Mitropolit Amfilohije

Ljubav jača od smrti

1985. god.

Izvor: Svetigora, Cetinje, Vaskrs

Vaskrsnu iz mrtvih danas, među koje dole zađe, silni Hristos, i rasprši dalac smrti i razvali mračne dveri ada nenasmešivoga i dušama On slobodu ljudskim dade! Izletev iz groba danas, zemnima si javio se, kojih radi se i rodi, umre i iz mrtvih usta, da rođeni s nova mi, smrt izbegav, s Tobom otud vinemo se sa Vaskrslim! Danas velji i sjaktavi hor angela razdragano himnu Tebi u čast peva. Danas usne zatvorene oslobodih od ćutanja i glas pustih, pa ko harfu himnoslovnu sad me držiš.

Kako se zadobija vječni život? Samožrtvenom ljubavlju. Hristos nam poručuje svojom naukom, smrću i vaskrsenjem "Novu zapovijest vam dajem, da ljubite jedni druge." Kako? "Kao što sam ja vas ljubio, položivši život za mnoge."

Ovih dana pjevajmo sveradosnu pjesmu “Hristos vaskrse iz mrtvih, smrću smrt uništi i svima u grobovima život darova!” Njenim riječima proslavljamo Hristovo Vaskrsenje, a u njemu i buduće vaskrsenje svih bića i tvari. Kako je radosno i divno biti čovjek poslije Hristovog Vaskrsenja! I kako bi bio besmislen ljudski život bez njega!

Strašnu i najsvetiju tajnu posvjedočuje nam ova pjesma. Ono što je ljudima nemoguće postalo je moguće Bogočovjeku. Hristova smrt se pretvorila u lijek od smrti. Njegovo raspeće i njegova smrt postali su svjedočenje neizmjerne ljubavi Božje i čovjekoljublja. Riječi upućene učenicima: “Nema veće ljubavi od one da ko život svoj položi za bližnje, svoje”, On sam je prvi ispunio i zapečatio svojom krvlju. Njegova ljubav ide i dalje od raspeća i smrti, do silaska u neviđbožni ad. Do granica bogootuženog ništavila. Silazeći, međutim, do smrti i do dubina ada, On je te dubine ništavila prožeo i ispunio silom svog vječnog božanskog života. Jer On koji je bio čovjek, kao jedan od nas, istovremeno je bio i vječni Bog, Svojom čovječanskom prirodom je silazio u smrt, ali je svojim Božanstvom pobijedio smrt, podarivši čovjeku i svijetu mogućnost vječnog života. Tako je njegova smrt postala - lijek od smrti, a njegov grob - živonosni grob. A i jedno i drugo - otkrivenje i darivanje vječne nesebične samožrtvene Ljubavi, živonosne i pobjedonosne, kao jedine osnove i besmrtne potke života.

Ta nesebična, samožrtvena ljubav postala je i ostala od Hrista pa na dalje jedini istinski način čovjekovog postojanja. Nesebičnom ljubavlju je Bog i Hristu na Golgoti otkrio sebe i svoju vječnu istinu, i svoju vječnu istinu, i svoj vječni Lik ljudima; nesebičnom hristolikom ljubavlju čovjek postaje pravi čovjek, otkrivajući pravog sebe Bogu i bližnjima i svima stvorenjima. Tako su Hristova smrt i njegovo vaskrsenje postali za nas ne samo izvor vječnog života i naše proslavljanje u Bogu živome i istinitome nego istovremeno i putokaz svima ljudima: kako da zadobiju taj vječni život.

Kako se zadobija vječni život? Samožrtvenom ljubavlju. Hristos nam poručuje svojom naukom, smrću i vaskrsenjem "Novu zapovijest vam dajem, da ljubite jedni druge." Kako? "Kao što sam ja vas ljubio, položivši život za mnoge."

Koga Hristos voli tom svojom vječnom ljubavlju? Svoje savremenike, Svoje rođake, prijatelje i učenike? Svoj narod? Samo one koji mu dobro čine? Jednu klasu ljudi ili jednu rasu? Samo ljude, kao sebi po prirodi srodne? Pravednike? Bogate ili siromašne, zdrave ili bolesne? - Njegova ljubav nema granica ni ograničenja. Ona je sveobuhvatna i svemilujuća ljubav. Za nju nema Grka ni Jevrejina, crnca ni bijelca, Srbina ni Njemca. Ona sve i sva podjednako grli i svima se podjednako daruje i svima i svemu se podjednako raduje svojom nesmrtnom radošću. Po svojoj prirodi vječna i bogovječna a po svojstvima sveobuhvatna i bezgranična, ona podjednako voli žive i mrtve, pravedne i grešne, ljudi i tvari.

Samo ona ljubav koja je jača od smrti, prava je i istinska ljubav. A upravo takva je Hristova ljubav. Jača je od smrti, šira i beskrajnija od visine i svih znanih i neznanih svjetova. To je ljubav koja nikoga i ništa ne zaboravlja. Sve što je postojalo od iskoni do današnjeg dana i sve što će postojati do kraja svijeta i vijeka, njome postoji i njome se grije, njome se ispunjuje i održava na ravni života, Ljubav koja voli sadašnjost a prošlost ljudi i bića predaje ništavilu - lažna je i demonska ljubav. Takva ljubav vara sadašnjost, odričući se i budućnosti. Ljubav koja nije u stanju da vaskrsne mrtvaca i mrtve svih vremena i svih svijetova, sama je mrtvac. Ljubav koja ne može da pobijedi demonsko zlo, grijeh i smrt i sama se pretvara u obmanu i privid. Prezre li bilo koga ili bilo šta od tvorevine Božje, ljubav prestave biti ljubav. Ljubav koja nije spremna da siđe u najmračnija podzemlja ljudske ogrijehovljenosti i neviđbožne bogootuđenosti, nikada se ne može pretvoriti u život i svjetlost ljudima. Jedino je Hristos obasjao svijet takvom ljubavlju, zato je mogao nazvati sebe "svjetlost svijeta". Kao takav on miri i otvara grobove mrtvih, obasjava srca živih objedinjujući i vaskrsavajući mrtve i žive i ispunjavajući ih neuništivom nadom na život vječni, i stvarnošću tog života.

Takva je i Hristova ljubav, a kroz njega i vjeru u njega, i kroz život po njemu i njegovim zapovijestima takva postaje i ljubav svih onih ljudi na zemlji koji hode njegovim putem koji nose njegov živonosni Krst i koji vole njegovom ljubavlju. Takvi su bili Svetitelji. Na takvu ljubav smo prizvani prvenstveno mi koji nosimo njegovo ime. Zato, onaj koji je Hristov na zemlji i koji želi da bude njegov u vječnosti neka se ispunjava njegovom vaskrsnom, vječnom i od smrti jačom ljubavlju prema svima ljudima i svima bićima. Po toj ljubavi se poznaju i po njoj će biti prepoznati njegovi učenici i priznati na Strašnom sudu.

Ugledaš li, brate, jutarnju zvijezdu na nebu ili cvijet u polju, znaj to te Hristos miluje preko njih svojom ljubavlju i obasjava svojom svjetlošću. Sretneš li siromaha na putu, znaj to ti Hristos dolazi u pohode da isproba tvoju vjeru i tvoje bratoljublje. Vidiš li suzu u oku, sretneš li se sa stradanjem i patnjom ljudi, bića i tvari, znaj, to Hristov krst prodire i prosijava kroz bića, prostor i vrijeme. Radiš li u njivi ili fabrici ili u bolnici, ne zaboravi ni za tren da su svi oni sa kojima se svakodnevno srećeš tvoja hristolika braća i vječna sabraća. Hristos ih je utkao u tvoj život da provjeri tvoju ljubav i tvoje trpljenje. Uvrijedi li te bilo ko ili ti učini nepravdu, sjeti se da je i za njega Hristos prolio svoju krv i ne vraćaj mu istom mjerom. Jer time se zlo umnožava a dobro umanjuje, mržnja trijumfuje a ljubav iščezava i hladi se. A gdje se mržnja umnoži, tu više brat ne poznaje brata, tu čovjek postaje slijep za Boga i za drugog čovjeka. Namjesto života, tu počinje da gospodari smrt, namjesto mira nemir, namjesto svjetlosti mrak i tama. Šta su sitne i bijedne ljudske strasti i uvrede u odnosu na ovu veliku i neizmjernu tajnu vječnost života i ljubavi podarenim nam i otkrivenim u Hristovoj smrti i vaskrsenju?

Zato, besmrtna djeco Božja, i vječna braćo i sabraćo, oprostimo jedni drugima sve uvrede Hristovim vaskrsenjem. Pozdravimo jedni druge i sve ljude i sva bića živonosnim pozdravom: Hristos vaskrse! Zagrlimo jedni druge i svu tvorevinu svetim Hristovim zagrljajem i zapjevajmo sveradosnu pjesmu života i neuništive nade: Hristos vaskrse iz mrtvih smrću smrt uništi i svima u grobovima život darova! Pjesmu sveobuhvatne ljubavi, jače od smrti.