СТИХОВИ КОИ ВЕ ДОПРЕЛЕ

ODLUKA


Život je sve nešto iz početka.
Juče i prekjuče sutra ne vrede.
Nema na svetu dva ista petka,
dve iste nedelje,
dve iste srede.
Pa čemu onda razočaranja?
Ako je jedna ljubav - ćorak,
Odmah se drukčije i lepše sanja.
I kad si najviše tužan i gorak
nekih se novih očiju setiš
i shvatiš da letiš... divnije letiš.
Ko je to video da dečak pati?
Da kunja kmezav i da plače?
Svaki put moraš iznova znati
da voliš bolje, da voliš jače.
Ne da se vadiš.
Ne da se tešiš.
Već da se istinski do neba smešiš.
Nema na svetu dve iste srede,
dva ista utorka,
dva ista petka.
Sve nove ljubavi drukčije vrede.
Živi se svaki put iz početka.
Zivi se da se nikad ne pada.
Da budeš snažniji posle oluje.
I da se u tvom srcu već sada
100 zlatnih zvezda unapred čuje.

Изменето од lane62 - 14.Април.2009 во 08:47

Ако носиш нешто неизречено,
нешто што те притиска и пече,
закопај го во длабоката тишина,
тишината сама ќе го рече!
                   
                           Ацо Шопов

Изменето од Gabriela_S - 15.Април.2009 во 22:28

 

Jelena Tomasevic - Ovo nije ljubav
Ovo nije ljubav koju sam sanjala
baca me u stranu, vuce me do samog dna
i uvek kada tebe pozelim
samo sebi naudim
Ne, ovo nije ljubav kakvu sam zelela
od sebe sve sam dala a nista nisam dobila
na kraju kad se svetlost prolije
istina se otkrije...

U meni jos tuge ima previse
dovoljnan broj da znam da nisi moj
tre*ace vreme da se izbrise
sa srca svaki dodir tvoj

Vec sam popila bezbroj puta casu punu razocarenja
presla preko svake granice
to me muci, moram napolje
Mora prestati da te volim
i bilo bi uzalud jos da se borim
kasno je za nas...

U meni jos tuge ima previse
dovoljan broj da znam da nisi moj
tre*ace vreme da se izbrise
sa srca svaki dodir tvoj

Jama I

Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blazenu noc su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz ocinjih jama:
Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oci zgasle na mom dlanu.

Sigurno jos su treperile ptice
U njima, nebo blago se okrenu:
I cutao sam, krvavo mi lice
Utonulo je s modrinom u zjenu:
Na dlanu oci zrakama se smiju
i moje suze ne mogu da liju.

Samo kroz prste kapale su kapi
Tople i guste, koje krvnik nadje
Jos gorcom mukom duplja, koja zjapi-
Da bodez u vrat zabode mi sladje:
A mene dragost ove krvi uze,
I cutio sam kaplje kao suze.

Poslednje svjetlo prije strasne noci
Bio je bljesak munjevita noza,
I vrisak, bijel jos i sad u sljepoci,
I bijela, bijela krvnikova koza;
Jer do pojasa svi su bili goli
I tako nagi oci su nam boli.

O, bolno svjetlo, nikad tako jako
I ostro nikad nisi sinulo u zori,
U strijeli, ognju; i ko da sam plako
Vatrene suze, s kojih duplje gore:
A kroz taj pako bljeskovi su pekli.
Vriskovi drugih mucenika sjeklil.

Ne znakm, koliko zar je bijesni trajo,
Kad grozne kvrge s duplja rasti stanu.
Ko kugle tvrde, i jedva sam stajo.
Tad spoznah skliske oci na svom dlanu-
I rekoh:"Slijep sam, mila moja mati,
Kako cu tebe sada oplakati..."

A silno svjetlo, ko stotine zvona
Sa zvonika bijelih, u pameti
Ludoj sijevne: svjetlost sa Siona,
Divna svjetlost, svjetlost koja svijetli
Svijetla ptico! Svijetlo drvo! Rijeko!
Mjesece! Svijetlo ko majcino mlijeko!

Al' ovu strasnu bol vec nisam ceko:
Krvnik mi rece:"Zgnjeci svoje oci!"
Obezumljen sam skoro preda nj kleko,
Kad grc mi saku gustom sluzi smoci;
I vise nisam nista cuo, znao:
U bezdan kao u raku sam pao.


Ivan Goran Kovacic

bi ja pisal cela poema, ama .... mnogu e kume

OPOMENA - Miroslav Antić

Važno je, možda, i to da znamo: 
čovek je željan tek ako želi. 

I ako sebe celog damo, 
tek tada i možemo biti celi. 

Saznaćemo tek ako kažemo 
reči iskrene, istovetne. 

I samo onda kad i mi tražimo, 
moći će neko i nas da sretne.

EKSPRES ZA SEVER - Miroslav Antić

Možda niko nije umeo da te želi ovako 
kao ja noćas. 

Tvoje ruke bele kao samoća. 
Tvoja bedra sa ukusom platna i voća. 
Tvoj malo šuštavi glas. 

Sa nosom dečačkim prilepljenim 
uz okno vagona, 

nejasan samom sebi 
kao oproštajno pismo padavičara, 

i čudno uznemiren toplinom 
kao razmažen pas, 

putujem, evo, putujem 
da natrpam u glavu još neslućene predele, 
da drveću poželim najlepšu laku noć 
na svetu, 

da se vrtim kao lišće, 
kao vetar po travnjacima, 
kao zvezde i ptice. 

Da malo nemam plan. 

Da imitiram klavijature, 
liftove 
i okean. 

Da zaboravim ruku na tvom struku. 
I lice uz tvoje lice.