Што вели Кyранот за џихадот?

Šejh Selman b. Fahd el-Auda, generalni supervizor internet stranice IslamToday.net, je 14. septembra, drugog dana ramazana u S. Arabiji, uživo na televizijskoj kući NBC uputio otvoreno pismo Usami bin Ladenu.
Brate Usama:
Koliko je krvi proliveno? Koliko nevine djece, žena i starih ljudi je ubijeno, osakaćeno i protjereno iz svojih domova u ime „el-Qaide“?
Da li si sretan sresti Allaha sa ovim teškim bremenom na svojim ramenima? Ono je zaista teško breme- najmanje stotine hiljada nevinih ljudi, ako ne miliona.
Kako možeš to želiti?- nakon što znaš da je Allahov Poslanik rekao: „Ko ubije čak vrapca bezrazložno, naći će ga na Sudnjema danu kako se žali Allahu: „Gospodaru moj! Ta osoba me je ubila bez razloga. Nije me ubila iz opravdanog razloga (iz potrebe).“

Naša vjera koja je došla da zaštiti život vrapca, nikad ne može prihvatiti ubijanje nevinih ljudi, bez obzira koje je navodno opravdanje dato za to.
Zar nisi čitao da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Jednom je jedan od poslanika sjedio pod jednim drvetom i ujeden je od strane jednog mrava. Zbog toga, on je zapalio mravlju jazbinu. Uslijed toga, Allah mu je objavio: „Zašto ne samo jednog mrava?“ (Sahih Muslim)
Allah je objavio tom poslaniku: „Šta? Samo zbog toga što te je jedan mrav ujeo, ti si zapalio cijelu skupinu koja slavi Allahova!“ (Sahih Muslim, 2241)
Ako je ovako u slučaju jazbine mrava, razmisli koliko mora biti gore nanijeti štetu ljudskim bićima.
Ko je odgovoran za sve one mlade muslimane, koji su još u procvatu svoje mladosti,  sa svim žarom svoga uzrasta, koji su zalutali putem za kojeg ne znaju kuda vodi?

Slika Islama je danas zamagljena. Ljudi širom svijeta govore kako Islam podučava da one koji ga ne prihvataju treba ubiti. Oni takođe govore da sljedbenici selefijskog učenja ubijaju muslimane koji ne dijele njihove poglede.
No, stvarnost Islama jeste da naš Poslanik, s.a.v.s., nije ubijao podmukle munafike u svojoj sredini, čak iako mu je Allah objavio ko su oni i informisao ga da su oni namijenjeni za najniže dubine džehennema. Zašto je suzdržao svoju ruku? Dao je slijedeće objašnjenje: „Ne želim da ljudi govore kako Muhamed ubija svoje drugove.“
Brate Usama, ono što se desilo 11. septembra- i što smo odmah glasno osudili- jeste ubistvo nekoliko hiljada ljudi, moguće nešto manje nego tri hiljade. To je broj onih koji su poginuli u avionima kao i u tornjevima. S druge strane muslimanske daijae- koji ostaju nepoznati i neotpjevani- su uspjeli u upućivanju stotine hiljada ljudi na Islam, ljudi koji su otad upućeni svjetlom vjere i čija su srca ispunjena ljubavlju prema Allahu. Nije li razlika između onog ko ubija i onog ko upućuje očigledna?
 Naš Gospodar nam govori: „Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva - kao da je svim ljudima život sačuvao.“ (Al-Maida:32)

Uputiti jednu dušu ka spoznaji i vjeri je jedno značajno ostvarenje. To je nešto što će nam donijeti veliku nagradu.
Brate Usama, šta će se dobiti od uništenja čitavih naroda- što je ono što mi gledamo u Afganistanu i Iraku- gledajućih pogođene nevoljama i glađu? Šta će se dobiti od potkopavanja njihove stabilnosti i svake nade u normalan život? Tri miliona izbjeglica je izbjeglo samo u Siriju i Jordan, da ne spominjemo one koji su pobjegli na Istok i Zapad.
Strava građanskog rata koji sada superiorno vlada u Afganistanu i Iraku ne donosi nikakvu radost muslimanima. Kada je Poslanik, s.a.v.s.,  čuo o čovjeku po imenu Harb (što znači „rat“ na arapskom), on je odmah promijenuo njegovo ime u nešto drugo, jer je Poslanik mrzio rat.
Allah kaže: „Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji!“ (El-Bekare: 216)

Rat je nešto prezreno kojem se mora pribjeći jedino kad je nužda i kada se ne može naći drugi izlaz.
Ko će se okoristiti pretvaranjem država kao što su Maroko, Alžir, Liban ili Saudijska Arabija- ili bilo koja druga država u tu svrhu- u bojno polje gdje se niko ne osjeća sigurnim? Je li cilj da se dođe do vlasti? Je li to riješenje za sve?
Je li ovo plan- čak iako je ostvaren koračanjem preko leševa stotina hiljada ljudi- policija, vojnici, civili, čak i obični muslimani? Hoće li se njihove smrti slegnuti, govoreći: „Oni će na onom svijetu biti oživljenu na onome na čemu su njihova srca.“
Doista, svi oni koji su ubijeni biće oživljeni na onom na čemu su njihova srca. Pitanje koje mi sebi tre*amo postaviti je, međutim, u kakvom stanju ćemo biti mi oživljeni? Kakve ćemo sebe naći kada sretnemo svoga Gospodara? Kako će biti za onoga koji ima sve te bezbrojne smrti učinjene ispred njega, bez obzira želio on to ili ne.

Briga za dostavu poruke Islama čovječanstvu je ta koja može uticati na druge i ubijediti ih. To je puno veća i teža briga od korištenja brutalne snage i nasilja kako bi natjerao druge na svoje htijenje. „Allah je poslao svoga Poslanika, s.a.v.s., kao vodiča čovječanstvu, ne kao sakupljača poreza,“ kao što je Omer b. Abdulaziz imao običaj reći.
Ko je odgovoran- brate Usama- za promicanje kulture tekfirenja koja je razdvojila porodice i dovela do toga da sin svoga oca naziva nevjernikom? Ko je odgovoran za njegovanje kulture nasilja i ubijanja što je dovelo do toga da ljudi prospu krv svojih bližnjih hladnokrvno, umjesto da njeguju duh ljubavi i spokojstva kojeg bi muslimanska porodica trebala da ima?
Ko je odgovoran za mladiće koji svoje majke ostavljaju uplakanim; koji napuštaju svoje supruge, čija se mala djeca bude svaki dan pitajući kada će se babo vratiti kući? Kakav se odgovor može dati, kada bi taj otac vrlo moguće mogao biti mrtav,  ili nestao i da niko ne zna za njegovu sudbinu?
Ko je odgovoran što zapadne vlade spriječavaju svaki dobrotvorni projekat u svijetu, tako da su jetimi, siromašni i potrebni širom planete lišeni hrane, obrazovanja i drugih esencijalnih potreba? Ko je odgovoran- brate Usama- za punjenje zatvora muslimanskog svijeta sa našom omladinom, situacija koja će proizvesti samo još više ekstremizma, nasilja i ubistava u našen društvu?
Muhamed, s.a.v.s.,-moj izvor rukovođenja kao i tvoj- je li ono s čime je on došao nedovoljno za tebe? On je poslan kao milost cijelom čovječanstvu. Kaže Allah: „I Mi smo te poslali samo kao mislost cijelom čovječanstvu.“(El-Enbija: 107)

Riječ „milost“ se ne može naći u leksikonu rata. Gdje je milost u ubijanju ljudi? Gdje je milost u bombardovanju mjesta? Gdje je milost u pretvaranju ljudi i mjesta u mete? Gdje je milost u pretvaranju mnogih muslimanskih zemalja u bojna polja.“
Poslanik, s.a.v.s., je stavio cijelu Arabiju pod svoju vlast bez ijednog pokolja, uprkos svim bitkama koje su pokrenute protiv njega. Broj ljudi koji je ubijen tokom 23 godine njegove misije je manji od 200 ljudi. Broj muslimana ubijenih od neprijatelja tokom tog vremena je mnogo veći od tog broja.

Šta se stotinu ljudi u Alžiru, ili duplo toliko u Libanu, ili slično u Saudijskog Arabiji nadaju ostvariti izvođenjem djela nasilja-ili, kako oni kažu, samoubilačkih napada? To su djela uzaludna.
Recimo- čisto hipotetički- da ti ljudi uspiju preuzeti vlast negdje u svijetu. Šta tad? Čemu se mogu ljudi koji nemaju životnog iskustva nadati da ostvare u sferi dobre vladavine? Ljudi koji nemaju znanja o islamskom pravu koji bi ih podržao  na tome putu i nemaju razumijevanje unutarnjih i međunarodnih relacija?
Je li Islam samo oko oružja i  municije? Jesu li vaša sredstva sama sebi postali cilj?

Ta ideologija koja je mnoge mlade ljude obuhvatila širom svijeta, je li ona objava od Allaha o kojoj se ne može zapitati ili ponovo promisliti?  Ili je samo jedan produkt ljudskih napora koji je podložan grešci i da bude ispravljen.
Mnogo od tvoje braće po Egiptu, Alžiru i drugdje su uspjeli vidjeti kraj ceste za tu ideologiju. Oni su shvatili koliko je ona destruktivna i opasna. Oni su takođe snašli smjelosti da objave u svojim pisanjima i uživo da su bili u pogrešci i da je put na kojem su bili bio pogrešan put. Oni su priznali da on ne može voditi ničemu dobrom. Zatražili su Allahov oprost za ono što je prošlo i izrazili su svoje iskreno žaljenje za ono što su uradili.
Koliko je onima koji imaju neustrašiva srca potreban i neustrašiv um!
Jesi li čuo glasove pobožnih učenjaka, onih koji obožavaju Allaha danju i noći i koji su puni brige prema Allahu- zar ih ne čuješ kako plačući govore iste riječi koje je Poslanik, s.a.v.s., koristio kada je Halid b. Velid, glavni komandant u njegovoj vojsci, pogrešno postupio: „O Allahu! Ja Ti iskazujem svoju nevinost od onoga što je Halid uradio.“
Te iste riječi još uvijek odjekuju nakon 1400 godine u plaču islamskih učenjaka: „O Allahu! Iskazujem Ti svoju nevinost od onoga što Usama čini, i od onih koji pripajaju sebe njegovom imenu ili rade pod njegovim bajrakom.“

Život, Usama, ne bi trebala biti samo jedna lekcija. Moramo se suočiti sa brojim lekcijama kroz naš život, i te lekcije su veoma raznovrsne.
Ja nisam različit od mnogih drugih ljudi koji su zabrinuti zbog  muslimanskih pitanja. Moje srce me boli kada pomislim o tom broju mladih ljudi koji imaju takav potencijal- koji bi dali tako velike i originalne doprinose društvu, koje ima da ponudi toliko toga konstruktivnog i pozitivnog- koji su pretvoreni u živeće bombe.
Evo vitalnog pitanja koje moraš sebi odgovoriti i koje drugi imaju pravo pitati i tražiti na njega odgovor: Šta su sve ove duge godine patnji, tragedija, suza i žrtve ustvari donijele?
 
Molim Allaha da nas sve sakupi na istini i pravom putu. Molim Ga da nas sve uputi na ono s čime Je zadovovljan.
Selman b. Fahd el-Auda
(islamtoday.com)