Дали треба да се исповедаме?

Uspjeh

Cijenjena braćo i poštovane sestre,
Hvala Allahu, dž.š., Koji razlike među Svojim robovima pravi po kriteriju stepena njihove odanosti Njemu, a salavat i selam šaljemo Njegovom miljeniku i poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s., koji nas je naučio kako da cijenimo vlastite vrijednosti i budemo pravedni.

U ovojoj našoj svakodnevnici, ovdje kod nas, ali i van našeg podneblja, u drugim dijelovima svijeta gdje žive muslimani, vrlo često su primijetna nastojanja da se vjernik izjednači sa onima kojima vjerovanje nije karakterna osobina, na jednoj strani, ali i ponekad ekstremno izražena nastojanja da se među te dvije kategorije ljudi napravi razlika čak i tamo gdje je to sasvim nepotrebno. Ovaj put bih zaobišao ovu drugu vrstu problema a malo više se zadržao na prvom slučaju. On je kod naših muslimana u BiH sasvim vidljiv i već odavno poprima zabrinjavajuće razmjere.

Naime, iz različitih razloga naši vjernici nastoje da se što više, po načinu života, uklope u opće tokove kretanja zapadnog društva, bez nekog posebnog kriterija pri prihvatanju tih tokova. Sve više se osjeća nedostatak onog načina gledanja na Dunjaluk koji bi vjernik trebao imati a to je da je Dunjaluk samo jedna kratka faza njegovog putovanja ka vječnom boravištu, i da od načina prolaska te faze putovanja ovisi i vrsta i kvalitet budućeg vječnog boravišta.

Bog Dragi, sve nas upozorava na činjenicu koju ljudi mogu potiskivati ustranu i ignorisati ali je ne mogu poreći a to je da:

Nisu jednaki stanovnici Vatre i stanovnici Dženneta; stanovnici Dženneta će ono što žele postići.! (El-Hašr, 20)

Sadržaj ovog ajeta iz sure El-Hašr, nas upozorava na nejednak rezultat rada na Dunjaluku onih koji su se opredijelili da svjesno iskazuju pokornost Bogu Dragom, da Ga na umu imaju cijelo vrijeme svog prolaska kroz Dunjaluk, da ulažu maksimalne napore kako bi zadobili Njegovu naklonost i zadovoljstvo, s jedne strane, i onih koji su Boga potpuno potisnuli iz svog srca, protjerali Ga, neuzu billah, u zonu zaborava a time zaboravili i na činjenicu da oni, htjeli to ili ne htjeli, ne mogu biti ništa drugo do Božiji robovi. O ovakvim odnosima prema Allahu, dž.š., jedne ili druge kategorije ljudi govore upravo dva ajeta koja prethode ovom citiranom, a to su:

a) O vjernici, Allaha se bojte, - i neka svaki čovjek gleda šta je za Sutra pripremio – i Allaha se bojte, jer On dobro zna šta radite.
b) I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grešnici.

Vjernici imaju svoju bogobojaznost koja ih čvrsto veže uz Boga Dragoga i inicira da kontinuirano vode računa o svojim postupcima o kojima im ovisi uspjeh na Budućem svijetu. Istivremeno im to ne dozvoljava da se opuste, prepuste nemaru i zaboravu važnih istina.

Oni koji nisu vjeru izabrali kao svoju orjentaciju, prave greške u životu, koje ih odvode sve dalje od Božije blizine, i kontinuirano im smanjuju mogućnost da na Budućem svijetu postignu bilo kakav uspjeh. Pošto njihov život nije isti, ni oni sami nisu isti, a ni njihova smrt, pa ni postsmrtni život neće biti isti.

Odatle poruka vjernicima - nemojte se truditi da bude isti kao oni kojima uopće nije stalo da s vama budu i na Budućem svijetu, nemojte praviti grešku uzimajući njihov način života kao svoj put. To vas može dovesti u opasnost o kojoj govori naš dragi Pejgamber. On kaže:

„Onaj na najnižem nivou Dženneta će gledati u svoje vrtove, svoje žene, svoje blagodati, svoju poslugu i svoje ležajeve u prostoru koji širinom obuhvata hiljadu godina (hoda); dok će onaj najčasniji kod Allaha gledati u Njegovo Lice izjutra i navečer.“ Potom je proučio: neka lica toga Dana blistat će od sreće, gledajući Gospodara svoga...

Ali Pejgamber tvrdi i ovo:

„Najblaže kažnjeni stanovnik Vatre će imati sandale s kajševima od vatre od kojih će mu ključati mozak njegov onako kako ključa kotao, a mislit će da niko nije kažnjen žešće od njega.“

Šejh el-Hidžazi jedne noći je sanjao da ponavlja riječi Uzvišenog: ...i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja... , pa je zaplakao. Pitali su ga: „Zar te je raplakao jedan od ajeta kod kojih se ne plače?“ Odgovorio je: „Šta će mi koristiti njegovo prostranstvo ako u njemu za mene ne bude makar koliko stopa mjesta?“

Do Sehla es-Su'lukija je, iz kotlane kupatila izašao jevrej, u pohabanoj odjeći crnoj od dima kotla, pa veli: „Zar vi ne tvrdite da je Dunjaluk zatvor mu'minu a Džennet kafiru?“ Sehl, onako smjesta, odgovori: „Ako stigneš u Allahov azab, ovo će za tebe biti kao Džennet, a ako ja stignem u blagodati Allahove, ovo će za mene biti kao zatvor!“...

Ja Rabbi, Ti nas drži svjesnima Tvoje moći a naše nemoći,
Tvoje vječnosti a naše prolaznosti,
Ja Rabbi, ne dozvoli nađim srcima da budu opskednuta Dunjalukom,
a u njih ulij ljubav prema Tebi i težnju da još na ovom,
a posebno na budućem svijetu,
budu što bliže Tebi i Tvojoj milosti.
Amin