IDIVIDI forum Веб сајт
почетна страница почетна страница > АРХИВА > Вероисповед
  Активни теми Активни теми RSS - ЧУДА
  најчести прашања најчести прашања  Пребарувај форум   Настани   Регистрирајте се Регистрирајте се  Влез Влез

ЧУДА

 Внеси реплика Внеси реплика страница  <1 1617181920 22>
Автор
Порака
аџија Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 25.Октомври.2006
Статус: Офлајн
Поени: 5474
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај аџија Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 10.Јануари.2007 во 20:11
Гората на преображението, Тавор, бистро ко суза, на  денот кога треба да  се појави облаче... Big%20smile
Кон врв
belichka Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 30.Октомври.2006
Статус: Офлајн
Поени: 2023
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај belichka Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 10.Јануари.2007 во 23:56
 
adzija si cital Cudata na Presveta Bogorodica treba nekakvi definirawa za istite dali se ili ne se dusespasitelni...Confused
Кон врв
orto Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 13.Октомври.2006
Статус: Офлајн
Поени: 916
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај orto Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 11.Јануари.2007 во 18:07
Свети Јован Крститељ
Извор
Руски саборни храм Св. Јована Крститеља
у Вашингтону

Благослов руке која је Христа крстила на нама!

Повијест о десној руци
светог Јована Претече
и откуда она у Цетињском манастиру

Извор: Светигора, образник за вјеру, културу и васпитање, бр. 21-23 (Аранђеловдан 1993) и 24 (Божић 1994), Цетиње
[међунаслови додати за Интернет верзију]

"Рука која је захватила воде из Јордана и подигла се над главом Христовом", писао је Владика Николај у предратном Мисионару, "налази се међу нама".
Она, коју је из града Севастије покренуо Св. Апостол Лука, благосиљала је вјерне, придржавана његовом Светошћу, Патријархом српским, господином Павлом, у Цетињском манастиру на Лучиндан, љета Господњег 1993.
Како је ова светиња доспјела у Цетиње? Почетак њенога пута, вођеног недокучивим Божијим Промислом описује у "Житијима Светих" архимандрит Јустин (Поповић)...


(kоран 10, 94)
(аллах рече моамеду) Ako сумљаш у oно што ти oбљављујемо, упитај oне (Жидове и Кршчане) koji Читају Kњигу (БИБЛИЈУ), прије тебе објављену
Кон врв
marco_antony Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 17.Јули.2006
Локација: Macedonia
Статус: Офлајн
Поени: 11062
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај marco_antony Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 11.Јануари.2007 во 18:15
Cudoto e sto deluvaat tri sili podednakvo niz cel univerzum...

1. gravitacija
2. jaka nukelarna sila
3. slaba nuklearna sila

Toa e voljata (kreativnata sila)na Bog!!!


                             PARADISE MACEDONIA
Кон врв
mali simo Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 22.Октомври.2006
Статус: Офлајн
Поени: 1132
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај mali simo Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 14.Јануари.2007 во 10:14
СВ. ЈОВАН ШАНГАЈСКИ И САН ФРАНЦИСКИ
The%20incorrupt%20relics%20of%20the%20holy%20hierarch%20John,%20Archbishop%20of%20Shanghai%20and%20San%20Francisco,%20the%20wonderworker

ХРИСТОС ВОСКРЕСНА ОД МРТВИТЕ СО СМРТА СМРТА ЈА ПОБЕДИ И НА ТИЕ ВО ГРОБОВИТЕ ЖИВОТ ИМ ДАРИ

Кон врв
DARKDOG Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 25.Јуни.2006
Статус: Офлајн
Поени: 218
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај DARKDOG Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 31.Јануари.2007 во 23:00

U Moskvi, sasvim nedaleko od metro stanice “Kropotkinska” se nalazi crkva posvećena Svetom Iliji Proroku. Mnogi Moskovljani je još nazivaju Svakodnevnom. Zašto? Da, danas nas reč “svakodnevna” koja se odnosi na crkvu zadivljuje, jer već odavno ona za nas nema nikakav duhovni značaj. A naši preci su dobro znali šta je to svakodnevna crkva. To je crkva izgradjena za jedan dan. Da, da, okupili su se još u zoru dok je još bio mrak, brzo se organizovali, ko, gde i – gradili. Po ciglu, kamenčić, daščicu. I uveče – Gospode, blagoslovi nas u Tvom novom domu!
Evo i crkve svetog proroka Ilije, takodje svakodnevni. I ulica u kojoj se crkva nalazi se takodje naziva Svakodnevnom. 1592 godine je na ovom mestu za jedan dan postavljen drveni hram. A potom kroz sto godina, kameni. Gospod je sačuvao crkvu svetog Ilije, iako je stradala od boljševističkog razora, nije bila zatvarana. Obeležili su je “sitnim huliganstvom”: skinuli su joj zvona 1933 godine. I na tome se sve završilo. Hram je postao pristanište svetinja iz onih crkava, koje su dospele pod pomahnitalu ruku, nerazumnu glavu i prazno srce graditelja novog života. Upravo se na taj način u crkvi svetog Ilije našla i čudotvorna ikona “Neočekivana Radost”. Ona se u početku nalazila u Kremlju, u maloj crkvi ravnoapostolnih Konstantina i Jelene, a zatim se posle njenog razrušenja našla u Sokoljniki, u crkvi Hristovog Vaskrsenja, a već od 1944 godine – ovde u Svakodnevnoj ulici.

Ikonu “Neočekivana Radost” ljudi veoma vole. Nose joj cveće, idu na poklonjenje, čak i oni koji se u prolazu nadju u Moskvi. Neočekivana Radost … Izgleda kao da je sve jasno, a opet postoji nešto prećutno. A istorija ove ikone je sledeća. Živeo je jedan grešnik, koji je u nepotrebnim delima provodio svoje dane, ali se bez obzira na to uvek molio pred ikonom Majke Božije. I tako jednom kada se po običaju spremao da počini greh, prišao je kao i uvek k ikoni. “Raduj se, Blagodatna…”, samo je uspeo da izgovori reči Arhangela Gavrila. I zaćutao je, potresen onim što je video. Odjednom su se Bogomladencu, Koga je držala Djeva Marija, na rukama, nogama i na boku, otvorile prave rane, iz kojih je tekla krv. Ne znajući za sebe od straha, grešnik je pao ničice i povikao:
- Ko je to uradio?
I čuo je strašne reči Presvete Bogorodice:
- Ti. Vi, grešnici raspinjete Sina Moga, vi Mene rastužujete svojim bezzaknitim delima, a potom još imate hrabrosti da Me zovete Milostivom.
Grešnik je bio obliven gorkim suzama.
- Pomiluj me, - molio je Presvetu Bogorodicu, - oprosti, umoli za mene Sina Svoga.
Presveta je odmah izgovorila molitvu: “Oprosti sva dela njegova koja je počinio”. Predvečni Sin je samo ćutao, a grešnik je u strahu pravio metanije pred ikonom:
- Pomiluj me, umoli!

Na kraju je čuo reči praštanja. I to onda kada je najmanje očekivao, misleći o težini svojih grehova. Ali milosrdje Božije je bezgranično. Grešnik kojemu su oprošteni gresi je prišao ikoni i počeo da ljubi krvave rane Spasitelja Raspetog našim gresima. Već je bio izgubio nadu … I evo nje, neočekivane radosti, koja je posetila njegovo skoro treperavo srce. Od tada je kažu, počeo da živi blagočestivo.
Ovaj dogadjaj je i poslužio kao povod za slikanje ikone “Neočekivana Radost”. Na njoj je naslikan čovek koji kleči i pruža ruke ka ikoni na kojoj Majka Božija drži na kolenima Svoga Sina. Dole, ispod lika, se obično pišu reči koje svedoče o ovom dogadjaju: “Čovek neki bezzakonik ..:”.

Čovek neki, bezzakonik … Ne govori li se to o nama? Mislim da svi mi ako se potrudimo ili ne, možemo da se setimo da smo ne jednom i ne dvaput, već mnogo puta grešili u velikom i malom, pritom neprekidno opravdavajući sebe, nalazeći najubedljivije dokaze da ne može biti drugačije … Naravno, u dubini duše, onim najskrivenijim, uvek pravilno shvatamo da postoji nešto. Ali zar to što sami shvatamo treba oabevzno da razglašavamo drugima? Mi ne znamo, na koje grešno delo je pošao čovek koji je prišao k ikoni za blagoslov. Za nas to i nije tako važno, sopstveni gresi su mučniji i neoprostiviji. Ali nas ponekad čini mi se smućuje to, da mi znamo bolje, da znamo šta nam je potrebno, neophodno, i molimo ne da nas Gospod urazumi za ono što je za nas dobro, već samo tražimo … Sećam se kako je govorio jedan moskovski pastir u propovedi:
- Mi ne molimo, mi zahtevamo. Gospode, da bude volja moja. Moja, a ne Tvoja, zato što ja bolje znam šta mi je potrebno.

Očigledno je greh, a posebno onaj nesvesni, koji je za nas skoro dobrodetelj, sposoban da rani do krvi Hristovo Telo. Jer i taj “čovek neki bezzakonik” je takodje prišao k ikoni da dobije blagoslov za činjenje greha. Jedna uvredjena žena mi se nedavno žalila na …Boga:
- Kad bi ti znao kako sam se ja molila! Kolena sam poderala od poklona i molila se: Gospode ne dopusti brak moga sina, takva žena mu nije potrebna, neće oni biti zajedno, osećam u svojoj vnutrini. A on ni ne želi da sluša! Kako sam se molila! Uoči svadbe već kada su votku stavljali na sto, ja sam se sve vreme molila. I šta je bilo? Sklopili su civilni brak …

“Da bude volja moja …”. To je klasičan slučaj, kada život bez sumnje shvatamo kao normalan, pravilan, zdrav. Nema sumnje da ja znam bolje kakva žena je potrebna mom sinu, koja profesija ćerki, kao i koja marka automobila. I mi se molimo: ukrepi Gospode moje neopovrgnute zaključke, kaži svima da sam u pravu. A Gospod ne žuri. Čeka. Čeka, kada ćemo konačno da posumnjamo u svoju umišljenu pagubnu ispravnost, kada će odjednom progledati naše srce. Tada će i podariti čoveku neočekivanu radost. Nismo čekali, nismo znali, a podarena nam je radost!

“Neočekivana Radost”, - je ikona koja nas poziva na trud. Duhovni, molitveni trud. Rezultati tog truda ne dolaze odmah. I njega treba povećavati. Takav molitveni trud se ne naziva uzalud podvigom. “Radi i moli se”, - učili su drevni podvižnici. Uvek se trudi i uvek se moli. A mi hoćemo jednom da se pomolimo i ako se to ne desi onda tugujemo?”

image

Ali zar se ova ikona ne naziva “Neočekivana Radost”. A neočekivana, znači iznenadna, kao sneg na glavu, kao zlatna rublja na putu, kao poklon. Da, neočekivane radosti veoma ulepšavaju naš život. Ponekad se dešava da nas iz stanja mučne depresije može izvući čak i neočekivani poziv dobrog čoveka.
- Kako želim da te vidim, - kaže dobar čovek, - treba s tobom da se susretnem.
I gle čuda! Naša depresija momentalno biva zamenjena zdravom željom da razmaknemo zavese, da pridjemo k ogledalu …Neočekivana radost je laganim korakom prišla opterećenoj duši, tako mala, tako neočekivana radost.

Kako je važno vaspitavati u sebi obavezu u odnosu na takvu radost. Ona je u blagodarenju. Ne treba zaboraviti reći “hvala”, jer dobijajući poklon, čak i najnevaspitaniji od nas želi tiho da izgovori “hvala”. A neočekivana radost je – duhovni poklon. Blagodarenje za njega je – u molitvi. “Ja ne znam nijednu molitvu, uopšte ne znam da se molim, pridjem k ikoni i mislim: šta dalje da uradim? Prekrstila sam se, a šta dalje?”. Redakcija često dobija slična pisma, i u tome nema ništa čudno. Ne znamo engleski, i zato završimo k*rseve stranih jezika, ne znamo da vozimo automobil, i zato smo polagali vozački, umemo da vezemo jer nas je majka tome učila, i kolače pečemo po bakinom receptu. A niko nas nije učio da se molimo. Mi smo u najboljem slučaju samouki, a u najgorem – neuki. Ali kao prvo nikada nije kasno za učenje. Kao drugo, zar su Gospodu potrebne naše mnogobrojne reči? “Slava Tebi Gospode!” – je najkraća molitva na svetu. Izgovorena pokajanog srca, ona brže dolazi “po naznačenju” nego bez osećanja izgovoreno celo molitveno pravilo iz molitvenika. Ali postoji i posebna molitva ikoni “Neočekivana Radost” – akatist.

Akatist je grčka reč i prevodi se kao himna, koja se poje stojeći. Stojeći pred ikonom. Za svaki praznik, za svakog svetitelja Ruske Pravoslavne Crkve, za svaku ikonu postoji akatist. To je posebno poetsko delo. Hajde da otvorimo akatist Presvetoj Bogorodici “posvećen Njenoj čudotvornoj ikoni Neočekivana Radost”. Evo nekoliko redova iz akatista: “Raduj se, jer si rodila Radost celom svetu; Raduj se, jer gasiš plamen naših strasti; Raduj se jer se moliš za naša privremena dobra; Raduj se Ti koja vernima daruješ neočekivanu radost”. Akatist se može čitati i kod kuće. Ima trenutaka kada nam darovana neočekivana radost takvom svetlošću obasjava dušu, da od viška srca počinju da govore naša usta. Tada je trenutak da stanemo pred ikonu i pročitamo akatist.
Ukoliko pažljivije razmotrimo naš život, lako ćemo shvatiti da u njemu ima mnogo povoda za neočekivanu radost. Sin je položio fiziku sa “četvorkom”, a vi ste mislili da će biti trojka –neočekivana radost. Cele nedelje je padala kiša, a danas je sunčano – neočekivana radost. Život je satkan od malih radosti, od kojih je polovina njih neočekivana, pa je i toliko povoda za blagodarnost. Druga je stvar što mi nemamo naviku za to. Znamo da molimo i plačemo pred ikonom, a šta je se blagodarnošću …Hajde da naučimo da blagodarimo. I decu treba tome učiti, jer im je ta nauka tako neophodna za život. Nezahvalan čovek, koji zaboravlja da zahvali bliženjmu za milost prema njemu, će tim pre zaboraviti na zahvalnost Bogu. Recidiv njegovog lošeg sećanja će biti nesposobnost za radost srca. A nesposobnost za radost srca će postati uzrok nesrećnog života, svedenog na okvire ovozemaljskog postojanja. Eto kakva je lančana reakcija, kakva je medjusobna veza.

Ikona “Neočekivana Radost” nas uči blagodarnom životu. Pred likom Presvete Bogorodice svako od nas je jadan, grešan, nepokajan. I ne treba se stideti toga, kao velike opasnosti. Treba to priznati i obradovati se neočekivano, što si rpimljen, što je pred tobom sada široki prostor i neograničene mogućnosti. Sećate se reči iz akatista? “Raduj se Ti Koja vernima daruješ neočekivanu radost”. A ne onima, koji na dugom maratonu od greha ka grehu odjednom čine cik-cak u stranu i za svaku slučaj zastaju pred njom u jednominutnoj pauzi. Verni su oni, koji su pokazali svoju vernost i delom, i rečju, i mržnjom prema grehu, i molitvom. Pomozi nam, “Neočekivana Radosti”, da se približimo vernima. Daj nam snage i urazumljenje.

Кон врв
DARKDOG Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 25.Јуни.2006
Статус: Офлајн
Поени: 218
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај DARKDOG Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 31.Јануари.2007 во 23:39

ČUDO U MANASTIRU SVETE MELANIJE RIMLJANKE

image
o.Dositej pored ostataka pokojne Hadži Petronije

U kripti manastira svete Melanije Rimljanke u Zrenjaninu, u zarđalom i raspadnutom sanduku pronađeno očuvano telo prve igumanije ovog manastira, koja je umrla pre pedeset godina..

ZRENJANIN - U kripti manastira svete Melanije Rimljanke u Zrenjaninu, u zarđalom i raspadnutom sanduku pronađeno je netaknuto telo prve igumanije ovog manastira, koja je umrla pre pedeset godina! Igumanija Hadži Petronija Spakovski, koja je u svetovnom životu bila poznata zrenjaninska pesnikinja i učiteljica, i dalje na sebi ima monašku odoru i krst oko vrata, koji su i posle pola veka provedenih pod temeljima crkve ostali u savršenom stanju.

Pored tela pronađeno je i crveno uskršnje jaje koje je igumanija pre više od pola veka donela sa hadžiluka iz Jerusalima, jedinog mesta na kom se nalazi još jedan manastir posvećen svetoj Melaniji. Temelje kapele zrenjaninskog manastira, koja se pominje u spisima iz treće decenije 1. veka, postavio je Arsenije Treći Čarnojević, a osnivač manastira svete Melanije je nekadašnji episkop Georgije Letić.

Prilikom čestih rušenja i renoviranja prvobitnog manastira, kripta sa telima Letićevih roditelja i sestre Olge, kao i igumanije Petronije, poslednjih decenija je bila zazidana i nije joj se znala tačna lokacija. Pronađena je tek nakon što je, na inicijativu jednog Novosađanina, koji je želeo da ostane anoniman, otpočelo novo renoviranje i proširenje manastira.

Prilikom otvaranja kripte, široke nekoliko metara i visoke svega metar i po, pronađeno je pet kovčega koji su stajali potpuno ispreturani. Prvobitno iznenađenje prisutnih zbog grobnice koja je delovala oskrnavljeno smirilo se kada se sadašnja igumanija setila da je pre nekoliko godina manastir bio poplavljen, i da je verovatno podzemna voda ispomerala sanduke.

Nije bilo objašnjenja kako je pronađeno telo prve igumanije ostalo netaknuto. Iako je metalni kovčeg potpuno istrunuo i raspao se na sam pokušaj radnika da ga podignu, na podu kripte ostalo je Petronijino telo u savršenom stanju. Ispod monahinjine odore sevnuo je krst sa kojim je sahranjena, kao i brojanice koje je držala u ruci. Pored nje pronađeno je svega nekoliko kostiju, za koje se ispostavilo da su pripadale monahinji Emiliji, koja je preminula godinu dana nakon igumanijine smrti!

Nakon ovog neverovatnog otkrića obavljen je panahido - posebna vrsta parastosa, koji je obavio episkop banatski Nikanor, posle čega su ostaci igumanije i monahinje, uz posebne crkvene obrede, ponovo položeni u sređenu kriptu.

Čudotvorni izvor

Manastir svete Melanije Rimljanke, inače prve žene svetice, poznat je i po čudotvornom izvoru starom milionima godina. Prema mišljenju stručnjaka, voda sa ovog izvora dolazi čak iz alpskog sliva i savršenog je kvaliteta. Mada je izvor pre nekoliko godina presušio, vodena žila je ponovo proradila pre dve godine, upravo kada je u Vojvodini vladala strahovita suša.

A. Lalić
Izvor: k*rir, 11.10.2006.

Кон врв
DARKDOG Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 25.Јуни.2006
Статус: Офлајн
Поени: 218
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај DARKDOG Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 31.Јануари.2007 во 23:40

Nezaboravni susret

image

Ne sećam se tačno kada sam počela molitveno da se obraćam blaženoj starici shimonahinji Mariji Samarskoj. U to vreme sam imala težak period...

Brinula sam se za stariju ćerku, i sama atmosfera u porodici je bila tako napeta, da je čak i naš jadan pas cvilio i zavlačio se pod krevet u sobu kod devojčica. I tad sam počela da molim za pomoć Mariju Ivanovnu. Čitala sam molitve i molila: «Marija Ivanovna, šta da radimo, treba da se oslobodimo ovoga! Kada bi mi dala neki znak u snu ili na neki drugi način...». A desilo se tako da je ona mislim kao odgovor na te molbe došla na javi.

Šetala sam ulicom sa sinom i malom ćerkom i videli smo da je neka starija žena od oko šezdeset pet, ili možda sedamdeset godina stajala uzrujana pored telefonske govornice. Bila je pristojno obučena i imala je plave oči. Pokušavala je da pozove nekoga, ali nikako nije mogla da dobije vezu, pa je tako stajala i bukvalno nešto čekala.

Pozvala sam je kod sebe kući da se posluži telefonom i poslužila je sa čajem. I ona me je iz nekog razloga upitala: «Mogu li da pogledam vaše sobe?». Ja sam joj dozvolila, i ona je obišla ceo stan. Malo je posedela i otišla. Tada sam shvatila da nisam trebalo da je pustim da ide sama, već je trebalo da je otpratim do tramvaja! Istrčala sam za njom, i pošla da je tražim, ali je nisam našla.

Posle njene posete je nestalo straha koji je postojao u mojoj duši, i život u našoj porodici se normalizovao. Ćerka je počela da razmišlja o svojim postupcima, i shvatila je da treba da menja nešto u svom životu. Stan sam naravno i osveštala.

I posle nekog vremena, kada je izdata knjiga o blaženoj shimonahinji Mariji i kada sam u njoj pročitala sličan slučaj, počela sam da se prisećam i da analiziram ono što se nama desilo.

Nažalost, ja se nisam udostojila susreta sa sa Marijom Ivanovnom dok je ona još bila živa. Moja rodjena tetka Tamara je putovala sa svojom prijateljicom Tanjom Soljnecovom kod Marije Ivanovne još u Kinelj-Čerkasi, gde je starica živela pri Vaznesenjskoj crkvi. Išle su po savet za svoje sinove da li da idu u vojsku ili ne. Sada njihovi sinovi imaju već po trideset godina, eto kako je to davno bilo. Marija Ivanovna ih je primila, poslužila čajem i medenjacima sa mirodjijama. Ali je za dečake rekla samo sledeće: «Bog zna njihov put». Očigledno joj je bilo otkriveno da će oni početi da se drogiraju i da neće služiti vojsku. Pre nego što su pošle natrag rekla je Tamari: «Ti čuvaj muža!». A Jura je skromno stajao u uglu, ustežući se čak da sedne i za sto, iako ga je starica pozivala. Tamara je bila u nedoumici: zašto joj Marija Ivanovna govori za muža, kad je boli duša za sinom, hoće li ga zvati u vojsku ili ne, a ona joj kaže – «Čuvaj muža!...». Ali kada je Vovka zbog droge dospeo u zatvor, Jura je tako sve to preživljavao, da se razboleo i kroz četiri meseca umro od raka. Imao je samo pedeset i pet godina ...

I meni je bilo tako žao što nisam pošla sa njima. Veoma sam se kajala zbog toga, jer dok je moj sin još bio beba, ja sam po susetkinom savetu otišla u Čapajevsk kod neke babe, koja je tobože lečila molitvama. I dan-danas to sebi ne mogu da oprostim: «Otišla sam kod babe, a nisam mogla da odem kod blažene starice!».
Kada se Marija Ivanovna nalazila u Petropavlovskoj crkvi u Samari, mnogi su odlazili kod nje po savet i za molitvu. Ja sam u to vreme imala nekoliko pobačaja, i odlazila sam sa tom tugom u crkvu. Jednom sam videla jednu stariju ženu koja je šetala po crkvenoj porti. Ugledavši me, s prekorom je nešto rekla o deci: «Deci ne perete košulje!..» i prešla je na drugu stranu dvorišta, na sve načine pokazujući da ne želi da razgovara sa mnom niti čak da bude pored mene. Tek kasnije sam shvatila zbog čega me je ukoravala: bila sam kriva jer sam se po savetu lekara saglasila na jake inekcije, zbog čega je i došlo do pobačaja. Tada nisam znala do čega može da dovede takvo lečenje ... I tek posle tog susreta, kada starica nije želela sa mnom da razgovara, ali se očigledno pomolila za mene – rodio mi se sin.

Ljudmila Kukuškina, grad Samara

«Mati Marija me je učvrstila u veri»

Želim da napišem o čudima naše omiljene molitvenice i zastupnice starice Marije Samarske.

Imala sam napade straha, i to takve da sam se danju jako bojala, a o noćima i da ne govorim. I počela sam da se molim mati Mariji. I jednog jutra sam u laganom snu videla da kao izlazim iz sobe u kuhinju, a pored vrata je stajala neka starica – mala, sva u crnom, zavijena u marame i ćutala. Povikala sam: «Ko ste vi?», a ona je ništa ne govoreći počela kao da se rastvara-smanjuje i nestala je.

Probudila sam se i sve sam mislila: šta je to, zbog čega?
Prošlo je tri dana i pomislila sam: «Gospode, nema više straha, to je starica bila kod mene».
Ne poznajući me uopšte, ona je došla kod mene kući. Nije li to čudo?! Kako mati da ti zahvalim? Nema tih reči.

Pre nekog vremena nisam mogla da izgovaram Isusovu molitvu, o čemu sam razgovarala sa sveštenikom, na šta je on rekao da je to teška molitva. Tada mi je došlo na um da zamolim staricu: «Mati ako ti pomažeš u životnim situacijama, pomozi mi i blagoslovi me za tvorenje Isusove molitve». I molitva je potekla veoma lako. Tim čudima me je starica krepila u veri.

Ne prestajem da se divim staričinoj ljubavi i brizi za nas grešne. Kako ona želi svima da pomogne, sve da spase i privede k Bogu! Upokoj je Gospode u večnim naseljima sa svetima Tvojim (iako je ona već tamo s njima), ne ostavljaj nas mati, grešne i nemoćne, i ne daj da sidjemo sa uskog, trnovitog puta.

Tamara Vladimirova, s.Barki Balašovskog regiona Saratovske oblasti

Blažena Marija mi je pomogla da se pretplatim za časopis «Blagovest»

Pišem vam, draga braćo i sestre, o očiglednoj pomoći blažene shimonahinje Marije (Matukasove). Trebalo je da se redovno pretplatim na omiljene časopise «Blagovest» i «Kandilo». Ali nisam imala potrebnu sumu novca (dve hiljade rubalja), jer radim s vremena na vreme i onda moram da vratim sve dugove.

Pročitavši u «Blagovestima» informaciju o tome da se već počelo sa pretplatom, od sveg srca sam rekla: «Mati Marija, pomozi mi da nadjem novac za pretplatu, jer kako ću bez «Blagovesti» i «Kandila»?». Kroz nedelju dana, pred Veliki Četvrtak, prišla mi je u crkvi Zoja Mihajlovna, koja veoma poštuje mati Mariju (ona mi je još 2005 godine poklonila knjigu «Blažena shimonahinja Marija»). I Zoja Mihajlovna mi je nudila više od dvesta rubalja, i govorila mi da joj je potrebna pomoć u nekom malom poslu. U početku sam je odbijala jer nisam znala zašto, a potom sam shvatila da je to zbog pretplate na «Blagovest» i «Kandilo». Sutradan sam posle Svetog Pričešća otišla na poštu. I tu mi je mati Marija pomogla na očigledan način. Rekli su mi da ostavim novac, na sve sam se preplatila i došla sam kad sam imala vremena. U mislima sam zahvalila Gospodu Bogu i mati Mariji za pričešće Svetim Hristovim Tajnama i za pretplatu.
Sada se molim blaženoj shimonahinji Mariji i molim je za pomoć za dobijanje stalnog posla. Mati Marija, moli Boga za nas gresnoga!!

Кон врв
belichka Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 30.Октомври.2006
Статус: Офлајн
Поени: 2023
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај belichka Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 07.Март.2007 во 11:33

"Onamu kade sto saka Bog gimenuva zakonite na prirodata" crkovna pesna

 

Cudata na Presveta Bogorodica

Navistina samo onoj sto ima pravilen pim za boga I za Bozestvenoto, samo toj nikogas ne go postavuva prashanjeto:mozni li se cuda? Za nego, tie se realnost, pogolema od sekoja druga. Toj e so uveruvanje deka cudata se potvrda deka postoi Bog, koj vladee nad se sozdadeno od Nego. Od druga strana, cudoto e proverka na nashata vera: dali e taa nepokolebliva I cista, t.e. slobodna od prazni umuvanja i postojani somnevanja. Se pojavi li misla, duri i kaj vernik, deka Bog ja ,,zatvrdil zemjata,, I deka ,,utvrdil zakoni vo prirodata,, sto nikoj nemoze da gi izmeni, pa ni Onoj koj gi sozdal, togas somnevanjata se neizbezni, a tie vodat do negiranje na cudata, pa I na Samiot Bog. Zoshto? Zatoa sto cudoto e beleg na Bozjoto otkrovenie.Vistinskata vera predpolaga I vera vo Negovite cuda, objaveni vo Otkrovenieto i potvrduvani niz vekovite, pa se do krajot na Svetot. Samoto sozdavawe na svetot i zivotot e prvo i najgolemo cudo. Koj go otkazuva toa se otkazuva od Bog.

Spored Ucenjeto na nashata vera, Bog, kako tvorec na se vidlivo i nevidlivo, po Svojot plan upravuva so sozdadenoto i se nasocuva kon covekot i negovoto spasenie. Vo taa smisla, On gi koristi i prirodnite zakoni sozdadeni od Nego, pa googranicuva nivnoto dejstvuvanje vo odredeni slucai, za da im pomogne na lugjeto, d be se otklonuvaat od patot na spasenieto.

Taka se shto mu e dadeno na covekot preku Svetoto otkrovenie ima za cel da go privede covekot kon spasenie;i cudata ja imaat edinstveno ovaa cel. Samiot Hristos ne pravel cuda za da go zadovoli ljubopitstvoto na lugeto, nitu za da go privlece vnimanieto i tie da Go Slavat, tuku samo koga trebalo, i koga toa bilo vo prilog na Negovoto Spasitelno Delo. Ima primeri koga od Nego se barale cuda, no On ne gi pravel za pokaz.

Edni se neposredni, a drugite posredni. Na primer, koga Gospod Isus Hristos izvikal "Lazare, izlizi nadvor"- i Lazar izlegol od grobot toa e neposredno cudo(Jovan. 11,43-44). Dodeka za sleporodeniot, Hristos napravil kal, go namackal i rekol da odi vo banjata Siloam da se izmie. Toj se izmil i progledal (Jovan 9,6-7).Ova Gospod mozel da go napravi i samo so zbor, no upotrebil posredni sredstva, zavisno od verata. Zenata pak, sto stradala od krvotecenie, veruvala deka samo ako se dopre do oblekata Isusova ke se izlekuva (Matej 9.21) I navistina ozdravela.

Onie sto go citat Svetoto Pismo znaat deka bezbroj cuda stanuvale vo Stariot Zavet, a uste poveke vo Noviot Zavet. Mnogu Bozju ugodnici bile udostoeni da pravat, so silata Bozja, cuda. No najmnogu od site niv-Onaa, sto bila udostoena preku Nea da se ovoploti Bog i da dojde megju lugeto vo telo, za da im ja otkrie tajnata na spasenieto.

Od apostolsko vreme do denes site onie koi iskreno go sakaat Isus Hristos i oddavaat pocit i na Onaa koj aGo rodila i se grizela za Nego vo detskite godini.

Spored ucenjeto na Svetata crkva, Presveta Bogorodica, e milosrdna i Svojata ljubov kon Sinot i Svojot Bog ja projavuva preku ljubovta kon coveckiot rod. Taa stoi pred milostiviot Hristos, ja obikoluva zemjata i im pomaga na onie sto ja baraat nejzinata pomosh. Custvuvajki gi teskotiite na zemniot zivot, Bozjata Majka, najgolemata zastapnica na rodot hristijanski , ja gleda sekoja solza na onie sto stradaat pa neumorno se moli za greshnite.

Blagosloven e Onoj Koj ide vo imeto Gospodovo
Кон врв
belichka Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 30.Октомври.2006
Статус: Офлајн
Поени: 2023
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај belichka Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 07.Март.2007 во 11:35

Cudo 1

Po raskazuvanjeto na nekoi evrei sto oslepele, a na eden mu bile otseceni racete, pa otkako poveruvale vo Hrista bile izlekuvani od Presveta Bogorodica.

Vo ona vreme koga Gospod Isus Hristos posakal da j aodvede Svojata Maja od ovoj svet, vo Nebeskiot Vecen zivot, za da caruva so Nego doveka, se sobrale site apostoli koi se vratile od razni strani na svtot za nejzinoto upokojuvanje. Svetite apostoli koga ja videle Majkata Bozja se zaraduvale mnogu. A taa im rekla deka ke odi pri nejzinot vozljuben Sin. I koga se pomolila, gi blagoslovila, legnala mirno na svojata postela i predala dushata svoja na Svojot Sin i Bog.

Po nejzinata povelba apostolite go zele Bozestveniot kovceg i so najgolema pocit go nosele do grobot, peejki pogrebni pesni. Isto taka i Svetite Angeli nevidimo peele i ja isprakjale. Mnogumina od prisutnite evrei, zaslepeni od zavist sakale da go prevrtat kovcegot na Presveta Bogorodica, no vo toj cas gi kaznil Bog, so toa sto oslepele site. eden od ovie evrei, koj nikako ne se plasel se fatil so racete za kovcegot. No, po golemo cudo Bozjo i na Presveta Bogorodiva! Angel Bozji mu gi otsekol dvete race i tie ostanale da visat na kovcegot. Taa gletka bila strashna pred ocite na onie koj prisustvuvale. Koga toa go videl Svetiot apostol Petar mu rekol na potradaniot: " Veruvaj, Cedo, deka toa e vistinskata Bozja Majka i ke ozdravis" togas toj so solzi na ocite poveruval, doshol pa se doprel so racete shto visele i tei se zalepile na telotoi toj ozdravel.

Koga go cule drugite evrei, sto se slucilo poveruvale i vednas progledale. Potoa i tie odele do grobot i ja isprakjale so strav i naboznost. otkako ja pogrebale Presveta Bogorodica, tri dena potoa se slushalo peewe na angeli, koi ja pridruzuvale se* dodeka voskresnala i otishla na Neboto pri Svojot Sin i Bog. I kako sto Nejziniot Sin, Isus Hristos pretrpel smrtt i pogrebenie i taa pretrpe i se vseli vo grobot, a od tamu se voznese na nebo.

Blagosloven e Onoj Koj ide vo imeto Gospodovo
Кон врв
belichka Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 30.Октомври.2006
Статус: Офлајн
Поени: 2023
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај belichka Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 08.Март.2007 во 18:30

Cudo 2

Za mrtvata zena sto go doela svoeto dete edna godina i otposle ozivela

Petnaeset godini po Voznesenieto na Gospod nas Isus Hristos, Evreite go ubile so kamenja svetiot prvomacenik i arhigjakon Stefan, a apostolite i onie koi veruvale gi izgonile od Erusalim. Imalo eden od 72 apostolim, po ime Maksimin, koj bil prijatel na Marta i Marija, sestrite na Lazara i nemu svetiot apostol Petar mu zapovedal da ne se oddeluva od ovie dve zeni, bidejki nivniot brat bese izbegal vo Kipar, a sestrite mu bea ostanale vo Erusalim so Majkata Bozja do Nejzinoto Uspenie. Otposle ovie zeni go razdadoa svojot imot na siromasi, otisle da propovedaat kako i apostolite. Lukavite evrei koga videle deka propovedaat za Hrista, gi fatile i gi stavile vo eden korab bez platna i bez kormilo, za da se udavat vo moreto. Zaedno so niv stavile ushte trojca: Maksimijan, Maksimin i nekoj Kolidonij, koj bil roden slep, a Hristos mu gi bese otvoril ocite.

Ovie pet dushi shto bile vo korobot, se pomolile na Boga da gi spasi i da gi odnese kade sto saka Toj. Po Bozja povelba korabot stignal do Galskiot grad Marsej. Koga izlegle od korabot, Mu blagodarile na Boga i otisle na pazarot da si isprosat leb, no bidejki tamu lugeto bile neverni, zatoa bile i nemilosrdni. Gradskiot sudija vil bezdeten. Toj videl na son edna zena koj amu govorela: "ti sedis spokojno so zena si , ne si milostiv i nepravis nikakvi dobri dela, a slugite na vistinskiot Bog umiraat od glad. Stani rano , otidi na pazarot, zemi gi petminata stranci i nagosti gi dobro ako ne me poslushas ke umres od strashna smrt". Ova go videl sudijata zaedno so zena si, i mnogu se uplashile. Utredenta koga izlegol sudijata na pazarot, gi nashol i gi dovel doma i gi nagostil.

Po nekolku dena Marta i Marija pocnale da ja propovdaat verata na Spasitelot nash Isus Hristos i im kazuvale za delata koj Hristos gi vrshese. Koga go cul ova sudijata rekol: "Shtom Toj napravil tolku mnogu cuda, ako e vistinski Bog, neka mi dade edno cedo, pa vetuvam oti ke poveruvam vo Nego. A tie mu rekle: Ne samo toa moze da ti dade, ami se shto ke pobaras so cista vera ke ti dade. Pobaraj pa ke ja poznaes Negovata sila. Po nekoe vreme koga ja videl zena si plodna poveruval vo Hrista, se krstile site domashni. Stanal golem vernik i posakal da ide vo Erusalim da se pokloni na Hristoviot grob, a negovata zena so solzi molela i taa da odi.

Pri trgnuvanjeto, domot svoj i go doverile na Marija, na koja i dale vlast ne samo da upravuva so domot, tuku i so siot grad: da rushi idoli i dapodiga crkvi. Potoa se kacile na eden korab i zaedno so svojata zena i nekolku slugi. Prviot den patuvale mirno, na vtoriot den-duvnal protiven veter. Taka plovejki, vremeto doslo i zenata rodila masko dete, no vednas potoa umrela. Togash sudijata mnogu se natazil i reshil da ne se vrakja, samo rekol na brodarite da zastanat eden ostrov, i gi iznel zenata i deteto i gi stavil vo edna peshtera, deteto cicalo od svojata mrtva majka a sudijata gi pokril i rekol:" Presveta Bogorodice, Majko na bednite, ti im pomagas na onie sto se nadevaat na tebe, kako sto si go rodila Boga na cudesen nacin, socuvaj go i ova dete, pravi so nego kako shto ti znaes:. Potoa vlegol vo korabot i za kratko vreme stignale vo Erusalim. Tamu go nashol Svetiot apostol Petar i mu raskazal za se shto se slucilo po patot. Apostolot mu rekol: Mir na tebe zasto si poveruval vo vistinskiot Hristos, a za tvojata zena i dete ne taguvaj , a raduvaj se . Potoa go voddel na site Sveti mesta kade odel hristos i gi vrshel cudata. Sudijata otkako pominal edna godina vo Erusalim trgnal kon svojata tatkovina, a Sv.Petar go blagoslovil i ispratil do korabot.

So bozja pomos stignale do ona mesto kade gi bese ostaavil mrtvata zena i zivoto dete. Koga pristignal do peshterata go nashol deteto na dojkata na svojata mrtva majka i se hrani, a taa cela i neraspadnata. Mnogu se zacudil se obrnal kon Boga i rekol: "Boze Ti se mozes. Golem e ovoj dar sto Si go hranel deteto so mleko od mrtvata mu majka;veruvam dek ai nea mozes da ja voskresnes, pa da mi bidat dve radosti , a da se ispolni i ona sto Tvojot apostol mi rece. Gospodi cuj go Tvojot nedostoen sluga, Tvojata Precista Majka i Tvojata sluginka Marija sto me prosveti i napravi da go poznaam vistinskiot Bog. I vo toj cas mrtvata zena stana kako od son, i otkako vozdivnala rekla :"Blagosloveno e imeto tvoe o, Vladicice"! Koja si mi go hranela deteto tolku vreme i teloto ne si dozvolila da izgnie. Togas zenata na mazot rekla da znaes, i jas bev so tebe na site sveti mesta vo Erusalim, me vodese angel Bozji, i mu gi nabrojala i opisuvala site Sveti mesta vo Erusalim. Otkako se kacile na korabot i se vratile doma i raskazale na Marija se sto se slucilo po patot. Otkako slusnale za se lugeto vo Marsej se se pokrstile i gi srusile site idoli i izgradile crkvi vo Slava na Sveta Troica.

Blagosloven e Onoj Koj ide vo imeto Gospodovo
Кон врв
belichka Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 30.Октомври.2006
Статус: Офлајн
Поени: 2023
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај belichka Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 09.Март.2007 во 09:05

Cudo 3

 

Za nekoj Jovan, koj imal dusespasitelno viduvanje

 

Za vreme na carot Konstantin, imalo nekoj shivac po ime Jovan koj ziveel bezzakono i pravel sekakvi grevovi, bez da misi na vecnata maka sto gi i slicnite nemu. Megjutoa, Semilosniot Bog, koj sekogas pravi dobro i korisno za nas, mu pokazal edno strasno videnie za da se pokae i da se popravi. I taka edna nok sonuval kako sosil, obleka i ja odnel na carot i se veselel so nego. Potoa carot izvadil noz i mu ja otsekol kosata, mu rekol oti i glvata ke mu ja otsece, i mu ja otsekol.Togas toj od strav se razbudil i rastreperen od sonot rekol:" Ti  blagodaram, sone , onoj strashen nastan pomina kakko lazovno, i ne se pokajal.

Po nekoe vreme padnal vo teska bolest no, Preblagiot Bog ne go ostavil, a mu pokazal i drugo videnie. Sega vekje ne na son, tuku najave:mu se zanel umot i videl kako go vodat na takvo mesto kade sto se sobiraat da gi sudat lugjeto, i davale soglasnost da pogubat nekogo. Tamu videl takov strashen car, koj sedel na velelepen prestol i bil oblecen vo vladicka i carska odezda. Uste videl od desnata strana stoele nekakvi ubavi lica obleceni kako sveshtenici, a od levata stoele luti i grozni sushtestva zad koi imalo temna i strashna bezdna.

Jovan stoejki tamu  so golem strav i trepet carot mu rekol:" Poznavas li Koj Sum Jas, momce" Jovan odgovoril uplaseno:"Mi se cini deka Gospod Si, sinot Bozji, Koj Si primil covecko telo zaradi nas gresnite, kako sto pisuva vo Svetoto Pismo". Togas Carot mu rekol:" Koga Me znaes od Svetoto Pismo, zasto go zaboravi ona koga te uplashi carot Konstantin? Ili ne razbiras sto ti zboruvam, Jovan odgovoril:" Vladiko, se uste go nosam toj strav vo srceto" A bog mu rekol" Zasto koga go imas toj strav vo srceto ne se pokaes za svoite grevovi" Jas bev togas, a ne car Konstantin! Koga toa go rekol naredil da go frlat vo bezdnata! A toj so edvaj glast rekol: "Presveta Bogorodice pomogni mi"! I vednas tamu se nashla Bogorodica i se molela na na Hrista da go pomiluva. Togas uste dodeka go vlecela onie nemilostivcite da go frlat vo bezdnata se cul glas "Ostavete go zaradi molitvata na Mojata Majka. Ima vreme neka se pokae.!

Potoa bolniot se osvestil i po milosta na Presveta Bogorodica ozdravel, pa otisol kaj duhovnikot i go kazal videnieto. A duhovnikot mu rekol:" Da Go slavis Boga brate i da i blagodaris na Presvetata Bozja Majka Bogorodica sto si daruvan so takvo cudesno videnie.  Za natamu pokaj se I popravi se vo zivotot za da ne padnes kako sto padnal eden covek po ime Gorgi, na komu mu se slucilo pred tie denovi nekoj negov prijatel da vidiza nego kako go vlecat gavolite vo vecnata maka. Potoa kako se spasil so molitvite na bozjite ugodnici, mu se dalo vreme od dvaeset dena da se pokae, no toj nesakal I ne se pokajal. Po dvaeset den toj umrel I ja zagubil dusata I teloto I otisol onamu, kade sto go vlekle porano gjavolite. Zatoa I ti cuvaj se da net e snajde toa zlo sto go snaslo ovoj nesreknik. Ispravi go zivoto preku pokajanieto  Ti vide, ako ne bese Sveta Bogorodica bi umrel od taa bolest.

Jovan ja slusal ovaa spasonosna pouka na duhovnikot, go imal sekogas toj strav vo srceto, ziveel vo pokajanie, pa se placewe I solzi si gi izmil grevovite, primal oprostuvanje, I koga umrel, otishol vo vecniot zivot, da se raduva vo blizina na Boga.

Blagosloven e Onoj Koj ide vo imeto Gospodovo
Кон врв
belichka Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 30.Октомври.2006
Статус: Офлајн
Поени: 2023
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај belichka Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 10.Март.2007 во 22:38
Cudo 5
 
Za slepiot, na kogo mu se otvorile ocite od cudotvornata voda na Presveta Bogorodica.
 
Vo Carigrad imalo eden vojnik, po ime Lav koj bil milostiv i dobrodetelen i za negovata dobrina Bog go udostoil da stane car. Ednas koga slucajno minuval niz edna sumicka blizu Carigrad, nasol eden slep covek koj od mnogu odewe po vreloto sonce se istostil i ozednal za voda. Koga Lav go videl vo takva sostojba, se sozalil mnogu, go fatil za raka i trgnale niz sumickata da baraat voda. Megjutoa, otkako poodile malku, slepiot krajno istoshten padnal i nemozel da stane poradi zed. Togas Lav go ostavil i odel po shumata da bara voda no, bidejki nemozel da najde, mnogu se natazil, plasejki se da ne umre slepiot za voda. Vo taa tazna sostojba, Lav cul glas koj mu velel:" Negrizi se, Lav, blizu do tebe ima voda. Napoj go slepiot od nea, a potoa izmij mu gi ocite i ke ja poznaes Mojata Sila. Vooedno da znaes deka ti ke stanes Car, i togas da ne Me zaboravis, no da mi napravis ovde crkva, za da sedam vo nea. I tie sto baraat pomos, neka doaagjaat vo crkvata, za da najdat telesno zdravje i dusevno spassenie". Koga go cul toa Lav, se zaraduval mnogu, zatoasto baral edno a nasol drugo, mnogu povekje. Potoa, Otkako napravil nekolku cekori nashol voda vo eden kladenec. Koga se napil od nea setil golema radost i sila vo sebe. Naleal od vodata, pa go napoil i slepiot i imu gi izmil ocite, kako sto mu rekla Sveta Bogorodica; vo toj cas slepiot progledal  go Proslavil Boga. Po nekoe vreme Lav bil izbran za Car, a napravil i crkva vo cest na Presveta Bogorodica na mestoto kade sto ja nasol cudotvornata voda i ja narekol "Zivotvorni Istocnik". Od ovaa voda ne samo toj sleo sto se izlekuval, tuku stanuvale i drugi mnogu brojni cuda, a i denes stanuvaat. I ne toa samo Hristijanite i mnozina nevernici nashle lek od nea. Taa voda nesamo sto lekuva bolesti no i mrtvi voskresnuva.>sledi vo cudoto 6
 
Кон врв
belichka Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 30.Октомври.2006
Статус: Офлајн
Поени: 2023
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај belichka Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 10.Март.2007 во 23:07

Cudo 6

Za premudriot car lav
 
Zenata na premudriot Lav, koja se vikala Teofana bila pravedna bidejki pravela mnogubrojni dobri dela, koga bila uste ziva taa, carot padnal vo teska bolest od koja mnogu se izmacuval i duri bil pred smrt. Site gradski lekari se sobrale, no nemozele da mu pomognat. Najposle mu rekle dek ake umre i naracele da go prigotvat za smrt. Blazenata carica koga videla dek anieden lekar nemoze da go izlekuva, pobarala pomos od Nebeskiot Lekar.
 
Taa se zatvorila vo svojata soba i  padnala pred ikonata na Presveta Bogorodica i se molela, so solzi i so cista vera, da se prodolzi zivotot na nejziniot maz, dodeka porasne nivniot sin Konstantin, za da ne ostane carstvoto bezz upravitel i da propadne.
 
Molejki se Teofana na Nebeskata Carcia, cula glas od neboto koj i govorel:" Ne zali, Teofana, denes ke dojde lekovitata bilka , od koja ke ozdaravi tvojot maz". Koga cula ova caricata, mnogu se izraduvala i vednas otishla pri bolniot,  koga go nashla na umirawe, a lekarite resile da go sekciraat. Stom dosla taa im rekla: " Ostavete go, sega ke dojde drug lekar sto ke go ozdravee". Po malku vreme otkako vekje mislele deka carot umrel, videle edna monahinja po ime Agapija kade ide brzajki. Taa sedela vo crkvata pri cudotvornata voda, od koja donela i i rekal na caricata:" Koga otidov utrinava d aja metam crkvata Bogorodicna, cuv kako nekoj me vika i mi rece:" Agapija zemi voda od mojov kladenec i vednas odnesi mu na carot da se napie za da ozdravee, oti za nego se moli caricata so solzi". togas caricata ja zela vodata stavila od nea vo ustata na carot i toj vednas se osvestil i stanal od postela sosema zdrav. Na toa nenadejno cudo site se vosh*tuvale. Togas carot od golema radost zapovedal da se ustroi torzestven praznik vo cest na Golemata MIlost kon nego sto ja pokazala Presveta Bogorodica; na Nea za Pofalba i Slava od site nas. Amin.
Кон врв
 Внеси реплика Внеси реплика страница  <1 1617181920 22>
  Сподели тема   

Скок до Овластувања Кликни и види ги опциите

Forum Software by Web Wiz Forums® version 10.03
Copyright ©2001-2011 Web Wiz Ltd.

Страницата е генерирана за 0,203 секунди.