ВЕРСКИ ВЕСТИ

Defending terrorism

By Steven Martinovich
web posted April 8, 2002

To the average person, defining the concept of terrorism wouldn't cause great difficulty. In just a few seconds I managed to come up with "terrorism is the systemic use of violence, generally against civilians, in order to intimidate or coerce a society or state, usually for political or ideological reasons." Granted, such a simple definition inevitably fails to address the gray areas that students of ethics and morality love to play in but it is leagues better than the 57 nations - which included alleged sponsors of terrorism like Iran, Iraq and Syria - of the Organization of the Islamic Conference managed to do at their meeting in Kuala Lumpur, Malaysia last week.

After two days of debate, the OIC's draft declaration was accepted without change. The definition? There was none. Few of the states were able to agree on a definition so delegates decided that no attempt should be made.

What gave the delegates difficulty was Malaysian Prime Minister Mahathir Mohamad's call to define terrorism as any attack on civilians, similar to the definition above. While Mohamad acknowledged that some terrorists had legitimate grievances, attacks that targeted civilians "could not be justified "irrespective of the nobility of the struggle."

A press photographer pictures the damage to the Hotel Park in Netamanya on March 28. A Palestinian suicide bomber blew himself up in the hotel in the Israeli coastal resort town of Netanya on March 27, killing 19 people and wounding around 140

That placed the delegates at the conference in a tough spot. While they were fruitlessly working towards a definition, Palestinian suicide bombers worked feverishly to kill as many Israelis as possible during the Passover holiday. If the delegates accepted Mohamad's definition of terrorism, they would effectively renounce the Palestinians.

The end result of all the maneuvering was a declaration which rejected "any attempts to link terrorism to the struggle of the Palestinian people" to establish an independent state with Jerusalem as its capital.

"We reject any attempt to associate Islamic states or Palestinian and Lebanese resistance with terrorism," the draft said. Instead, the roots of terrorism, which included "foreign occupation, injustice and exclusion," should be addressed.

Along with supporting the recent Saudi peace proposal which demanded Israel give up land it captured during a 1967 war instigated by Arab nations before peace talks could begin, the declaration also called for a 13-nation committee to work under United Nations auspices to "work toward an internationally agreed definition of terrorism" and "formulate a joint organized response of the international community to terrorism in all its forms and manifestation." Given the success of the United Nations in solving the problems of the Middle East over the past half century and its continued antagonism to Israel, one can only wonder what the by product of that committee would be.

The members of the OIC are right when they argue it's wrong to link Islam and Muslims with terrorism. They are wrong, however, by refusing to approve a definition of terrorism that would excoriate Palestinian Authority chairman Yasser Arafat and the terrorists he and his aides are accused of supporting.

Palestinian Abdel Baset Odeh, a Hamas activist, holding a copy of the Quran, Islam's holy book, and a automatic rifle. Odeh, 25, was the suicide bomber that blew himself up in Netanya

The terrorist attacks of the last 18 months, ones that saw more Israelis killed than the preceding few decades combined, have finally revealed that the Palestinian's and Arafat's desire for peace never really existed. Not long ago Arafat was essentially offered what he's always wanted, a Palestinian nation, but turned it down to pursue a goal he's desired for 30 years: the annihilation of the Jewish state.

Since 1948, its Arab neighbours have attacked Israel three times, and all three times the tiny state beat back those attacks. Those military failures taught Israel's opponents that traditional military attacks won't drive the Jews into the sea but terrorism might. Their gamble is that repeated attacks against civilians will eventually be too much for Israelis to bear economically, philosophically and politically. They might be right. For the first time since the creation of a Jewish state, many Jews are opting to leave that country in the belief that it has no future.

By refusing to condemn that tactic by declaring the actions of Palestinian suicide bombers to be terrorism, the members of the OIC have defined their own position. They had polite words in the wake of September 11 for the victims of terrorism, but when push comes to shove they will refuse to declare that the actions of Palestinian terrorists and the Israeli military are not morally equivalent. By refusing to announce that no cause justifies the willful murder of innocent civilians, the OIC member states practiced the worst kind of moral relativism.

Македонска делегација на аудиенција кај папата

МИА

Висока македонска делегација предводена од премиерот Никола Груевски претпладнево имаше официјална аудиенција кај поглаварот на Римокатоличката црква папата Бенедикт Шеснаесетти.

Премиерот Никола Груевски по средбата во Ватикан изјави дека државата може да смета на поддршката од Ватикан за македонските аспирации за влез во Европската Унија.

„На Ватикан можеме да сметаме како на поддржувач и пријател на Република Македонија и една од тие работи е и самиот факт што по 16 години се одржа средба“, изјави премиерот Груевски по средбата со папата.

Груевски го информирал папата за намерата на Владата за воведување веронаука во училиштата, како и за обнова на куќата на Мајка Тереза.

Според Груевски веќе идната година можно е Радио Ватикан да емитува програма на македонски јазик.

Голем дел од средбата бил посветен на проблемот што Грција го има со уставното име на Република Македонија.

Islam je sastavljen iz dva dijela: k*r´ana i Mača

     Ebu Bekr Bešir, koji je optužen i osuðen za eksplozije na Baliju, govori o radikalizmu, džihadu, Mahatiru Muhammedu, Enveru Ibrahimu, islamskoj državi, vehabizmu, saudijskom režimu, Izraelu i drugim temama...

Ne tre*amo se bojati da nas zovu radikalnim

Daija Ebu Bekr Bešir (ABB), utemeljitelj i voða Pesantren el-Mukmina iz Ngrukija, smještenog u indonežanskom gradu Surakarta, je poznat širom Jugoistoène Azije i svijeta

Nakon eksplozija na ostrvu Bali 2002. godine, on je bio optužen za umiješanost u napadu i kasnije pritvoren. Nakon njegovog ranog otpuštanja  prošlog mjeseca, on se još jednom pojavio na indonežanskoj politièkoj sceni.

Uprkos optužbama koje su dignute protiv njega, mnogi Indonežani su izrazili svoju podršku njemu i sumnjièavost u vezi procesa, argumentirajuæi to tvrdnjom da je indonežanska vlada bila primorana da djeluje protiv Bešira zbog pritiska koji su na nju vršile zapadnjaèke vlade, ukljuèujuæi SAD i Australiju.

Malezijski akademik i komentator Fariš A. Nur (FN) je skoro posjetio Pesantren el-Mukmin i susreo se sa Beširom lièno. Ono što slijedi je transkript njegove konverzacije sa Beširom:

FN: Upravo smo se pratili sa demonstracija na kojima ste bili prisutni vi i studenti iz Ngrukija zajedno sa pripadnicima Medžlis Mudžahidin Indonesia (MMI), Front Pembela Islam (FPI), Front Pemuda Islam Solo (FPIS), Hizbut Tahrir Indonesia, Partai Keadilan Sejahtera (PKS) i drugim. Kada ste prièali okupljenima, vi ste se fokusirali na trenutni konflikt u Libanonu i izraelsku agresiju. Takoðe ste kritikovali slabost muslimanskih voða u svijetu. Zašto je došlo do toga? Skoro je održan skup OIC-a u Kuala Lumpuru i stav sa kojim su oni došli je bio nepotpun i bez zakljuèka; zašto su muslimanske vlade tako prestrašene da dignu glas i pozovu na zajednièku akciju?

ABB: To je bilo i oèekivati od njih. Šta drugo oni mogu uraditi? Šta drugo oni mogu reæi? Ne postoji ni jedan jedini muslimaski lider danas koji ima hrabrosti i odluènosti da brani Islam i Muslimane, oni su svi u strahu od SAD-a i zapadnih sila i kod njih su se zadužili. To je ono što zovemo “Vehn”. Naš Poslanik nas je upozorio da æe se to desiti u buduænosti, da æe muslimanski Ummet biti brojan, ali slab u duhu- sve dok ne budu gaženi iznova i iznova.

Arapske voðe i druge muslimanske voðe u Aziji, svi pate od ove bolesti zvane “Vehn”, ova slabost je došla kroz dobra i privilegije, i na taj naèin su oni postali slabašni. Zbog toga oni ne mogu ustati protiv kafira i ne mogu biti èvrsti u svojim stavovima i politici. Njihova ljubav prema ovome svijetu bukvalno znaèi da oni misle samo na sebe. Arapski lideri se više brinu za dobivanje novca iz profita od nafte i gasa koji izvoze dok se odmah do njih Libanon razara. Njihove komšije se ubijaju ali oni samo kalkulišu o svojoj vlastitoj koristi.

Zbog toga uvijek kažem da bi Muslimanima bolje bilo da su siromašni. Naftne zalihe su bile kletva na nas, napravile nas slabim i poslušnim. Pogledajte Afganistance, za vrijeme sovjetske invazije. Oni su bili meðu najsiromašnijim Muslimanima svijeta, ali ih je pomogla njihova vjera u Allaha i samo Allaha.

Muslimani moraju vjerovati da sva snaga, uspjeh i pobjeda dolaze samo od Allaha. Ako Allah hoæe, oni æe pobijediti, bez obzira kakav je odnos snaga. Poslanik je porazio neprijatelje Islama èak i onda kada su njegovi sljedbenici bili malobrojni. Zašto? Zato što su oni imali najveæu snagu, Boga, na svojoj strani. Afganistanci nisu imali sofisticirano oružje kao Sovjeti, ali svojom vjerom su porazili supersilu. Tako je bilo kada su se kafiri bojali nas Muslimana, kada smo imali disciplinu i vjeru, kada smo bili jaki u srcima i nismo bili slabi u trbusima.

Ovaj džihadski duh nije sada u OIC-u. Pokažite mi jednog lidera OIC-a koji može prièati o Džihadu. Èak ni lideri Malezije i Indonezije to ne mogu, pa kako možemo išta uraditi?

Jedini muslimanski lider kojem je ostalo nešto duha je vaš bivši voða Mahatir Muhamed, koji je pozivao na bojkot SAD-ove valute i drugih zapadnih valuta. On je bio u pravu kad je rekao da muslimanske države trebaju da orbace amerièki dolar i da trguju svojim vlastitim valutama. Zašto bismo mi trebali koristiti dolar èak i u našim meðusobnim trgovinama? Mada Mahatir èak i nije otvoreno pozivao na džihad, makar je rekao nešto. Ovo je bilo najmanje što smo mogli uèiniti.

Ali lideri OIC-a ne mogu privatiti èak ni Mahatirove prijedloge, a i dalje trune o poštovanju i èasti. Kakva nam je èast preostala kad nas niko više ne sluša?

FN:  Neki bi ljudi obrazložili da ova slabost potièe iz straha da se ne optuže da su “previše radikalni”. Ja imam problema sa ovim koceptom jer vjerujem da biti radikalan nije nužno loša stvar. Na kraju krajeva, Nelson Mandela, Kwame Nkrumah, Jomo Kenyata, Ghandi, Nehru, svi su oni bili radikali u svom vremenu; i oni nisu èinili kompromis u svome suprotstavljanju kolonijalizmu, imperijalizmu, rasizmu i aparthejdu. Pa zašto mi sada ne bismo mogli biti radikalni?

ABB: Vi ste u pravu, ali slabost ne dolazi od miliona Muslimana u svijetu. Njima je svejedno da li su radikalni ili ne, oni se ne boje da ustanu i protestiraju i da vode džihad. Slabost dolazi od ovih pozapadnjaèenih kooptiranih muslimanskih voða koji samo žele da izgledaju dobro u oèima Zapada i zapadnjaèkih medija. Oni su preplašeni da bi ih BBC ili CNN mogao nazvati radikalnim, pa umjesto toga radije ostaju mehki. Problem leži ovdje, u muslimanskim liderima, ne u muslimanskim madama.

Muslimanski lideri gutaju savjete zapadnih sila i organizacija kao što su IMF i Svjetska Banka, èak i kada su oni loši za njihove zemlje, i oni to znaju. Oni su stvarni licemjeri i izdajnici Islama i Muslimana. Sada kao što i vi kažete, mi ne bismo trebali prihvatiti ideju da je biti radikalan nešto loše. Svaki pokret za promjenu æe biti radikalan. Naš Poslanik je takoðer bio radikalan- on se borio protiv nepravde u svojoj zajednici i izazvao aristokratski ustroj svoga društva, pa su ga nazvali radikalnim. Pa šta? Mi bismo trebali biti ponosni na to!

Trebali bismo biti ponosni jer je naš Poslanik došao na ovaj svijet sa porukom Islama da ga promijeni nabolje, a ne nagore ili da ih ostavi kakve jesu. Kakve koristi od objave ili religije ako ona ne mijenja ništa?

Danas zapadne sile i mediji žele da nas pripitome kao ovce, da nas drže krotkim i pitomim. Ali zašto su životinje pripitomljene? Da ih se na koncu može bez problema zaklati!

Zbog toga oni koriste etiketu “radikalan” na naèin na koji to rade, da nas drže pod strahom i pod kontrolom. Ovo je istina o našim liderima, koji su svi pripitomljeni i istrenirani da govore onako kako njihovi zapadnjaèki šefovi od njih žele.

FN: A kako onda da doðemo do naših uzora?

ABB: Jedini model koji treba da se slijedi jeste Islam. Jer Islam u svojoj originalnoj formi je bio tvrd i postojan, nije bio slab i popustljiv. Islam je fiksiran, stabilan, ureðen i displiniran, i takvi su i Muslimani.

Ako bismo se vratili stvarnoj praksi istinskog Islama bili bismo mnogo jaèi i kada bi kafiri htjeli da nas zastraše. Zbog toga tre*amo održati Šerijat i vratiti se pravom Islamu. Ali Zapad pokušava da oslabi Islam izvana i iznutra. Oni napadaju naš narod i okupiraju naše zemlje izvana, i slabe nas iznutra idejama kao što su sekularizam, liberalizam i demokratija. Sve to je dizajnirano da zaprlja naš èisti Islam.

Zašto mi Muslimani tre*amo da uèimo od njih? Islam je savršen, ništa ne treba da se dodaje ili mijenja. Pokazali smo da Islam može vladati svijetom perfektno 14 stoljeæa, i u to vrijeme Muslimani nisu posuðivali od drugih ideje kao što je demokratija, pa zašto bismo morali sada uèiti demokratiju od njih? Dok su god Muslimani bili samouvjereni, nisu mogli biti poraženi, ali sada smo samo lutke.

Zbog toga pozivamo na pridržavanje Šerijata ovdje u Indoneziji. Mi tražimo islamsku državu, a ne neku formu islamizacije društva. Mi želimo da država bude islamska, sa islamskim liderima koji imaju hrabrosti  i hoæe da implementiraju Šerijat u potpunosti. Nema drugog puta.

FN: Možete li malo detaljnije o tome? Šta podrazumijevate pod “provoðenjem Šerijata sa odluènošæu”?

ABB:   Islamski zakoni su fiksni i zbog toga je Islam stabilan. Zakoni se trebaju provoditi potpuno ali èvrsto, èeliènom rukom. Ovo je sluèaj svugdje, èak i u familiji.

Pogledajte u moj vlastiti primjer: ja sam otac u svojoj porodici. Moja dužnost je da provedem Šerijat u svojoj porodici i ja to i radim èeliènom rukom. Ako se moja djeca ne ponašaju u skladu sa Islamom, ako na primjer ne klanjaju, ja æu ih kazniti. Isto tako šef neke države mora da uradi to isto, mora da provede Šerijat èvrsto, jer æe polagati raèun na Onom svijetu ukoliko ne uspije. Ako njegovo društvo krši Šerijat, ko je odgovoran? Zar to nije lider, koji nije uspio da provede Božji zakon? Ovdje u Indoneziji mi imamo takve zakone, ali se oni nikada ne provode, èime se ismijavaju Islam i Šerijat.

Zato želimo jednu islamsku državu gdje islamsko pravo nije samo u knjigama nego i provedeno, i provedeno sa odluènošæu. Nema prostora za demokratske konsultacije. Šerijat je odreðen i fiksan, pa zašto da o njemu ponovo diskutujemo? Samo ga provedi!

Upravo sada mi radimo nacrt naših vlastitih konstitucionalnih amandmana za Indoneziju, okvir za indonežansku islamsku državu u kojoj se islamski zakoni provode. Indonežani moraju razumjeti da nema islamske države bez provoðenja islamskih zakona. U suprotnom je to samo prièa i ništa više.

FN: Šta je sa muslimanskim voðstvom ovdje u Jugoistoènoj Aziji? Veæ ste kritikovali voðstvo Indonezije i Malezije. Kako su oni pali u vašim oèima?

ABB:  Indonezija je u haosu, kao što vidite. Mi smo veoma bogata zemlja, sa mnoštvom resursa i dobrih ljudi koji žele da žive pristojnim životom, a pogledajte kako je korupcija uništila državu. Trebali bismo biti veoma bogata država ali indonežanske voðe jedan iza drugog nas slabe i èine ovisnim o vanjskoj pomoæi. Zauzeti smo otplaæivanjem kredita umjesto da mi dajemo kredite! I naši lideri za vrijeme Orde Baru (bivšeg predsjednika Suharta) su bili sekularni, pro-amerièki i sasvim potkupljeni od strane globalnih kapitalistièkih sila.

Što se tièe Malezije, vi možete biti u boljoj ekonomskoj situaciji ali su vam lideri slabi. Badawi može doæi iz ulemanske porodice, ali njegova vjera je slaba, a takoðe i njegov duh. Kako Malezija može potpisati ugovor o slobodnoj trgovini sa Amerikom i Japanom? Zar to nisu æafirske zemlje? A Amerika je danas neprijatelj muslimanskih zemalja i pomagaæ Izraela. Po Islamu to èini Ameriku kafirskom harbi (neprijateljskom) zemljom, i mi Muslimani smo obavezni da prekinemo  sa takvom neprijateljskom zemljom sve veze, i diplomatske i ekonomske.

Enver Ibrahim je takoðe neko ko ne razumije dobro Islam. Kako on može govoriti o dijalogu sa Amerikom i Zapadom? Kakvom dijalogu? Enver griješi zbog svoga stava o Zapadnjacima i Jevrejima. Jevreji su lukavi ne može im se vjerovati, kao što stoji u k*r`anu. Amerika je trenutno izraelsko magare kojeg Izrael jaše.

Kako možemo vršiti dijalog za mir u arapskom svijetu sve dok Izrael postoji? Izrael ne može ni sanjati o mirnim granicama jer Izrael uopšte nema pravo da postoji. To je zemlja Palestina, koja pripada Palestincima. Kako bilo koji muslimanski lider može reæi da Izrael ima pravo na mirne granice. On na prvom mjestu tamo uopšte ne bi trebao postojati!

FN:  Da li onda ne postoji nikakav naèin da se vrši dijalog?

ABB:  U Islamu postoji samo jedan naèin: islamski. Dijalog sa æafirima je beskoristan sve dok mi Muslimani ne živimo u islamskim državama umjesto u sekularnim demokratijama. Kada želiš dijalog sa Muslimanima, oni bi najprije trebali da budu na vlasti u svojim vlastitim državama. Ako (muslimanska) vlada ne implementuje Šerijat, ona se mora smijeniti. Dok god vlada ne radi protiv Islama, mi je još možemo tolerisati. Ali kada se jednom okrene protiv Šerijata, moramo joj se suprotstaviti.

Kada se naše vlade udruže sa neprijateljskim æafirskim državama, zar se to ne protivi islamskim principima? Kada vršiš dijalog sa zemljama koje su antiislamske i ubijaju Muslimane, kako sebe možeš nazvati islamskom državom?

Dužnost je Muslimana da se protive svojim vladama kada njihove voðe vode dijalog sa na šim neprijateljima. Tako stoji i u k*r´anu (Sura 60:9) [“ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavièaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sabi èine nepravdu.”op. prev.], da su oni koji se suprotstavljaju Islamu naši neprijatelji i da se moramo boriti protiv njih. Dakle prije nego poènemo da vodimo dijalog sa æafirima, moramo prvo da vodimo džihad protiv naših vlastitih licemjerskih vlada koje su otpadnièke i protivne islamskim principima.

FN: O kojoj onda vrsti islamskog voðstva vi prièate? Kakve muslimanske lidere vi želite da vidite?

ABB: Svi su odgovori u Islamu. Kao uèenjak, Ibn Tejmijje je obrazložio da je Islam sastavljen iz dva dijela: k*r´ana i Maèa.

k*r´an posjeduje sva uputstva, pravila, norme, zakone i kazne koji su nam potrebni. Provedba Šerijata je maè o kojem govorimo. Bez provedbe Šerijata k*r´an je samo mrtvo slovo na papiru. Tekst bez praktiènog znaèenja. Zbog toga se poruka provesti i ostvariti sa odluènošæu.

Pogledajte na Sunnet (praksu) Poslanika. Kada je držao govore, imao je koplje u svojoj ruci. Zašto ? Koplje je bilo simbol moæi. Njegovi sljedbenici su znali da je ozbiljan i da ne drži prazne govore. Mislio je ono što kaže i radio ono za što kaže da æe uraditi.

Nažalost, kroz stoljeæa je Islam oslabio a mi smo zaboravili da je Poslanik držao koplje prilikom držanja govora. Koplje je zamijenjeno sa štapom, kao da su Muslimani slabi i potreban im je štap da se podignu! Mi se tre*amo vratiti ovome izvornom, snažnom, robustnom Islamu. Kao i Poslanik, i mi tre*amo da nosimo koplje ponovo. Ako je Poslanik nosio koplje, onda mi danas treba da nosimo jedan M-16!

Muslimanski lideri današnjice nisu uspjeli da ostvare Poslanikov primjer. Njihova usta izbacuju samo pobožne fraze o tome kako oni žude za islamskom državom ali oni nemaju petlju ili volju da je naprave.

Ne postoji ni jedna jedina islamska država na svijetu, to nije èak ni Saudijska Arabica. Saudijci su licemjeri i prijatelji SAD-a; svi njihovi lideri su korumpirani i dunjaluèari. Najbliže islamskoj državi smo se približili kroz talibansku vladu u Afganistanu, ali su je Amerikanci  uništili sa svojim zapadnim saveznicima.

FN:  Meðutim Saudijci tvrde da su oni zaštitinici svetih mjesta Islama i Muslimana. Štaviše, oni su promotori Vehabizma. Kako to spajate?

ABB: Vehabizam je samo škola mišljenja. Saudijski režim je iskoristio Vehabije sa svoje vlastite politièke ciljeve, da opravdaju svoju vladavinu i da kontrolišu svoj narod. Povremeno se desi da oni provedu jednu ili dvije vehabijske ideje, ali i to samo za kozmetièke svrhe. Oni provode zakone o oblaèenju i javnom ponašanju, a šta je sa moralnom obavezom da se vodi džihad protiv neprijatelja Islama? Kako možeš promovirati Vehabizam a da u isto vrijeme ostaneš blizak saradnik SAD-a, izraelskog pomagaèa?

Vehabije su meðutim samo konzervativci bez plana za socijalnu transformaciju. Pogledajte šta su radili islamistièkim pokretima kao što je Ihvanul-Muslimin (Muslimansko Bratstvo) u Egiptu: osudili su Ihvane kao revolucionare i radikale, baš kao i zapadni mediji!

FN:   Ova težnja muslimanskih grupacija da se meðusobno optužuju je uvijek bila problem, još od prvih poèetaka muslimanske zajednice. Zbog èega je tako? Zašto Muslimani ne mogu prestati napadati jedni druge?

ABB:  Oni su ostavili put istinskog Islama, i zbog toga su podijeljeni u tako mnogo sekti i struja mišljenja. Ali hadis nam govori o tome kako je jedan ashab upitao Poslanika: “Kakva æe biti buduænost Ummeta?”. Poslanik je predskazao: “U buduænosti biæe vas mnoštvo, ali æete biti mali i slabi, kao pjena i mjehuriæi koji lebde”. Ashab je bio šokiran kad je ovo èuo, ali je Poslanik objasnio da æe biti tako, jer æe Muslimani biti podijeljeni i bez voðe.

Muslimani moraju shvatiti šta to znaèi biti Ummet. Ummet je jedna familija, i svaki Musliman ti je brat. Nije važno koje je boje, rase ili iz koje je zemlje, on je još uvijek tvoj brat, ti ga moraš podržati i pomoæi kada on treba tvoju pomoæ.

Ali suprotno od toga je takoðe istina. Æafiri nisu tvoja porodica. Èak i ako tvoji vlastiti roditelji nisu Muslimani, oni nisu tvoja porodica. Oni su æafiri, van Islama. Nema potrebe da o njima razmišljaš kao o èlanovima Ummeta. Kada mi zaboravimo svoj Ummet, onda postajemo slabi i podijeljeni. Sve naše podjele potièu sa Zapada, iz zapadnjaèkih ideja kao što su nacionalizam i iz njihovih ideologija koa što su sekularizam i demokratija.

FN:  Ako je to jedinstvo koje vi želite da vidite, onda zasigurno neko mora da vodi tu zajednicu. Ko, onda, ima pravo da govori o Islamu i u ime Muslimana?

ABB:  Oni koji govore u ime Islama i Muslimana mogu biti samo oni èije ideje dolaze iskljuèivo iz k*r´ana i Sunneta. Ne liberali, koji se služe razumom i racionalizmom da bi tumaèili k*r´an. To je danas postalo moderno, ali je protivno Islamu i nije dozvoljeno.

Kako se k*r´an može racionalno tumaèiti? Ovi intelektualci i liberali žele da interpretiraju k*r´an prema prilikama, umjesto da se prilike adaptiraju k*r´anu.

Jasno je da k*r´an ne treba da diskutuju oni koji ne prate propisana pravila. U Islamu nema demokratije, pa ne pokušavaj da tumaèiš k*r´an i da preokreneš Islam u demokratiju da bi zadovoljio svoje potrebe. Božji zakoni dolaze na prvo mesto. Nije na volji naroda da odluèi šta je dobro i kako treba da se živi. Prije volja naroda treba da bude usmjerena pokoravanju Božjoj volji. Mi ne želimo demokratiju, nego Allah-kratiju!

Islamski principi su nepromjenljivi i nema demokratije u Islamu ili besmislice kao što je “demokratski Islam”,

Demokratija je širk i haram. Ovdje ne pružamo ustupke. Oni koji tvrde da su Muslimani a ne podržavaju Šerijat su svi 100 % munafici i æafiri, oni su van Islama. Nema potrebe za diskusijom sa ovakvim ljudima, oni više nisu dio Ummeta. Nema potrebe slušati javno mijenje: æafiri, murtedi, liberali, ateisti- svi su oni nevjernici.

FN: Ali kako ovakav stav može dovesti do socijalne i politièke promjene? Ovdje vi i vaši sljedbenici u grupacijama kao što su  Majlis Mujahidin Indonesia (MMI), Front Pemuda Islam Solo (FPIS) itd. prizivate osnivanje islamske države, sa legalnim ustavom baziranim na Šerijatu. Ali kako æete to provesti u kontekstu današnje Indonezije koja je još uvijek konstitucionalna demokratija?

ABB:   Pobjeda Islama može doæi samo kroz dawu i džihad, ne kroz izbore. Zbog toga su islamske partije na pogrešnom putu, èak i one bolje kao Partai Keadilan Sejahtera (PKS) ovdje (u Indoneziji) i vaš PAS (u Maleziji). Sve dok je demokratija izabrani put, krajnji rezultat je haram. Nikakvo dobro ne može doæi od harama, zar nije tako? Pa ako je demokratija haram, onda kakva islamska država može iz toga proiziæi? Zasigurno ne èista islamska država. Izbori su prilièno beskorisni.

Borba za islam se vodi samo kroz krize i konfrontacije. Islam je tu da promijeni svijet, ne da bude svijetom promijenjen. Tu mora biti otpora i zato nas se Zapad boji.

Ako mi prihvatimo zapadnjacke norme kao što je demokratija, ne možemo nikada doseæi Allah-kratiju koju sam veæ spominjao. Demokratija se mora smijeniti Allah-kratijom a to  se ne može desiti kroz izbore. Oni koji nam se suprotsavljaju moraju biti educirani, zbog toga je dawa važna, da im pokažemo da je Islam jedini put. Ali ako i dalje budu pružali otpor i ako su tvrdoglavo uporni u tome, ili ako nam budu pravili smetnje, onda im se mora suprotstaviti. Posebno su svi Muslimani koji nam se suprotstavljaju murtedi i sa njima se treba naroèito oštro obraèunati. Ne tre*amo se brinuti za njih ili se osjeæati tužno zbog njih. Oni su izabrali da odbace Šerijat, da odbace Islam, i tako su izabrali da budu murtedi.

FN:   I vi ste ubijeðeni da æe ovaj džihad za Šerijat riješiti sve naše probleme?  Da li æe on riješiti ekonomske i politièke probleme muslimanskih zemalja kao npr. Indonezije?

ABB: To æe biti prvi korak i ispravan korak. Ekonomski problemi, politicki problemi i svi drugi problemi- oni mogu biti riješeni samo onda kada imamo èvrsto i ustrajno voðstvo koje æe bez straha ustrajati u uspostavljanju i provoðenju Šerijata.

Pogledajte sada našu regiju: Muslimani se ubijaju u Patani (južni Tajland) i na Mindanao-u (južni Filippini), ali šta rade slabašni lideri Malezije i Indonezije? Jesu li zapravo išta uradili osim èitanja govora i potpisivanja mirovnih ugovora? Muslimani umiru, ali ne u Libanonu, nego baš ovdje, pred nama. To su naša braæa, naše komšije, ali vlade (Malezije i Indonezije) ne mogu poduzeti ama baš ništa. To je ono na što sam mislio govoreæi o bolesti korupcije i imuænosti. Oni su slabi, kukavièki lideri.

Zbog toga moramo da se vratimo originalu, èistom Islamu, i da slijedimo primjer našeg Poslanika. Kafiri se nikada nisu usuðivali šaliti se sa Poslanikom jer su znali da je ozbiljan i odluèan. Osim toga je bio i fer i pravedan, i èak i kada je pobijedio kafire u borbama i u Medini i u Mekki, on im je opraštao. Oprost ne znaèi slabost, nego jaèinu. Ali najprije moraš da budeš jak, kao što je to bio naš Poslanik. Bio je jak ali ne ohol. Muslimanski lideri trebaju takoðe da budu tako jaki i zauzeti èvrst stav po raznim pitanjima.

FN:  I da li ovo sumira vašu viziju džihada danas? Da li je to rezimiranje vašeg vlastitog viðenja Islama i problema koji pogaðaju Muslimane?

ABB:  Ovo je islamski naèin gledanja.  Mi ne smijemo nikada èiniti ustupke, popuštati, odustajati, pokoriti se našim kafirskim neprijateljima. Uvijek se moramo držati puta Islama, džihada u ime ime Šerijata i nikada se ne smijemo pravdati.

I slažem se da se ne smijemo nikada pravdati zato jer nas danas nazivaju “radikalima”. Èak i u vrijeme Poslanika, njegovi neprijatelji su ga nazivali ludim èovjekom! Prema tome ako te neko nazove “radikalom”, to nije loše! Mi im se ne tre*amo izvinjavati za to ili popuštati u našem džihadu. Danas nas zovu radikalima, sutra æe nas zvati neèim drugim. Uvijek æemo imati takve prepreke zato jer se kafiri boje kada jaèamo.

Zapamtite da je džihad dat Islamu da ojaèa i izgradi našu zajednicu. Nema Islama bez džihada. Èak i ako hoæeš da izgradiš kapitalistièku ili komunistièku državu, moraš da se boriš (da vodiš džihad); džihad za kapitalizam ili džihad za komunizam. Pa zašto se onda Muslimani ne mogu angažovati u džihadu za Islam i Šerijat?

Dr. Farish Noor radi trenutno u Centru za Moderne Orijentalne Studije u Berlinu. U svojoj domovini Maleziji je poznati kolumnist, govornik i akademik.

Preveo Halil Senusija   uste eden tekst za nasite dragi citateli koi ke izvlecat pouka---- za nekoi ,,miroljubivi,, duhovi!

Божик 7 Јануари

Прочка 18 Февруари (7 недели пред Велигден, во Недела)

Цветници 1 Април

Велигден 8 Април

Духовден 27 Мај (7 недели по Велигден, во Недела)

П.С. Оваа година повторно Велигден се паѓа на исти ден и според западното и според источното броење.