Последно нешто што ме насмеа.....

Plavusa pise sinu

Dragi sine,

Pišem ti ovo pismo kako bi znao da ti pišem. Ako dobiješ ovo pismo znači da je dobro stiglo. Ako ga ne primiš obavezno mi javi, tako da ti ga ponovo pošaljem. Pišem sporo, jer znam da sporo čitaš. Neki je dan je tvoj otac pročitao u novinam da se po statistikama većina saobraćajnih nezgoda dešava 1km udaljeno od kuće, tako da smo se nedavno i mi preselili malo dalje od kuće. Kuća je prelepa, imamo čak i veš mašinu, ali ne znam da li radi. Juče sam stavila veš da se pere, povukla vodu i veša više nije bilo... Ove vreme i nije tako loše. Prošle sedmice je samo dva puta padala kiša - prvi put je trajalo 3 dana, a sledeći put 4. U vezi one jakne koju si želeo, tvoj ujak Pera mi je rekao da ako ti je budemo slali da skinemo dugmad, pošto su dosta teška, jer to bi više koštalo, tako da smo skinuli dugmad i stavili ih u dzep. Napokon smo sahranili tvoga dedu. Pronašli smo njegovo telo kada smo čistili kuću. Bio je u ormanu od onog dana kada je pobedio dok smo se igrali žmurke. Pre nekoliko dana eksplodirala je boca od plina u kuhinji, tvog oca i mene je izbacilo van kroz prozor... Kakav osećaj! Nakon toliko godina, otac i ja smo izašli van zajedno. Pošto već spominjem tvoga oca - dobio je novi posao! Jako je ponosan. Ispod njega se nalazi oko 500 ljudi... zaposlili su ga na gradskom groblju... održava travnjak. Tvoja sestra Bojana, znaš ona koja se udala za svog muža, sećas se Marka...E napokon je rodila! Ne znamo još pol, tako da ne znam da li si postao tetka ili ujak... ako bude devojčica tvoja sestra će je zvati po meni... Čini mi se malo čudno da svoju čerku zove "mama". Tvoj rođak Pol se oženio.. po celi dan se moli pred ženom, jer je devica. I da znas da više ne viđamo tvoga ujaka Ivana, onoga koji je umro prošle godine... A da ne govorim o tvom bratu Zoranu.. On je grozan.. Zatvorio je vrata od auta, a unutra su ostali ključevi. Morao se vratiti u stan kako bi uzeo duplikat i kako bi nas sve izvukao iz vozila. Katastrofa !!!!!! Dobro sine, neću ti napisati adresu, jer ne znam koja je. Porodica koja je ovde pre nas živela, uzela je kućni broj sa zida i ponela ga sa sobom. Ako vidiš Mariju pozdravi je, a ako je ne vidiš nemoj joj ništa govoriti. Mama koja te voli.

P.S. Htela sam ti poslati nešto para, ali sam već zatvorila kovertu.

Изменето од miroslav_g8 - 15.Јули.2009 во 17:17

Dnevnik doseljenika u Kanadu



------------------------------------------------------------------------------

12. avgust - Uselili smo se u nasu novu kucu u Kanadi. Tako sam uzbudjen. Ovdje je tako lijepo. Planine su prekrasne. Jedva cekam da ih vidim prekrivene snijegom.
14. oktobar - Kanada. To je najljepsa zemlja na svijetu. Lisce je poprimilo sve one divne nijanse zute i narandzaste boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena. Tako su graciozni. To su najljepse zivotinje na svijetu. Ovo mora da je raj. Volim Kanadu.
11. novembar - Dan Sjecanja (kanadski drzavni praznik). Lov na jelene ce poceti uskoro. Ne mogu da zamislim da neko moze ubiti tako divnu zivotinju. Nadam se da ce uskoro snijeg. Tako je divno.
2. decembar - Nocas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim pokrivacem. Izgleda kao najljepsa razglednica. Izasli smo napolje, ocistili stepeniste i prilazni put a onda se grudvali (ja pobijedio). Kad je prosla grtalica, morali smo ponovo da ocistimo kapiju. Koja divna zemlja. Volim Kanadu.
12. decembar - Nocas opet snijeg. Opet prosla grtalica i zatrpala kapiju. Ovdje je prekrasno.
19. decembar - Nocas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao. Ovdje je zaista divno, samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena grtalica.
22. decembar - Ovo bijelo gono opet padalo cijelu noc. Dobio sam zuljeve od lopatanja i ledja me bole. Ovaj majmun sa grtalicom kao da se krije iza coska i samo ceka da ocistim ispred kapije. Supak.
25. decembar - Jos malo usranog snijega. Ako mi ikad padne saka ovaj p eder sto vozi grtalicu, ubicu ga. Mater im ebem sto ne posipaju vise soli po cesti, pa da se prije otopi.
27. decembar - Nocas opet snijeg. Ne izlazim vec tri dana, sem sto cistim snijeg kad god prodje grtalica. Ne mogu nigdje ici, auto se zaglavilo u brdu snijega ispred kapije, a i hladno je. Kazu da ce nocas pasti novih 30 cm tih g***.
28. decembar - Prognoza je bila losa. Palo je pola metra. Ako ovako nastavi, nece se otopiti do ljeta. Grtalica se zaglavila i taj supak dosao kod mene da trazi lopatu. Rekao sam mu da sam vec slomio sest lopata cisteci ta gona sa vrata sto ih je on nabacio i zamalo da sam mu je slomio o glavu.
4. januar - Najzad izasao iz kuce. Otisao do prodavnice da kupim nesto hrane i, kad sam se vracao, udario kolima jelena. Steta na kolima 3000 dolara. Te ebene nemani treba da budu ubijene. Svugdje ih ima. Sto ih lovci ne pobise jesenas...
3. maj - Odvezao kola kod mehanicara. Nevjerovatno koliko su zardjala od ebene soli sto je posipaju svuda.
10. maj - Selim na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako neko normalan moze zivjeti u toj jebenoj Kanadi.

PS. cini mi se da nisam postavljala, a i ako jesam izvinjavam se, ali setila sam se izbeglice kad smo bili na floridi hehehehe...a komarci ko rode hehehehe....

 

e nisam ni znao da i treci deo postoji hehehehehehe joj sta sam ja propustio  hehehehe...


Povratak u Bosnu



1. septembar:
Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika. Kao i Kanada, uostalom. Ubjedjujem familiju da odemo u Disneyland. Poslije cemo smisliti gdje cemo i kako cemo...
8. septembar:
Potrosio pare od osiguranja. Ne znam gdje cemo, djeca bi vec trebala u skolu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem rodbinu da me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Ucimo ubrzano gramatiku, ja vec uspjesno razlikujem ekavicu i ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i tvrdo 'c', zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im nijedna ne ide od ruke. Sta li ce od nas biti.
24. oktobar:
Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan sto bi prodao knjizicu i da ima ope' jedan u Općtini koji bi pogurao za stan, ukoliko... Prodali auto i kompjuter. Poslali pare za stan.
25. novembar:
Papiri za stan u Sarajevu sredjeni, sreci nema kraja. Mi smo bez para. Djeca ne idu u skolu. Svi pomazemo u obliznjoj samoposluzi, imamo dovoljno za motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u sobi CNN i pokusavama shvatiti trenutnu politicku situaciju. Ja imam problema sa razumijevanjem unutarnjih,granica, nismo se valjda za to borili. Kazu mi da malo puno naginjem na unitaristicku politiku, a da opet nisam dovoljno ekstreman da mogu prezivjeti lako politicku realnost. Kazu mi isto tako da ne serem.
24. decembar:
Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na prvi dan Bozica, bice prazan avion. Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu me vise gledati u dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo nesto baterija, svijeca, mlijeka u prahu, kave i dvije-tri cokolade, da obradujemo nase. Posljednja noc na jebenom sjevernoamerickom kontinentu. Nalet ga bilo, i onog ko ga otkri, i ove sto na njemu zive.
25. decembar:
Prvi dan Bozica. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na palmama.Samo da mi je docepati se aviona. Nalecem na Djeda Mraza u bermudama, saljem ga u neku stvar. Predajemo stvari, oduzimaju nam vrecu sa rizom i otpakirane vrece mlijeka u prahu ...kazu supci, zabranjeno po nekom njihovom zakonu. Ovo je vec prevrsilo mjeru. Psujem tecno. Oni se smiju. Budale. Stjuardesa me upozorava da pazim kako se ponasam nakon sto sam ljubazno stisnuo pilota i vikn'o mu na uho: "Vozi Misko!".
27. decembar:
Amsterdam. Mmmm, osjecam miris Europe. Zadrzavaju nas u policiji, kazu istekla nam oba pasosa, i crveni, i plavi. "Ma, koji ste mi vi ..." mislim se, ja - tamo se ja vise ne vracam. Fino mu kazem: "No Amerika, no, niks, kaput, finito..." Prenocili na policiji. Uzelo nam tariguz i svijece, kaze treba da prodje neko ispitivanje. Bas smo se sjebali. U policiji upoznajemo puno naseg svijeta, svi idu na drugu stranu. Svijece mogu s nama, tariguz ostaje, zapaljiva materija. Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjecuje.
31. decembar:
Nakon dvije noci prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo nas na putu za Bec. Svi smo se vec medjusobno posvadjali. Optuzuju me da sam ih sve uvalio u g***, bez njihove volje. Ubjedjujem ih da ne seru i da ponavljaju gradivo, vec smo skoro kuci. Slijecemo u Bec. Ah, Wienna, Shtrauss, Waltzer, Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na poseban izlaz.
1. januar:
Novu godinu docekao u krugu familije, u posebno ukrasenoj celiji. Gledam novogodisnji koncert kroz resetke. Djeci poklanjam cokolade, Fati sam uspio maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu - Gyvency for men. Svidja joj se. Mirise. Izgleda da ce nas pustiti vec za dva dana. Hrana puno bolja od one u Amsterdamu. Vec sam skoro zaboravio ona sranja sto smo jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald, Meklaud, Mekintos, Meksiko, to su samo neke od zabranjenih rijeci nakon naseg groznog McDonald'skog iskustva.
6. januar:
Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v megli toj. Opet bajbok. Uvozenje opasnih materija, oduzimaju nam baterije. Brzo nas oslobadjaju iz policije, izvinjavaju se. Da ne bi placali carinu, ostavljam lazni Rolex u policiji I otkidam dugmad sa Fatine jakne da pokazem da je koristena. Niko iz familije ne prica sa mnom. Tvrde da je moja glupa ideja o povratku. Carinik se smjeska, policajci se smjeskaju, taksista se smije, ja mislim da nesto debelo nije u redu. Nisu me pitali ni za putovnicu, domovnicu, sahovnicu...Pitam treba li mi viza, oni se svi grohotom smiju. Kazu, kak' ste vi Bosanci bedasti.
7. januar:
Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki medjudrzavni sporazum. Nije mi jasno, bunim se k'o Grk u zatvoru.Odustajem, iz carapa vadim zadnje dolarske rezerve. Odlucujem se na put autobusom. Taksista prima dolare. Sreca. Bas bih se obruk'o. Stizemo u zadnji cas na Kolodvor, banka jos radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za prtljag. U cekaonici svi puse, postaje neizdrzivo. Idem do klozeta da dodjem sebi. Smrdi toliko da jedva stojim na nogama, nekako se dokopam izlaza. Guramo se na ulazu u autobus, neko je prodao visak karata, bice gusto. Ja pristajem na tri sjedista za cetiri karte, pod uslovom da prtljag drzimo u krilu. Bolje ista nego nista. Hajd', mislim se, nek' je ziva glava.
8. januar:
Ovo pisem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u nesvjest pali. Al', opet, mislim se, kako je u Kanadi. Pokusavam zaspati, ne mogu, muzicki ukus sofera je gori od onog vec loseg predratnog. Neko povraca pozada. Neko otvorio Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraca mi se, da hoce zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja na tri carine i tri policije.Oduzimaju mi koznu jaknu koju sam prije rata kupio u Turskoj. Ja sam ukocen toliko da me policajci skidaju. Kakva noc.
11. januar:
Ovo pisem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na Makljenu. Sreca, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton kuhanih jaja. Neki svercer pristaje da trampi paket argete za dzepni Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo $4.99 na rasprodaji. Nismo gladni. Ja sam ukocen, svaki me misic boli. Sad svi imamo mjesta jer su policija poskidali neke nevaljalce usput.
12. januar:
Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo ovdje cekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa, nece Bosna nigdje, a ni Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi zena kaze da je vidjela neke momke kako pretovaraju svijece i nesto se domundjavaju oko nasih sjedista.
Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak, grohotom, svi mu se krnjatci vide. Kaze, dobro dosli, kuci. Svi nam se zahvaljuju na stanici sto smo ih zabavili. Svi puse. Malo mi je zlo. Nude me picem, odbijam da pijem na javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se i dalje smiju, jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod stola. Miris alkohola me zapahne, istrcavam na cisti zrak.
13. januar:
Pokusavam prvi put da udjem u "svoj" stan.
14. januar:
Vec nekoliko puta pokusavam da udjem u stan. Provodimo citav dan u raznim opstinskim kancelarijama, vadimo potvrde, pokusavamo da iznudimo nalog za iseljenje "stanara".
15. februar:
Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih uljeza u "nasem" stanu. Pokusavam istjerati te nevaljalce. Vise smo dojadili rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za noc. Danas kod ovog, sutra kod onog.
20. februar:
Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj stanici. Prepoznaju me, kazu da nisu usli u trag lopovima iz autobusa jos, i svi se grohotom smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rjesenje za stan i nalog, i da nemam gdje spavati, i da cu se ubiti na mjestu ako nesto ne ucine. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu jedinicu, usput ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For - Na To - a da nam se pridruze, i u zdruzenoj akciji ulazimo u stan. Stan prazan. Nigdje nista. Ni parketa, ni lustera, ni bojlera, nista. Al' j*** ga, svoje je svoje, ljubim stokove tako strasno da mi se usne lijepe za hladan metal.
28. februar:
Bas je nas svijet dobar. Sa prvog sprata donose nase cilime sto su komsije cuvale sest godina. Neko na podvoznjaku nasao nas televizor i otkupio od jednog svercera. Sa smeca donijeli nas bojler. Nadjeno dosta nasih slika, predratnih. I moja diploma, zguzvana na mjestu odvaljenih pipa u kuhinji. Sve polahko dolazi na svoje mjesto. Vec pomalo i djeca razgovaraju sa mnom. Fata je rekla da ce mi dati cim ponovo nabavimo krevet.
1. mart:
Danas sam vec poceo da radim u jednog privatnika. Ruke me bole jos od onog autobusa, imam puno unosenja, radim s robom. Fata pocela da sije kod jedne fine zene. I ona je, kaze, bila izbjeglica, u Sarajevo, trebalo joj je dosta da dodje na svoje, ali, kaze, ako radimo vrijedno i imacemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne casove djeci. Oni nisu jos u skoli, do septembra. Sada su nam dali dobru sansu da polazu ove razrede sto su zavrsili u Kanadi i Americi, jer se to ovdje nista ne priznaje.Imaju problema sa gramatikom. Ja jos imam problema sa politikom. Sreca, televizor nam se cesto kvari pa ni ne pratimo vijesti. Ja ocekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozackom dozvolom mogu dobit' fini posao za neku medjunarodnu organizaciju. Sve je super. Malo me nerviram, gdje god dodjem, svi puse. Puse pravo. Na to se nikako ne mogu navici, k'o da nisam citav zivot zivio ovdje.
2. mart:
Pitate se, gdje cemo sad. Necemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako nam i treba. Dobro se dobrim vraca. Super je nama ovdje. Ne mogu nas odavde vise ni puskom otjerati. Dobro nam je - u pi**u materinu.

KAKO IMPRESIONIRATI...

...ženu?

Deli komplimente,
postuj je,
casti je,
grli je,
ljubi je,
voli je,
mazi je,
pazi je,
ohrabruj je,
tesi je,
stiti je,
drzi je,
trosi novac na nju,
izvodi je,
kupuj joj odecu,
slusaj je,
brini za nju,
pomazi joj,
podrzavaj je,
idi na kraj sveta zbog nje.


...muskarca?

Pojavi se gola,  

Изменето од miroslav_g8 - 15.Јули.2009 во 17:44

taj eden preska so pomina so  kolicka imase drva u nea i vikase t.e sam si zborese

mili moj drvca ve molam nemojte da padnete