Крстоносци и муслимански освојувања...

Mora da se priznae deka ima mnogu fakti koi sto ne odat vo prilog na Evropskite osvojuvanja za vreme na
krstonosnite vojni.No za da dojdeme do nekoja vistina mora da go vidime povodot koj dovel do toa
povod koj dovel da zapocnat krstonostnite vojni. Ce se potrudam preku edna vremenska tabela
da odgovoram na ovaa prasnje a i tuka uste ce bidat odgovreni nekoi drugi prasanja.
Znaci ne mi e cel da gi branam krstonoscite tuku samo na eden naucen nacin da prijdam
na taa problemtaki i da objasnam mnogu nedorazbiranja.
Za da go rasbereme ovaa treba da se slozime so faktite koi bile aktuelni vo toa vreme sto znaci deka
togas vo toa vreme imalo razni faktori koi ne se prisutni denes. Znaci sakam da pokazam sto dovelo sto bilo inicijalna kapsula za lansiranje na krstonosnite vojni, ce koristam istoriski izvori koi za zal se na angliski, no mislam deka toa ne menuva mnogu.Znaci sto dovede do pjava na
krstonoscite i kako dojde do toa pa vaka:

630 Two years before Muhammad's death of a fever, he launches the Tabuk Crusades, in which he led 30,000 jihadists against the Byzantine Christians. He had heard a report that a huge army had amassed to attack Arabia, but the report turned out to be a false rumor. The Byzantine army never materialized. He turned around and went home, but not before extracting 'agreements' from northern tribes. They could enjoy the 'privilege' of living under Islamic 'protection' (read: not be attacked by Islam), if they paid a tax (jizya).

This tax sets the stage for Muhammad's and the later Caliphs' policies. If the attacked city or region did not want to convert to Islam, then they paid a jizya tax. If they converted, then they paid a zakat tax. Either way, money flowed back to the Islamic treasury in Arabia or to the local Muslim governor.

632—634 Under the Caliphate of Abu Bakr the Muslim Crusaders reconquer and sometimes conquer for the first time the polytheists of Arabia. These Arab polytheists had to convert to Islam or die. They did not have the choice of remaining in their faith and paying a tax. Islam does not allow for religious freedom.

633 The Muslim Crusaders, led by Khalid al—Walid, a superior but bloodthirsty military commander, whom Muhammad nicknamed the Sword of Allah for his ferocity in battle (Tabari, 8:158 / 1616—17), conquer the city of Ullays along the Euphrates River (in today's Iraq). Khalid captures and beheads so many that a nearby canal, into which the blood flowed, was called Blood Canal (Tabari 11:24 / 2034—35).

634 At the Battle of Yarmuk in Syria the Muslim Crusaders defeat the Byzantines. Today Osama bin Laden draws inspiration from the defeat, and especially from an anecdote about Khalid al—Walid. An unnamed Muslim remarks: 'The Romans are so numerous and the Muslims so few.' To this Khalid retorts: 'How few are the Romans, and how many the Muslims! Armies become numerous only with victory and few only with defeat, not by the number of men. By God, I would love it . . . if the enemy were twice as many' (Tabari, 11:94 / 2095). Osama bin Ladin quotes Khalid and says that his fighters love death more than we in the West love life. This philosophy of death probably comes from a verse like Sura 2:96. Muhammad assesses the Jews: '[Prophet], you are sure to find them [the Jews] clinging to life more eagerly than any other people, even polytheists' (MAS Abdel Haleem, The Qur'an, Oxford UP, 2004; first insertion in brackets is Haleem's; the second mine).

634—644 The Caliphate of Umar ibn al—Khattab, who is regarded as particularly brutal.

635 Muslim Crusaders besiege and conquer of Damascus

636 Muslim Crusaders defeat Byzantines decisively at Battle of Yarmuk.

637 Muslim Crusaders conquer Iraq at the Battle of al—Qadisiyyah (some date it in 635 or 636)

638 Muslim Crusaders conquer and annex Jerusalem, taking it from the Byzantines.

638—650 Muslim Crusaders conquer Iran, except along Caspian Sea.

639—642 Muslim Crusaders conquer Egypt.

641 Muslim Crusaders control Syria and Palestine.

643—707 Muslim Crusaders conquer North Africa.

644 Caliph Umar is assassinated by a Persian prisoner of war; Uthman ibn Affan is elected third Caliph, who is regarded by many Muslims as gentler than Umar.

644—650 Muslim Crusaders conquer Cyprus, Tripoli in North Africa, and establish Islamic rule in Iran, Afghanistan, and Sind.

656 Caliph Uthman is assassinated by disgruntled Muslim soldiers; Ali ibn Abi Talib, son—in—law and cousin to Muhammad, who married the prophet's daughter Fatima through his first wife Khadija, is set up as Caliph.

656 Battle of the Camel, in which Aisha, Muhammad's wife, leads a rebellion against Ali for not avenging Uthman's assassination. Ali's partisans win.

657 Battle of Siffin between Ali and Muslim governor of Jerusalem, arbitration goes against Ali

661 Murder of Ali by an extremist; Ali's supporters acclaim his son Hasan as next Caliph, but he comes to an agreement with Muawiyyah I and retires to Medina.

661—680 the Caliphate of Muawiyyah I. He founds Umayyid dynasty and moves capital from Medina to Damascus

673—678 Arabs besiege Constantinople, capital of Byzantine Empire

680 Massacre of Hussein (Muhammad's grandson), his family, and his supporters in Karbala, Iraq.

691 Dome of the Rock is completed in Jerusalem, only six decades after Muhammad's death.

705 Abd al—Malik restores Umayyad rule.

710—713 Muslim Crusaders conquer the lower Indus Valley.

711—713 Muslim Crusaders conquer Spain and impose the kingdom of Andalus. This article recounts how Muslims today still grieve over their expulsion 700 years later. They seem to believe that the land belonged to them in the first place.

719 Cordova, Spain, becomes seat of Arab governor

732 The Muslim Crusaders stopped at the Battle of Poitiers; that is, Franks (France) halt Arab advance

749 The Abbasids conquer Kufah and overthrow Umayyids

756 Foundation of Umayyid amirate in Cordova, Spain, setting up an independent kingdom from Abbasids

762 Foundation of Baghdad

785 Foundation of the Great Mosque of Cordova

789 Rise of Idrisid amirs (Muslim Crusaders) in Morocco; foundation of Fez; Christoforos, a Muslim who converted to Christianity, is executed.

800 Autonomous Aghlabid dynasty (Muslim Crusaders) in Tunisia

807 Caliph Harun al—Rashid orders the destruction of non—Muslim prayer houses and of the church of Mary Magdalene in Jerusalem

809 Aghlabids (Muslim Crusaders) conquer Sardinia, Italy

813 Christians in Palestine are attacked; many flee the country

831 Muslim Crusaders capture Palermo, Italy; raids in Southern Italy

850 Caliph al—Matawakkil orders the destruction of non—Muslim houses of prayer

855 Revolt of the Christians of Hims (Syria)

837—901 Aghlabids (Muslim Crusaders) conquer Sicily, raid Corsica, Italy, France

869—883 Revolt of black slaves in Iraq

909 Rise of the Fatimid Caliphate in Tunisia; these Muslim Crusaders occupy Sicily, Sardinia

928—969 Byzantine military revival, they retake old territories, such as Cyprus (964) and Tarsus (969)

937 The Ikhshid, a particularly harsh Muslim ruler, writes to Emperor Romanus, boasting of his control over the holy places

937 The Church of the Resurrection (known as Church of Holy Sepulcher in Latin West) is burned down by Muslims; more churches in Jerusalem are attacked

960 Conversion of Qarakhanid Turks to Islam

966 Anti—Christian riots in Jerusalem

969 Fatimids (Muslim Crusaders) conquer Egypt and found Cairo

c. 970 Seljuks enter conquered Islamic territories from the East

973 Israel and southern Syria are again conquered by the Fatimids

1003 First persecutions by al—Hakim; the Church of St. Mark in Fustat, Egypt, is destroyed

1009 Destruction of the Church of the Resurrection by al—Hakim (see 937)

1012 Beginning of al—Hakim's oppressive decrees against Jews and Christians

1015 Earthquake in Palestine; the dome of the Dome of the Rock collapses

1031 Collapse of Umayyid Caliphate and establishment of 15 minor independent dynasties throughout Muslim Andalus

1048 Reconstruction of the Church of the Resurrection completed

1050 Creation of Almoravid (Muslim Crusaders) movement in Mauretania; Almoravids (aka Murabitun) are coalition of western Saharan Berbers; followers of Islam, focusing on the Quran, the hadith, and Maliki law.

1055 Seljuk Prince Tughrul enters Baghdad, consolidation of the Seljuk Sultanate

1055 Confiscation of property of Church of the Resurrection

1071 Battle of Manzikert, Seljuk Turks (Muslim Crusaders) defeat Byzantines and occupy much of Anatolia

1071 Turks (Muslim Crusaders) invade Palestine

1073 Conquest of Jerusalem by Turks (Muslim Crusaders)

1075 Seljuks (Muslim Crusaders) capture Nicea (Iznik) and make it their capital in Anatolia

1076 Almoravids (Muslim Crusaders) (see 1050) conquer western Ghana

1085 Toledo is taken back by Christian armies

1086 Almoravids (Muslim Crusaders) (see 1050) send help to Andalus, Battle of Zallaca

1090—1091 Almoravids (Muslim Crusaders) occupy all of Andalus except Saragossa and Balearic Islands

1094 Byzantine emperor Alexius Comnenus I asks western Christendom for help against Seljuk invasions of his territory; Seljuks are Muslim Turkish family of eastern origins; see 970

1095 Pope Urban II preaches first Crusade; they capture Jerusalem in 1099

Jas nema da donesam zaklucok ostavam na vas da go donesete dali krstonosnite vojni bile opravdani?? Deka bile inicirani od obesta na Zapadot se gleda deka ne se ?? Deka se odogovr na nasilstvo so nasilstvo ????
Sto mislite vie????

Interesen post i so ogled na toa shto temata e chuvstvitelna, bi gi zamolil site da bidat umereni vo svoite iskazi i da se vozdrzhat od lichni napadi, a da se zadrzhat na temata.
Uspeav da gi proveram povekjeto od podatocite koi gi naveduvash i spored literaturata shto e dostapna, se tochni.
Sosema naskoro imavme tema za arapskite osvojuvanja, no ovde mnogu pokonkretno davash podatoci i sluchuvanja.
Dali nekoj od muslimanite, shto dobro go razbira nivniot zakon, mozhe da gi objasni osvojuvanjata koi se sluchuvale, a koi sosema e jasno deka ne se opravdani kako takvi od strana na k*ranot...? Ova e vo kontekst na temata, zatoa shto odgovorot na toa prashanje vodi do temata - zoshto pochnuvaat i krstonosnite vojni.

KRIZARSKI RATOVI-
Prvi križarski pohod, koji je poèeo prije skoro 1000 godina završio se pokoljom u Jerusalimu. Kršæanski osvajaèi iz zapadne Evrope su poklali na hiljade muslimana u ime Isusa, koji je propovjedao ljubi bližnjeg svoga. Strahote u znaku križa predstavljaju, prema libanonskom piscu Amin Maaloufu, "još i danas skrnavljenje i sramotu". Kako je bilo moguæe kod ljudi probuditi toliki nagon za ubistvom i razaranjem? Kako je bilo moguæe u isto vrijeme od ljudi napraviti hodoèasnike i ratnike? Hodoèašæe sa oružjem je potreslo mediteranski svijet. Ono je bilo pripremljeno od strane pape 1095 godine, koji je iz Rima stigao do Francuske. Papa Urban II, Francuz, veæ sedam godina papa, mobilisao je katolike. U pratnji biskupa i konjanika išao je od grada do grada od crkve do crkve. Molio se, pjevao i propovjedao. Da bi podkuhao emocije izabirao je svako mjesto, svaki datum sa velikom pažnjom. Taèno na dan Marijinog Uspeæa stigao je u Le Puy, koji je bio najpoznatije mjesto gdje se je hodoèastilo Mariji. Na dan 'svetog' Gillesa, posjetio je samostan jugozapadno od Avignona i tu je sveèano otkrio novi oltar. Bila je to dramatièna, savršeno inscenirana demonstracija papinske moæi. Vrhunac pompeznog putovanja je bio koncil u Clermontu. Tamo je papa htio da drži veliki govor. Katolici okcidenta su osjeæali da im predstoji jedan važan i neobièni dogaðaj. Da li je dolazila nova epoha? Ili èak kraj svijeta? Na kraju 11. stoljeæa, osjeæala se je jedna "duboka èežnja ka proèišæenju i spasu duše", kako piše historièar Gerd Mentgen. Papa Urban II je bio ubjeðen da crkva mora da vodi jednu novu borbu - borbu kolosalnih dimenzija. Ta borba je u jednom redu važila unutrašnjem neprijatelju. Hiljadu godina po smrti Isusa crkva je djelovala kao da je u kandžama sotone. Popovi su imali priležnice, i ubirali su debele dadžbine za krštenje i pokopavanja. Kraljevi su za klerus imenovali one ljude koji su im bili pogodni. Ovo više nije bila crkva Gospoda, nego Mammona i strasti, govorili su kritièari. Iz samostana se je èuo sve glasniji zahtjev da se katolici povrate èistini izvorne crkve. Strategija Urbana II je bila usmjerena i protiv jednog vanjskog neprijatelja. Nakon što je Muhammed ( saws ) 632. godine umro, njegovi sljedbenici su proširili islamsko carstvo do pred južnu Evropu. Zar nije došlo vrijeme da se izvorno kršæansko tlo oduzme od "pagana i idolopoklonika"? Prema crkvenom teoretièaru Augustinu, crkva i kralj imaju moralno pravo da koriste nasilje. "Oni koji po božjem nadahnuæu vode ratove, ne rade ni u kojem sluèaju protiv zapovijesti 'ne smiješ ubijati", napisao je Augustin u svome dijelu "Božja država". Papa je tražio izlaz. Jedan 'sveti rat', bi trebao da razbije 'bezbožnike'. Pred kapijama Clermonta sakupilo se je oko 300 biskupa, opata kao i hiljade katolika da èuju željno oèekivani govor. Urban II ih je usmjerio ka jednom djelu koje æe elektrisati èitavo kršæanstvo: osvajanje Svetog Grada, Svetih Mjesta i Svete Zemlje. Velika je sramota, vikao je papa da se "sveti grob našeg Spasioca, nalazi u rukama prljavog naroda, koji ta mjesta bestidno i na bogohulan naèin prlja svojom neèistoæom." Ovako ga citira hronist, Robert von Reims, jedan monah koji je kasnije rekonstruisao dogaðaje. Da bi krv slušalaca doveo do taèke kuhanja, papa je opisivao orgije nasilja sa kojima su muslimani oskrnavili to mjesto: "Oni obrezuju kršæane i njihovu krv prosipaju na oltare. Uživaju ubijajuæi druge, na naèin da im paraju trbuhe i da im crijeva vežu oko kolaca. Onda ih bièuju i ovi moraju trèati oko kolca dok ne padnu mrtvi." Stvarnost je bila da su kršæani koji su živjeli pod muslimanskom vlašæu imali vjerske slobode. Urban II je išao još dalje. Svakome ko bi se borio za osloboðenje Svete Zemlje, obeæavao je neposredno opraštanje grijeha. "Ko je do malo èas bio lopov, neka postane Isusov ratnik; ko se je prije borio protiv braæe i porodice, neka se od sada bori protiv barbara." Ovako nam prenosi Fulcher von Chartes, jedan drugi hronista. Rulja je odgovorila sa poklièom: "Deus vult! - Bog tako hoæe" Odaziv je bio onakav kakvog ga je papa priželjkivao. Nakon povratka sa koncila, biskupi su pozivali na pohode prema Svetoj Zemlji. Pohod je poèeo u augustu 1096 godine. Vitezovi bi se zavjetovali, napuštali bi svoje zamke i prodavali bi posjede da bi mogli finansirati put svoga života. Od sada papa nije bio samo duhovni voða nego je imao zapovjest nad jednom ogromnom vojskom. Ratnike je ujedinjavao simbol, koji je bio vidjlivo prišiven na njihovu odjeæu - križ. Papa je pokrenuo lavinu koju nije mogao više da kontroliše. Zapadnom Evropom su hodali samozvani vodièi križarskih ratova koji su podsticali siromašne da na ovaj naèin pobjegnu od svoje bijede. "Želja da se sljedi Isus je imala veliki uticaj na brojnost tog pokreta", piše historièar Nikolas Jaspert. Na sjeveru Francuske, iz pokrajina današnje Belgije i sjeverozapadne Njemaèke, ljudi su se skupljali oko ovih agitatora. Jedan izvjesni Walter "sans avoir" na bos. 'siromašni', stajao je na èelu takve jedne rulje. Peter von Amiens, zvani 'pustinjak' jedan neèisti hodajuæi propovjedaè, koji nije jeo niti hljeba niti mesa, koji je uvjek hodao bosonog i koji je po uzora na Isusa jahao magarca, sakupio je najveæu gomilu ovog pohoda. Iza njega je stalo 20.000 ljudi. Svoje maèeve su sami napravili od drveta. I prije nego su iskusni vitezovi uopšte krenuli, ova gomila je stigla do Balkana. Veæina ih je išla pješke i nisu imali pojma koliko je dug put pred njima. Hronist Guibert von Nogent piše: "siromasi su potkovali svoje volove kao konje upreli su ih u kola na kojima bi se nalazile rezerve, i kada bi djeca ugledala kakav grad ili zamak pitali bi da li je to Jerusalim u koji idu." Nakon što su im se zalihe potrošile poèeli su da kradu i pljaèkaju. Vizantski car Alexios je sa èuðenjem primio vijest da se ovi èudaci sa zapada približavaju. Njemu su doduše Seldžuci oduzeli skoro cijelu Malu Aziju - ali on se nije nadao ovakvoj kršæanskoj pomoæi koju je zatražio u martu 1095. godine na koncilu u Piacenzi. On je tražio vojnike a ne križare i borba u ime Boga je Alexiosu bila nepoznata. Carigrad, u to vrijeme najbogatiji grad kršæanskog svijeta, je sebe smatrao kao istinskog nosica helenistièkog nasljeða. Šta æe sa ovim barbarima, koji nisu imali pojma o borbi? Odluèio je da ih preko Bospora pošalje Seldžucima, koji su kod Nikeje ove neiskusne 'ratnike' potpuno uništili. Uskoro za tim pristizale su disciplinovane kršæanske snage. Do maja 1097., u više valova, u Carigrad je pristiglo izmeðu 30.000 i 70.000 naoružanih ratnika, uz to i 30.000 èlanova njihovih porodica. Bohemund, jedan od najiskusnijih voða je obeæao Alexiosu da æe sve osloboðene zemlje vratiti pod vizantijsko okrilje. I prilikom ovog drugog vala križara, bilo je teških gubitaka na kršæanskoj strani. Za vrijeme vruæeg ljeta, išli su muškarci, žene i djeca kroz polupustinju Anatolije. "Pred oèima ljudi žene su se poraðale i ostavljale su svoju djecu ležeæi na zemlji," pisao je Albert von Aachen. Nakon što su poèele jesenjske kiše muèili su se kroz blatnjave puteve Antitaurusa. "Situacija je bila tragikomièna," piše Fulcher od Chartresa. "Natovarili su ovce, jarce, svinje i pse sa svojom robom. Vidjeli smo kako se leða malih životinja savijaju." Hiljade križara je na ovaj naèin izgubilo živote. Preživjeli su išli dalje. San o Jerusalimu im je podarivao skoro nadljudske snage. U okotbru 1097. kada su se približavali Antiohiji, koja je bila u turskim rukama - pop Stephan od Valence, je izjavio da mu se je Isus lièno pojavio u snu i da mu je obeæao božju pomoæ. U borbama koje su trajale sedam mjeseci, kršæani su bili ubjeðeni da su viðali poginule saborce i božje konjanike kako se bore na njihovoj strani. U junu 1098. uzeli su grad sa svojih 400 kula. Kada su turski konjanici došli da povrate grad, navodno je Petar Bartolomejski opet imao viziju - 'sveti' Andrej mu je pokazao gdje se nalazi 'sveto koplje', kojim su 'raskriženom' Isusu otvorena vrata. I uistinu su ispod petrove crkve u Antiohiji iskopali nekakvo koplje. Da ovo nije opet bio nekakav nebeski znak? U naletu oduševljenja, okruženi kršæani su probili tursku opsadu, i na kraju izvojevali pobjedu. Skoro tri godine su križari veæ bili na putu. Bili su iznemogli, ali su se osjeæali jaèim nego ikada. 1099. su se približavali Jerusalimu. Šiijske Fatimidije koje su tada vladale, poèeli su sa pregovorima da odvrate katastrofu koja se je bližila. "Franci", kako arapski hronièari nazivaju rulju iz Evrope, su odbili pregovore. Oni nisu bili došli da pregovaraju. Bez nekog velikog otpora su ušli u grad Ramallah u Palestini. Poèetkom juna 1099. godina stajali su pred zidinama Jerusalima, njih svega 20.000. "Nalazili su se u ekstazi," kaže historièar Peter Thorau. Fatimidski vezir grada, Iftihar al-Daula je odstranio kršæane iz Jerusalima jer se je boajo izdaje. Poslao je glasnike za Egipat da pozovu pomoæ. Pet sedmica su muslimani odoljevali opsadi. A onda su došli dani koji su bili pakao za sve ne-kršæane. U luku Jaffa pristgli su engleski i genovski brodovi, koji su nosili graðevinski materijali i ljestve. Kamile i zarobljenici su nosili materijal preko 70km dugog puta. Opet je jedan od klerusa imao presudnu viziju: njemu je navodno usput došao umrli biskup Le Puy, koji je bio duhovni voða križara. Ovaj je opomenuo da vojnici moraju moliti za oproštenje grijeha. Križari su tri puta obilazili zidine grada, bosi sa križevima i relikvijama, mašuæi zastavama. Trompete su se èule. A onda u noæi 14. Jula 1099. su napali. Jedan dio vojske pod komandom Raimunda je uspio da se približi kuli u blizini brda Cion. Vojnici grafa Gottfrieda su zauzeli kule u blizini sjevernih zidina. Litold i Gilbert od Tournaia, dvojica flamaèkih vitezova, su sa svojim jedinicama ušli u grad. Još prije podneva vezir je kapitulirao i predao je grad zajedno sa velikim iznosom zlata Raimundu. Kao protuuslugu mogao je da se povuèe iz grada. Šta je nakon toga usljedilo bilo je neobazrivo ubijanje. Sve, što se je tri godine dana skupljalo u mraènim komorama križarskih duša, izašlo je kao bujica na vidjelo. Osvajaèi su išli od kuæe do kuæe i ubijali bi svakog stanovnika kojeg su našli unutra, oduzimajuæi zlato i srebro. Sa svakom žrtvom krvoloènost križara je rasla. Zapalili su glavnu sinagogu, gdje su se bili Židovi sakrili. Zauzeli su Al-Aqsa džamiju i u njoj su izmasakrirali hiljade muslimana. "Nisu samo izmasakrirani leševi bili zastrašujuæi," piše hronist Wilhelm od Tyrusa. "Najveæu jezu prouzrokovao je pogled na križare, koji su bili uprskani krvlju od glave do pete."Ulaskom u grad ( Jerusalem, 15.07.1099 ) naši hodoèasnici su proganjali i ubijali muslimane sve do Solomonova hrama, gdje su se ovi okupili. Tamo su nam pružili žestok otpor tokom èitavog dana, tako da je njihova krv tekla po èitavom hramu. Kada smo napokon savladali bezbožnike, naši plemiæi su zarobili veliki broj ljudi i žena i ubili su koga su htjeli a poštedili koga su htjeli... Onda su poèeli da se raduju i plaèu od krajnje uzhiæenosti, nakon èega su naši ljudi otišli na grob našeg spasitelja Isusa i tamo dovršili svoje molitve... Takoðer su naredili da svi mrtvi muslimani se moraju izbaciti iz grada zbog njihovog smrada, jer je grad bio pun njihovih leševa. Preživjeli muslimani su vukli mrtve iza kapija grada i nasl*gali su ih jednog na druge, kao zgrade. Niko nikada prije nije èuo ni vidio takav pokolj bezbožnika. Oni su spaljeni na lomaèi koja je bila granica, i niko osim Boga ne zna njihov broj" Džamije su pretvorene u crkve ili u objekte svjetovnih potreba. U crkvi Isusovoj je zabranjena bogoslovija po vizantijskom ritusu. Gottfried od Bouillona je dobio poèasno ime "branioc svetog groba". Tri sedmice nakon masakra, pomoæ iz Egipta je pristigla, ali su ih 'Franci' kod Askalona pobijedili. Jerusalim je bio u kršæanskim rukama. Veæina njih su se poèeli vraæati kuæama, èvrsto ubijeðeni da su zaradili vjeèni život u raju. 300 vitezova i 2000 vojnika su ostali da èuvaju grad. Iste godine je osnovan pokret "Johanitaraca", 1120. godine 'Templerorden", 1190. godine "njemaèki pokret". Oni su se smatrali kao božji ratnici, štitili su hodoèasnike i gradili su zamke. Malo po malo, oni su proširili svoje posjede na istok. Pored Jerusalima do 1109. godine su osnovane još tri križarske države: kneževina Antiohija, grofovina Edessa i grofovina Tripolis*. 1 Više nije bilo govora o povratku zemlje Vizantiji. "Da se je prvi križarski pohod završio bezuspješno, èitav pokret bi bio ugušen u samim poèecima," piše Jonathan Riley-Smitj, jedan od vodeæih nauènika na ovom polju. "U svijetlu zauzimanja Jerusalima svaka kritika je bila besmislena i križarska pobjeda od 1099. godine je imala dalekosežne posljedice." I 200 godina nakon toga ljudi su se spremali na Bliski Istok, voðeni nadom za slavom i osloboðenju od grijeha. Ukupno je bilo sedam križarskih ratova, koji su trebali da pojaèaju zaštitu kršæanskih posjeda, na koje su muslimani napadali. Borbe za Jerusalimom i Svetom Zemljom kršæana nisu prestajale. Križarski ratovi, kako piše engleski historièar, Simon Lloyd, su "pokazali da svi Evropljani imaju isti identitet." U tim bitkama on vidi "jedan sveopšti ideološki rat" i dolazi do zakljuèka da "mržnja prema stranom, koja je do tada bila relativno latentna u okcidentalnoj kulturi, se je dramatièno pojaèala." Ishod je bio jedan duboki jaz izmeðu zapadnih Evropljana i ostalog èovjeèanstva." U muslimanskim zemljama križarski ratovi su izazvali protureakciju - džihad protiv agresora koji je porobio muslimanske zemlje je postao zajednièki zadatak svih muslimana,. Sultan Saladin, k*rd iz Iraka, je 1187. istjerao križare iz Jerusalima, Egipatski Mamluci, elita bivših ratnih zarobljenika, su nakon dolaska na vlast 1250. godine postepeno vraæali teritorije pod islamsku vlast; 1291. je zadnji kršæanski vladar protjeran sa Bliskog Istoka. Masakar kojeg su poèinili križari prvog pohoda se je urezao duboko u zajednièku svijest muslimana sa posljedicama koje su do danas vidljive.

Sasvim pouzdano se
možemo reæi da je islamska
politièka doktrina (odnosno
islamski stav i principi
u kontekstu politièkih pitanja)
krajnje umjerena i miroljubiva.
Ova èinjenicu prihvataju
i mnogi historièari i teolozi nemuslimani.
Jedna od ovih osoba jeste i
bivša monahinja i struènjak za bliskoistoènu
historiju engleska historièarka
Karen Armstrong. U djelu Holy War
(Sveti rat), u kojem analizira historiju tri
velike Božije vjere, Armstrong iznosi slijedeæi
komentar o ovom pitanju:
“Rijeè islam u arapskom jeziku potjeèe
od istog korijena kao i rijeè mir, a
k*r'an proklinje rat kao jedno anormalno
stanje koje je opreèno Božijoj želji. (...)
Islam ne odobrava agresorski rat, odnosno
rat koji je usmjeren ka uništenju suprotne
strane. (...) Islam prihvata da je rat
neophodan i, u odreðenim situacijama,
smatra ga kao pozitivnu dužnost radi suzbijanja
tiranije i surovosti. (Meðutim),
k*r'an pouèava da rat treba biti ogranièen
i da se, što je moguæe više, vodi
na jedan human naèin. Ne samo protiv
Mekelija, èineæi savez s lokalnim jevrejskim
plemenima, Muhammed je, u isto
vrijeme, bio prisiljen boriti se i protiv kršæanskih
plemena u Siriji koja su planirala
napad na njih. Meðutim, to opet nije
rezultiralo zakljuèkom da je on prokleo
"Ehlu-kitab" (kršæane i jevreje). Njegovi
muslimani bili su u situaciji da se brane,
meðutim nisu se upuštali u sveti rat protiv
neprijatelja njihove vjere. Kada je kao
komandanta muslimanske vojske u rat
protiv kršæana poslao Zubejda, svoga slugu
koga je oslobodio, Muhammed mu je
naredio da se na Božijem putu bore
hrabro, ali na jedan ljudski, human naèin.
Naredio mu je da ne smiju uzmeniravati
sveæenike, kaluðere ili monahinje i
da ne smiju dirati nejake koji ne ratuju.
Nikakvo krvoproliæe ne smije se s provoditi
nad civilima, ne smije se posjeæi èak
ni jedno jedino drvo i ništa se ne smije
rušiti...”1
Halife, koji su došli nakon Muhammeda,
a. s., u osvojenim zemljama uspostav-
6 ogledalo, oktobar 2004
Rijeè islam u arapskom jeziku potjeèe od istog korijena kao i rijeè mir, a k*r'an
proklinje rat kao jedno anormalno stanje koje je opreèno Božijoj želji. (...) Islam ne
odobrava agresorski rat, odnosno rat koji je usmjeren ka uništenju suprotne strane. (...)
Islam prihvata da je rat neophodan i, u odreðenim situacijama, smatra ga kao pozitivnu
dužnost radi suzbijanja tiranije i surovosti
ljali su takoðer atmosferu mira i sigurnosti
kako za lokalno stanovništvo tako i za
novopridošle. Prvi halifa hazreti Ebu
Bekr je prilikom pohoda na Siriju izdao
jednu direktivu. Milosrdan i tolerantan
poredak koji je tražio da se uspostavi na
osvojenim teritorijama predstavljao je uzoran
primjer k*r'anskog morala. Ta direktiva
glasi:
“Ljudi, dajem vam deset pravila koja
æete srcem primjenjivati: nemojte izdati i
ne skreæite s Pravog puta!; ne ubijajte djecu,
žene i starce!; ne palite i ne uništavajte
stabla hurme i ne sijecite stabla bilo kojeg
voæa!; ne ubijajte deve, a ni bilo šta iz
stada..! Naiæi æete na one koji su svoj život
posvetili onosvjetskim poslovima: ostavite
ih u njihovim osamljenostima! Susrest
æete se s onima koji nude razlièita jela;
jedite, ali ne zaboravite spomenuti
Allahovo ime!”2
A hazreti Omer, koji je preuzeo hilafet
nakon hazreti Ebu Bekra i koji je poznat
po toleranciji, milosrðu i pravdi, s lokalnim
stanovništvom osvojenih država
naèinio je razlièite sporazume koji
predstavljaju primjere pravednosti i tolerancije.
U Emannami (Dokument o sigurnosti),
koju je dao kršæanima Jerusalema
i Ludda, hazreti Omer je, npr., dao garancije
da se neæe rušiti crkve i da se muslimani
neæe moliti u njima. Iste su bile i
garancije ponuðene kršæanima Lahma.
Emannama data drugom nasturijanskom
patriku Išuayhebu (650.-660.) nakon osvajanja
Medine takoðer je sadržavala garancije
da se crkve neæe rušiti,
da se nijedna zgrada
neæe rekonstruirati
u džamiju.3 Hazreti Omer ostao
je dosljedan svim ovim sporazumima
i garancijama. Pismo koje je treæi nasturijanski
patrik poslao svome prijatelju veoma
je znaèajno zbog toga što se milosrðe
i tolerancija muslimanskih lidera prema
ehlu-kitabijama saopæava iz pera jednog
kršæana:
“Uopæe nas nisu uznemiravali (...) ovi
Arapi koji su se predali Allahovoj volji.
Oni su se doista s poštovanjem odnosili
prema našoj vjeri, vjerskim službenicima,
prema našim crkvama i manastirima...”4
Ovi dokumenti o zaštiti koje je davao
hazreti Omer pokazuju nam kakvu toleranciju
može posjedovati vjernik ukoliko
živi moralom koji je opisan u k*r'anu:
“Ova Emannama znaèila je zaštitu vjere,
života, crkava i sinagoga za sve individue
lokalnog stanovništva, zdrave i bolesne,
dobre i loše. Kao što neæe biti rušene,
crkve neæe biti ni naseljavane i neæe
im ništa nedostajati. Nikome od naroda
se neæe naèiniti ni najmanje zlo. Stavke
ovog dokumenta (...) obaveze su halifa i
vjernika.”5
Svi ovi primjeri primjena su pravde koju
je Allah, dž. š., u k*r'anu naredio vjernicima.
U jednom ajetu, Allah, dž. š., kaže
slijedeæe:
Allah vam zapovijeda da odgovorne
službe onima koji su ih dostojni povjeravate,
i kada ljudima sudite, da
pravièno sudite. Uistinu je divan
Allahov savjet! - A Allah doista sve
èuje i vidi! (En-Nisa, 58).
A jedan od misionerskih lidera anglikanske
crkve, Canon Taylor, u jednom
svom referatu na slijedeæi naèin iznio je
ljepote koje nalaže k*r'an:
“... odredio
je dužnosti kao
što su klanjanje
namaza, post i
èinjenje dobra.
Bacio je ustranu
izvještaèene vrline
koje su neiskrene
i nestvarne, podvale
i lahkomislenosti
naèinjene u ime
vjere, moralne emocije
koje se raznim naèinima
mogu iskrivljeno
tumaèiti i meðusobno
protuslovne rijeèi onih
koji raspravljaju o teologiji.
Zarobljenicima je
ulio nadu u slobodu, èovjeèanstvu
bratske emocije i
potvrdio fundamentalne èinjenice
ljudske prirode.”6
Pogrešno uvjerenje da su u osvojenim
zemljama muslimani nasilno
vršili islamizaciju pobija se èak i od
zapadnih analitièara; svi potvrðuju pravedan
i tolerantan odnos muslimana prema
drugima. Ovu èinjenicu na slijedeæi naèin
istièe zapadni analitièar L. Browne:
“... neosporne èinjenice dokumentiraju
temeljnu neosnovanost tvrdnji kršæanskog
porijekla koje govore o tome da su,
pod prijetnjom maèa, u osvojenim zemljama
muslimani narod utjerivali u islam.
(...) Dinamièni èinilac u pozadini osvajanja
bilo je njihovo islamsko bratstvo, kojim
su pozivali narod. (...) Aobim se ovog
bratstva, sa primaocima islama, širio poput
lavine.”7
Svi muslimanski
vladari
koji su tokom
historije upravljali
širokim podruèjem
nastavili
su se krajnje tolerantno
i s poštovanjem
odnositi prema
stanovništvu
drugih vjeroispovijesti.
I jevreji i kršæani
su krajnje slobodno
i sigurno živjeli u islamskim
zemljama.
Islamska pravda i tolerancija
vladala je, takoðer,
i u periodu Seldžuèke
i Osmanlijske imperije. U
svojoj knjizi The Preaching
of Islam engleski analitièar Sir
Thomas Arnold na slijedeæi
naèin objašnjava kako su,
zbog ovakvog seldžuèkog
stava, kršæani željeli
uæi pod njihovu
upravu:
"Ovaj osjeæaj da
je vjerski život siguran
pod islamskom
upravom bio je povodom da
maloazijski (anadolski) kršæani
toga vremena doèekaju
Seldžuke u
svojstvu spasilaca.
(...) Štaviše, s
nadom u spas
od despotizma
Bizantijske imperije,
stanovnici
malih mjesta u
Maloj Aziji su, u
vrijeme Mihaila VIII (1261-1282.), pozvali
Turke da zauzmu njihove kasabe.
Mnogi od njih, bogati ili siromašni, usudili
su se, èak, na seobu u teritorije koje
su se tada nalazile pod kontrolom Turaka."
8
Melikšah, koji se nalazio na vlasti u
najsjajnijem periodu Seldžuèke imperije,
s velikom tolerancijom i milosrðem pristupao
je narodu osvojenih teritorija, što je
za posljedicu imalo da ga je taj narod spominjao
s velikom ljubavi i poštovanjem.
Svi nepristrasni historièari iskreno istièu
Melikšahovo pravedno i tolerantno vladanje.
Njegova tolerancija stvorila je ljubav
prema njemu i u srcima naroda svetih
Knjiga (ehlu-kitab). Štaviše, iz tog su
razloga mnogi gradovi, na naèin rijetko
sretan u historiji, svojevoljno prihvatali
da uðu pod upravu Melikšaha. U sjeæanjima
sveæenika Odo de Diogloa, pripadnika
manastira St. Denis, koji je u drugim
krstaškim pohodima uèestvovao kao specijalni
pisar Louisa VII, koja su uvrštena
u aktualnoj knjizi Sir Thomasa Arnolda,
sasvim otvoreno se objašnjava kako su se
muslimani pravedno odnosili prema svima,
bez obzira ko kojoj vjeri pripadao:
"Da nakon one bijede i nesreæe koju su
vidjeli u srca muslimana Turaka nije ušao
osjeæaj sažaljenja, stanje preostale povorke
križara bilo bi mnogo tragiènije. Turci
su lijeèili rane ovih jadnika, darežljivo su
hranili siromašne meðu njima i rješavali
ih njihovih nevolja. Štaviše, odreðeni su
muslimani otkupili francuski novac, koji
su Bizantinci trikovima i pod prijetnjom
iskamèili od hodoèasnika, i podijelili ga
siromašnim hodoèasnicima. Ovakvi zaštitnièki
odnosi onih koji su bili druge vjere
i postupci Bizantinaca, istovjernika koji
su ih upošljavali u napornim poslovima,
tukli ih i varali, bili su takva prilika
za razmišljanje kršæanskih hodoèasnika,
tako da su mnogi od njih svojevoljno prihvatili
vjeru muslimana, koji su ih spasili."
9
Ovi redovi ispisani od historièara
iznose da su muslimanski
vladari, koji su posjedovali islamski moral,
vladali tolerancijom, milosrðem i
pravdom. Historija Osmanlijske imperije,
koja je stoljeæima slala nizam (regularna
vojska u Osmanlijskoj imperiji - op. prev.)
na tri kontinenta jeste, isto tako, puna primjera
tolerancije.
Nastanjivanje jevreja, koji su u Španiji
i Portugalu, od katolièkih vlasti, bili izloženi
pokolju i progonu, na teritoriji koja
se nalazila pod Osmanlijskom upravom,
u vrijeme sultana Bajazita II, veoma
je efektan primjer tolerancije koju je
nametnuo islamski moral. Katolièki kraljevi
koji su u tom periodu vladali velikim
dijelom španske teritorije velike su
pritiske vršili nad jevrejima koji su prethodno
mirno živjeli pod muslimanskom
upravom Andaluzije. Dok su u Andaluziji
u miru živjeli zajedno muslimani, kršæani
i jevreji, katolièki kraljevi preduzeli
su akciju nasilnog pokrštavanja cijele
zemlje i s tim ciljem poèeli vršiti presije
nad jevrejima, a protiv muslimana krenuli
u otvoreni rat. Na kraju, 1492. godine,
hem je srušena posljednja uprava muslimana,
koji su bili stjerani na podruèje
Granade na jugu Španije, i izvršen užasan
pokolj muslimana, hem su iz zemlje
protjerani jevreji koji su odbili pokrštavanje.
Tako je dio ovih protjeranih jevreja
utoèište potražio i našao na teritoriji koja
se nalazila pod upravom Osmanlija.
Osmanlijska mornarica pod komandom
Kemala Reisa svojim brodovima je
na osmanlijsku zemlju prevozila protjerane
jevreje i muslimane koji su se uspjeli
spasiti od pokolja.
Sultan Bajazit II, koji je u historiji bio
poznat po svojoj velikoj pobožnosti, ove
je izmuèene jevreje, koji su u proljeæe
1492. protjerani iz Španije, nastanio na
naroèito
na podruèja Soluna, koji se sada nalazi
pod grèkom upravom, Edirna, Livadiye i
Tirhale, koje se nalaze u blizini Egriboza.
Veæina od oko 25.000 jevreja koji danas
žive na podruèju Turske potomci su upravo
ovih jevreja, iseljenika iz Španije. Vjeru
i obièaje koje su prije petsto godina donijeli
sa sobom prilagodili su turskim uvjetima
i, sa svojim školama, bolnicama,
staraèkim domovima, kulturnim institucijama
i novinama, vode jedan miran život.
Kao što meðu njima ima trgovaca i poslovnih
ljudi, postoje i oni s razlièitim zanimanjima:
od struènjaka u tehnièkim pitanjima,
kao što je arhitektura, do ekonomske
propagande. Pored toga, postoje
i intelektualni krugovi nauènika i umjetnika
raznih profila. Dok u mnogim evropskim
zemljama jevrejske zajednice stoljeæima
žive u strahu od antisemitskih rasistièkih
napada, jevreji u Turskoj žive u
jednom krajnjem miru. Èak je samo ova
èinjenica dovoljna da se može ustanoviti
poimanje tolerancije i pravde koju nalaže
islam.
Saosjeæajnost i tolerancija koju vidimo
kod sultana Bajazita II važi i za sve
ostale osmanlijske sultane. Osvajanjem
Istanbula Sultan Mehmed je i jevrejima
i kršæanima u gradu priznao pravo na slobodu
življenja. U jednom od svojih djela,
u kontekstu muslimanskog tolerantnog i
pravednog vladanja, Andre Miquel, koji
je poznat po vrijednim djelima o islamskom
svijetu, kaže slijedeæe:
“Kršæanska populacija bila je pod veoma
dobro organiziranim režimom koji oni
nisu mogli naæi u vrijeme bizantijske i latinske
uprave. Nisu bili izloženi nikakvoj
tiraniji. Naprotiv, imperija, a naroèito Istanbul,
bila je sklonište španskih jevreja
koji su u Španiji bili izloženi raznim torturama.”
10
I u muslimanskim državama prije Osmanlija
nemuslimanima su takoðer bila
priznata velika prava. Profesor teologije i
meðunarodnih odnosa na Georgetown
univerzitetu John L. Esposito na slijedeæi
naèin istièe da su jevreji i kršæani koji
su kroz historiju došli pod upravu muslimanskih
država nailazili na veliku toleranciju:
“Za mnoge nemuslimanske zajednice
koje su egzistirale na bizantijskoj i perzijskoj
zemlji i kojima su inaèe upravljali
strani vladari, islamski režim znaèio je
promjenu vlasti, ali ovi novi vladari su, u
veæini sluèajeva, bili popustljiviji i tolerantniji.
Na kraju, veæina ovih zajednica
posjedovala je više autonomije i veæinom
su plaæali manje poreze. (...) Ispostavilo
se da je, islam jedna tolerantnija vjera,
koja je jevrejima i lokalnim kršæanima
pružila znatno više vjerskih sloboda.”11
Kao što se razumije i iz ovog komentara,
muslimani nikada kroz historiju nisu
bili "oni koji stvaraju nered"; naprotiv, u
sva podruèja, koja su osvojili, svim ljudima,
bez obzira na naciju i vjeroispovijest,
donosili su pravdu i mir. U skladu s
Allahovom naredbom: "I Allahu se klanjajte
i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte!
A roditeljima dobroèinstvo èinite,
i roðacima, i siroèadi, i siromasima,
i komšijama bližnjim, i komšijama
daljnjim, i drugovima, i putnicima, i
onima koji su u vašem posjedu. Allah,
zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu"
(En-Nisa', 36) prema svim ljudima
odnosili su se na najljepši naèin.
Ukratko, osnovu k*r'anskog morala èine
postupci ispunjeni prijateljstvom
meðu ljudima, bratstvom, mirom i
saosjeæanjem i, s ovim superiornim
odlikama islam ima za cilj oslobaðanje
zemlje od nereda. k*r'anske
odredbe i njihovo primjenjivanje kroz
historiju od muslimana toliko je oèito
da ne dopušta nikakvu raspravu
o tome. (Radi
detaljnijih podataka
v.: Pravda
i tolerancija
u k*r'anu, Harun
Yahya, Kultur
Yayincilik,
2000.)
BILJEŠKE:
1. Karen Armstrong, Holy War,
MacMillian London Limited,
1988, str. 25.
2. Majid Khoduri, Islam'da Savas
ve Baris, Fener Yayinlari, Istanbul,
1998, str. 123; Taberi, Tarih I,
1850.
3. Hamidullah, Mecmuatü'l-Vesaik,
195-197.
4. Frend, 289; Hamidullah, Islam Peygamberi,
II. 920; Levent Öztürk, Asr-i
Saadetten Haçli Seferlerine Kadar Islam
Toplumunda Hiristiyanlar, Iz Yayincilik,
Istanbul, 1998, str. 55.
5. Yrd. Doc. Dr. Orhan Atalay, Dogu-Bati
Kaynaklarinda Birlikte Yasama, Gazeteciler ve
Yazarlar Vakfi Yayinlari, Istanbul, 1999, str. 95;
Hamidullah, El-Vesaik, str. 380-381, No: 358.
6. History of Latin Christianity, tom II, str. 216-217,
Islam Kültür Atlasi, Ismail Rai el-Faruki, Luis Lamia
el-Faruki, prijevod: Mustafa Okan Kibaroglu-Zerrin
Kibaroglu, Inkilab Yayinlari, 1997, str. 222.
7. L. Browne, The Prospects of Islam, str. 11-15, str.
269-270.
8. Yesevizade, Sevgi Peygamberi, Hakikati Arayis Nesriyati,
Ankara, 1996, str. 272-273; Sir Thomas Arnold, The
Preaching of Islam, str. 97; Finlay: 4A History of Greece,
III, 358-9; J. H. Krause: "Die Byzantiner des Mitte
latters", Halle, 1869, str. 276.
9. Osman Turan, Türk Dünya Nizaminin Milli,
Islami ve Insani Esaslari, tom 2, str. 138.
10. F. Emecen, K. Beydilli, M. Ipsirli, M.A. Aydin,
I. Ortayli, A. Özcan, B. Yediyildiz, M. Kütükoglu,
Osmanli Devleti ve Medeniyeti Tarihi, Islam
Tarih, Sanat ve Kültür Arastirma Merkezi, Istanbul,
1994, str. 467.
11. John L. Esposito, The Islamic Threat: Myth or
Reality, Oxford University Press, New York,
1992, str. 39.


Sakate uste?
Mozam jas cela istorija da vi ja prenesam?
A Templarius?

zidarski напиша: Omer - prvite dva teksta se von kontekstot na prvichnoto prashanje, a toa e shto dovelo do krstonosnite vojni, a ne shto vojnite napravile. Vekje diskutiravme za posledicite od tie vojni i site sme soglasni deka imalo strashni krvoprolitija i deka imalo mnogu nepravednost. Vekje rekov - neka ne se gleda temava kako neprijatelstvo kon muslimanite, a kako baranje da se objasni edna dosta konfuzna situacija, vo vrska so arapskite osvojuvanja, koi dovele do pochetokot na krstonosnite vojni. Vo posledniot tekst se zboruva tokmu za toa. No - celo vreme, opravduvanjeto shto go slusham vo vrska so osvojuvanjata (vo sluchajov od strana na Turcite vo Mala Azija) e deka zhitelite sami barale od Turcite da dojdat i da gi spasat od Vizantijcite... Da recheme deka e toa tochno za nekoi od niv. Shto se sluchuva so tie shto ne sakaat da bidat "spaseni" od muslimanite i koi vsushnost se borele za zapazuvanje na svojata zemja, vladenie i slichno...?! Zoshto tie lugje stradale, za neshto koe nivnite sosedi go pobarale?! Kako ova kje go objasnite spored k*ranot koj izrichno veli deka ne smee da ima vojuvanje za osvojuvanje?! Ili sega kje odgovorite deka site sakale da bidat pod muslimanska vlast?!?!?! Toa bi bilo totalna nebuloza... Ako mozhe, nekoj koj razbira neka objasni konkretno za ova, namesto da se povikuvate na tekstovi koi sosema povrshno go dopiraat ova prashanje.

Се е во контекст,само треба повнимателно да читаш.А сега еве ти одговор на твоето прашање:

Muslimani su Grčkom vladali više stoljeća. Da li su Grci postali
muslimani? Da li je iko pokušao da ih islamizira? Na protiv. Grčki
kršćani su obnašali najviša pozicije unutar osmanske vlade. Bugari,
Srbi, Rumuni, Mađari i druge evropske nacije su živjeli pod osmanskom
vladavinom pa su opet ostali vjerni svojoj krš+anskoj vjeri. Niko ih
nije tjerao da prihvate islam.

Jas ne velam deka krstonosnite pohodi ne donele krvoprolevanje naprotiv jas samo sakav da ukazam sto dovelo do tie krstonosni povodi no nekogo toa ne go interesira kako i da e ......

Shteta shto nema odgovor na ovaa tema i shto se izbegnuva sosema...
Navistina e zhalno shto na forumov si igrame celo vreme na "prashanje - kontra-prashanje", namesto da doagjame do odgovori. No, od druga strana, tokmu neodgovaranjeto zboruva povekje od bilo kakov odgovor.