Јас упорно тврдам дека вие немате познавања од Светата Апостолска Црква, и затоа се задоволувате со православната догма... 

kazi ni sto e za tebe  vo dolniot tekst ,,sveta apostolska crkva,,  koja crkva ili poim ili delo????  i na koja ,,sveta  apostolska crkva,,od dolnite ti i pripagjas?????

izberi slobodno i ne strami se!

Protestantizam

Izvor: Wikipedija

Protestantizam je općenit naziv za sva kršćanska vjerska učenja koja su se odijelila od katolicizma nakon reformacije u 16. stoljeću. Izvorno je bila obilježena vjerovanjem u opravdanje po vjeri, u svećeništvo svih vjernika i u dominantni autoritet Biblije. Među ranim skupinama glavni su bili luterani, kalvinisti i cvinglijevci, te Anglikanska crkva koja je spajala katoličke i protestantske elemente. Naziv "protestantizam" obuhvatio je i druge nekatoličke grupe od anabaptista i independentista do kvekera (Društvo prijatelja) i metodista, koji su se pojavili kasnije.

Pod pojmom (prvobitno političkim) protestanti u užem smislu podrazumijevaju se pripadnici kršćanske konfesije nastale na njemačkom govornom području u vrijeme reformacije, pa se stoga povezuju prije svega sa Martinom Lutherom i Philipp Melanchthonom, te Čehom Janom Husom

Protestantske su, dakle, u užem smislu samo luteranske i neke južnonjemačke crkve reformirane tradicije prema Ulrich Zwingliu, ali ne i reformirane crkve kalvinističke (v. Jean Calvin) tradicije, anglikanci, metodisti, adventisti ili novije slobodne crkve.

Općenito se smatraju protestantskim oni konfesionalni pravci koji su se htjeli distancirati od katoličke kao glavne crkve i stoga nisu prihvaćali, primjerice, autoritet Pape.

Protestantskim crkvama pripadaju:

• Evangeličko-luteranske crkve (ili i "luteranske crkve" ili "luterani")
• Evangeličko-reformirane crkve (ili i "reformirane crkve")
• Sjedinjene crkve (ili i "sjedinjene crkve")

Evangeličke slobodne crkve sebe ubrajaju u protestantizam a i vide se kao "nasljednike reformacije". Tu se pribrajaju primjerice baptisti, metodisti i evanđeosko-pentekostne crkve.

Sadržaj [sakrij] 1 Povijest 1.1 Podjele i ekstremisti među protestantima 1.2 Podjele nakon Lutherove smrti 1.3 Uloga protestanata u nacizmu 2 Protestantizam i evangelizam 3 Vjerski nauk i osobine 4 Poveznice

//

Povijest [uredi]

Pojam "protestanti" potiče od Speyerskog protesta evangeličkih staleža na mjesnoj skupštini Speyera koji se dogodio 1529.: Protestirali su protiv ukidanja Speyerske odluke iz 1526. kojom je zemljama u kojima je provedena reformacija, bila obećana pravna sigurnost pozivajući se u svojim protestima na slobodu vjeroispovjesti za pojedinca. Iz religioznih i političkih razloga protestanti su bili stoljećima žrtve progona. Svjetovni vladari su se bojali za jedinstvo svojih katolicizmom prožetih područja vladanja, gdje se poistovjećivalo vlastito područje moći s područjem moći Pape. S druge strane, na područjima kojima su vladali protestanti svirepo su bili mučeni i ubijani brojni katolici samo zato što su priznavali papu kao svoga poglavara. Vrlo važan razlog velikog broja ratova je bio protestantizam. To su, recimo, Hugenotski ratovi u Francuskoj ili Tridesetogodišnji rat koji je zahvatio cijelu Europu a naročito Njemačku. Tek Augsburškim vjerskim mirom 1555. i Vestfalskim mirom iz 1648. je protestantizam službeno priznat.

Podjele i ekstremisti među protestantima [uredi]

Za vrijeme širenja protestantizma došlo je do širenja i mnogih sljedbi među samim pripadnicima reformacije. Tako je 1534. na vlast u Münsteru došao Jan Matthys, začetnik i propovjednik anabaptizma. Iz grada je izgnao sve katolike, nakon što su ovoga propovjednika umjereniji sljedbenici odgovorili od ubijanja svih nepokornih. Konfiscirao je sva njihova dobra, prekrstio sve one koji su ostali u gradu, zabranio privatno vlasništvo, uključujući i posjedovanje novca, te spalio sve knjige osim Biblije. Matthysov nasljednik, Jan Bockelson, uveo je u Münsteru obaveznu poligamiju i oženio se s 15 žena, među kojima i udovicom Matthysovom. Njegov suradnik Rothman zadovoljio se sa samo devet žena. Ovaj nasilno provođen zakon naišao je na snažan otpor. Pobuna je ugušena u krvi, a sve žene koje su odbile prisilno vjenčanje bile su podvrgnute strašnim mukama i pobijene.

Već za Lutherova života došlo je do oštrih podjela i sukoba među reformatorima. 1552. sam je Luther intervenirao kako bi zaustavio ekstremizam Anreasa Bodensteina i krajnjih fanatika okupljenih oko Nicholasa Storcha koji su se nazivali abecedarijanima ili prorocima iz Zwickaua.

1525. dogodila se seljačka buna, koju je divljački ugušio Thomas Münster, a skupa s njime i Heinrich Pfeiffer. Luthera je to nagnalo na traženje pomoći državne vlasti u širenju reformacija, kako ne bi došlo do budućih sličnih ispada njegovih sljedbenika. No, podjele su se nastavile. 1529. održan je »Razgovor u Marburgu«, gdje su se produbile razlike između Luthera i Zwinglija po pitanju Euharistije. Raskol između luterana i zvinglijevaca postao je konačan predstavljanjem Augsburške ispovijesti 1530.

Podjele nakon Lutherove smrti [uredi]

Zbog nedostatka središnje uprave i potpunog negiranja tradicije, te oslanjanja samo na vlastita tumačenja Biblije, među Lutherovim sljedbenicima nastavile su se podjele i nakon Lutherove smrti. Kao vođa protestantizma u to doba profilirao se Philipp Melanchton koji je zastupao umjerenu struju. Nasuprot njemu bili su puristi, među kojima je viđeniji bio i Matija Vlačić Ilirik, te ubikvitarijanci Johannesa Brenza.

Bilo je i drugih struja, poput antonomijanaca Johanna Agricole, pravca »progresivnog posvećenja duše« Andreasa Hosemanna (Osiander), ili ektremne duhovne mistike Caspara Scwenckfelda von Ossiga.

Nakon 1580. luteranski pravac protestantizma razvio se prema dogmatskom ustaljivanju i strogom obdržavanju izvanjskih pravila vjerničkoga života, što je dovelo do pojave pijetizma u 17. i 18. stoljeću, koji su predvodili Johannes Arndt, Philipp Jakob Spener i Jean de Labadie.

1817. Fridrih Vilhelm III. Pruski odredio je spajanje kalvinista i luterana u jednu Crkvu, što su potom slijedile i ostale njemačke države, no onda su se odvojili tzv. staroluterani.

Uloga protestanata u nacizmu [uredi]

Nemajući nikakve vanjske podrške, niti općeg pogleda na svijet, njemački su luterani bili osobito podložni nacističkoj propagandi. Tako je već 1933. osnovana Njemačka evangelička Crkva (tzv. Deutsche Christen, »Njemački kršćani«) kojima je na čelu bio »Reichsbischof« Ludwig Müller (1883.-1946.) a nauk joj je duboko bio utopljen u rasizam i glorificiranje arijanske čistoće. Znamenita osoba, pastor i teolog Dietrich Boenhoffer je bio osoba koja se protivila naci režimu te je platio životom, naime nacisti su ga osudili na smrt vješanjem pred sam kraj rata. Špekulira se o nivou njegove upletenosti u pokušau izvođenja atentata na Hitlera. Vjerojatno najistaknutija ličnost koja se protivila naci režimu za vrijeme naci režima unutar granica gdje je vladao naci režim.

Protestantizam i evangelizam [uredi]

Danas ljudi u svakodnevnom govoru često koriste pojmove protestantizam i evangelizam kao sinonime. Međutim, evangelizam je širi pojam od protestantizma jer obuhvaća sve crkve koje u tradiciji reformacije prihvaćaju kao temelj samo Bibliju a ne crkvenu tradiciju.

Vjerski nauk i osobine [uredi]

Obilježja protestantizma su koncentriranost na Bibliju (Božja riječ), odustajanje, od onog što je prema protestantskim učiteljima nebitno kao i visoki moralni standardi ("dokazati se dostojnim otkupljenja"). Odbijaju "davanje" oprosta (oprost grijeha kao čin koji se kupuje novcem, pokorom ili dobrim djelima), jer vjeruju da samo Božja milost može ljude osloboditi od njihovog grijeha ("samo milošću"). Postoje dva sakramenta Gospodnaj večera i krštenje. S tim da u Gospodnjoj večeri ili euharistiji sudjeluju svi vjernici ne samo svećenici. Ne uzima se hostija, već doslovno se otkine kruh i pije se vino iz čaše. Službu Božju su od početka vršili na jeziku zemlje u kojoj se odvija, dok je Katolička crkva sve do 1963. ustrajala na latinskoj tridentinskoj liturgiji, premda ne svuda i ne u svim uvjetima, a osobito ne u svim svojim obredima. Protestantska služba Božja je, u odnosu na katoličku, dosta skromnija, ili bolje rečeno drugačija. Naime, u protestantskom bogoslužju se stavlja naglasak na dvije stvari propovijed i glazba. Nemojte se inzenaditi ako u protestantskim, novijim, crkvama naiđete na bubnjeve, električne gitare, pojačala i slično.Dok je opet kod kalvinista malo drugačije. Kod njih nema ni orgulja uz propovijed. Pored toga, protestantske crkve su skromnije i manje kićene, a javnih pokazivanja religioznosti (proštenje, procesije)gotovo da i nema.

Poveznice [uredi]

• Stav protestanata o poglavaru crkve
• Protestantski nauk o oprostu grijeha
• Čistilište
• Istočni grijeh

KONSUBSTANCIJACIJA

Kod evangelika, transupstancijacija je svedena na realnu prisutnost Krista kod Vecere Gospodnje. Luther je odbacivao nauku o Transupstancijaciji, ali je još uvijek vjerovao u Kristovu stvarnu prisutnost (tj.tjelesnu prisutnost). Prema Lutheru, Kristovo tijelo i Kristova krv dani su zajedno sa kruhom i vinom i to Božjim cinom, a ne svecenikom. Dakle, nije evasngelicki svecenik taj koji kao rimokatolicki svecenik pretvara vino u Kristovu krv, nego je to Božji cin, i zato se u Evangelickoj crkvi ne može reci da mi imamo pretvorbu vina.

No medutim, Jean Calvin je imao nešto drugacije mišljenje. Calvin je proucavao duhovnu stvarnu prisutnost Krista, u kojoj Krist dolazi samo vjernicima.

Ulrich Zwingli je u pocetku Gospodnju veceru shvacao kao spomen, svecanu objavu i provjeru. Kasnije je vjerovao u Kristovu duhovnu prisutnost, ne zbog euharistickih elemenata, vec zbog toga što se Božji narod skupio u poslušnosti njegovoj zapovijedi.
Fraza 'To je moje tijelo dano za vas' znacila je Zwingliju 'to je znak tijela za Vas', drugim rijecima Gospodnja vecera je sjecanje na Gospodinovu smrt i zahvalnost za nju ako primarno nije sredstvo milosti.

Doktrina o Gospodnjoj veceri bila je jedan od glavnih razloga podjele izmedu razlicitih denominacija ukljucenih u reformaciju.

Sto mislat protestantite ovdeka na forumot po ova prasanje,za teloto i krvta hristovi, i ovie ucenja koi proizlegle od reformacijata?

So koj stev se sl*gaat, bidejki nemaat site isto mislenje?

Реформацијата е една од најголемите придобивки за човештвото, кое го врати во Европа слободољубието, правдољубието и чувството за естетика. Не треба ниеден покрет да се велича, освен самиот Христос, и се разбира и реформацијата била само зачеток на вистинско враќање и воскреснување на Христовата порака, заташкана од коруптивното католичко и православно свештенство. И колку интересно е што ваквото пробудување се случува баш во времето кога Гутенберговата машина почнува за прв пат да ја печати Библијата помасовно, и кога луѓето ја земаат во своите раце, независни едни од други, едни во Германија, други во Швајцари, Холандија, Чешка, Словенија, АНглија, Франција и други земји, доаѓаат зачудувачки - до ИСТИОТ заклучок!

Тоа укажува дека сепак навистина Библиската порака била извртена од коруптивното свештенство. За жал, пробудувањето на христијанската мисла на истокот се уште се нема до крај одвиено. Освен некои земји, како Украина и Романија, кои за 2-3 децении од речиси 100% православни земји се трансформираат во земји со силен Евангелски глас, во другите „борбата“ се уште трае бидејќи назадните сили се уште со своите репресивни и средновековни методи ја „бранат“ квази-црквата се со цел сочувување на удобноста на свештенството...


Изменето од аџија - 21.Април.2007 во 19:19

se li kazavte na ovaa tema ?????????