Светот без ционизам

 Iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad pozvao na brisanje Izraela s karte Svijeta i najavio da će novi val palestinskih napada uništiti židovsku državu.

Mahmoud Ahmadinejad je također osudio pokušaje normalizacije odnosa s Izraelim, ili njegovo priznavanje.

Nema nikakve sumnje da će novi val (napada) u Palestini, izbrisati ovu stigmu (Izrael) s lica islamskog svijeta,

rekao je Ahmadinejad studentima u srijedu, za vrijeme studentske konferencije Svijet bez cionizma (u prijevodu Izrael; cionizam se koristi kao eufemizam, jer riječ Izrael teško prelazi preko usta još uvijek većine šefova država u regiji, a činjenica koja je najnormalnija dobrom dijelu Zapadnog svijeta - moja opaska).

Bilo tko, tko prizna Izrael gorjet će u vatri bijesa islamske nacije (ume), dok će svaki islamski lider, koji prizna cionistički režim tim zapravo priznati poraz i predaju islamskog svijeta,

rekao je predsjednik Ahmadinejad.

Ahmadinejad je također ponovio riječi vođe islamske revolucije, ajatolaha Khomeinija, koji je redovito pozivao na uništenje Izraela.

Kao što je Imam rekao, Izrael mora biti zbrisan sa zemljopisne karte,

rekao je Ahmadinejad, koji je na vlast došao u kolovozu ove godine, zamijenivši reformista Muhameda Khatamija, koji je pokušavao uspostaviti dijalog sa Zapadom.

Ahmadinejad se obazreo na nedavno izraelsko povlačenje iz Gaze kao na trik, kojim je Izrael pokušao iznuditi priznanje od strane islamskih država.

Cionizam I Prvi Svjetski Rat

U drugoj polovini 19-tog vijeka u Evropi je nastao pokret poznat kao Cionizam. Cionizam je prvobitno imao za svoj cilj osnivanje jevrejske države na području Palestine. Danas se ovaj pojam odnosi na one Jevreje koji žele da prošire sadašnju državu i na okolne prostore koji su trenutno vlasništvo Palestinaca. U svom širem značenju, pojam “Cionist” se odnosi i na određene elemente iz jevrejske zajednice koji vjeruju u tzv. jevrejsku superiornost nad ostalim narodima, tako stavljajući svoje vlastite interese ispred interesa naroda države u kojoj borave. Velika je greška vjerovati da su svi Jevreji pobornici “Cionističke mafije” ili zagovornici jevrejske superiornosti. U stvari, neke od najačih osuda Cionizma upravo dolaze od strane pojedinih Jevreja.
Postoji mnogo anti-cionističkih knjiga i rukopisa pisanih od strane značajnih jevrejskih pisaca, istoričara i novinara kao što su John Sack,(1) Alfred Lilienthal (2) Noam Chomsky,(3) Israel Shahak,(4), Benjamin Freedman,(5) , Jack Bernstein, (6), Henry Makow (7), i Victor Ostovsky (8) , samo par njih ovdje navodimo. Postoji takođe jevrejska vjerska grupa koja se naziva “Neturei Karta, Jews United Against Zionism” (Ujedinjeni Jevreji Protiv Cionizma). (9) Zbog svojih hrabrih istupa, ovi ljudi su morali da podnesu mnoge žestoke udarce cionističkih klevetničkih grupa kao što su the Anti Defamation League (ADL) – organizacija koja se specijalizovala u blaćenju, klevetanju i špijuniranju. Pisac Jack Bernstein najbolje je opisao prljavu prirodu ADL-a ovako:
“Meni je veoma poznata vaša taktika, draga moja cionistička braćo, kojom se služite da ušutkate one koji pokušavaju da objelodane vaše subverzivne radnje. Ako ta osoba nije jevrejske nacionalnosti, vi ju odmah proglasite “anti-semitom” što je samo jedna dimna zavjesa koja vam služi za sakrivanje vaših prljavih rabota. Međutim, ako je osoba koja vas razotkriva Jevrej, onda se služite drugom taktikom:
* Prvo, ignorišete optužbe nadajući se da se informacija o tome neće daleko proširiti
* Ako se informacija proširi, onda ju vi pokušate da ismijete kao i osobu koja ju promoviše.
*Ako ni ovo ne radi, onda je vas idući korak – atentat na ličnost. Ako čovjek nije imao skandala iza sebe, onda ćete se vi potruditi da već izmislite neki.
*Ako ništa od ovoga ne donese željeni efekat, vi se onda nećete libiti ni fizičkog napada na tu osobu.
Vi nikada niste pokušali da dokažete da je sama informacija netačna. Tako, prije nego što započnete svoje napore da me ušutkate, ja vam nudim jedan izazov: Vi kao cionisti skupite određen broj jevreja Cionista i svjedoka koji će zastupati vaše stavove; a ja ću skupiti isti broj osoba koji su anti-cionisti, pro-američki nastrojeni jevreji i svjedoci.
Onda će Cionisti i Anti-Cionisti objasniti i obrazložiti svoje stavove, a onda mogu da raspravljaju o ovoj knjizi i svom materijalu u vezi sa njom – a ova debata će se održati u televizijskom studiju. Hajde da prezentiramo sve informacije obeju strana i da pustimo američku publiku da sama odluči sta je istina a šta ne. Zar ovo nije pošten prijedlog? Vi ćete svakako rado prihvatiti ovaj prijedlog, ako ono što sam ja napisao nije istina. Ali ako se ponovo vratite na staro zapomaganje “Laži, sve su ovo laži!”, vi ćete onda time samo da potvrdite američkoj publici da je u stvari sve ovo što sam napisao- istina. (10)
Ne moramo ni da kažemo, da Bernstein-ov izazov nikada nije bio prihvaćen.
Međutim, cionistima skraja 19 – vijeka jedna od prepreka u šemi preuzimanja Palestine bila je ta što je Palestina u to vrijeme bila pod Turskom Otomanskom Imperijom, i u to vrijeme Turcima nije ni na pamet padalo da se odreknu tog komada teritorije, koju su smatrali svojim vlasništvom, u korist evropskih cionista. Veoma malo jevreja je u to doba živjelo na području Palestine, i Jevreji inače nisu ni imali kontrolu nad tim prostorima sve od vremena Rimske Imperije. To ujedno i potire mit kako se “Arapi i Jevreji vijekovima bore oko ove teritorije”. Šačica arapskih Jevreja koja je u to vrijeme živjela u Palestini vrlo se lijepo sl*gala sa Muslimanima i nije izražavala nikakvu želju da zbaci s vlasti otomanske vladare i osniva izraelsku državu. Inicijativa odvajanja Palestine od Otomanske Imperije došla je direktno od strane evropskih cionista, koji su postali veoma uticajni u mnogim evropskim zemljama
Nekim “slučajem” cionističkoj mafiji se uskoro ukazala i jedna velika prilika. Došla je 1914-ta godina i počeo je veliki rat izmedu Njemačke, Austro-Ugarske i Turske, sa jedne strane, protiv Engleske, Francuske i Rusije, sa druge strane. Da bi se zadržali na temi septembarskog događaja i “Rata Protiv Terorizma”, nećemo ulaziti u analizu razloga i podloge za Prvi Svetski Rat. Ono što moramo da razumijemo je da su cionisti odigrali veoma vaznu ulogu u uvlačenju USA u ovaj krvavi evropski sukob - rat u kome USA nisu imale apsolutno nikakvog vitalnog interesa da učestvuju.
Situacija je bila ovakva. Do 1916-te godine Njemci, Austrijanci i Turci su skoro dobili taj rat. Rusija je bila u haosu i skoro da bude kompletno progutana komunističkom revolucijom. Francuska je imale strašne gubitke a Britanija je bila opkoljena njemačkim podmornicama. Njemačka je ponudila Britaniji prekid rata uz uslove koji su tada odgovarali Britaniji. Ali su Britanci kao i internacionalni cionisti imali još jednu igraču kartu.
Britanska vlada i cionistički lideri napravili su jedan prljav dogovor. Cioniste je vodio Chaim Weizmann, čovjek koji će kasnije postati prvim predsjednikom Izraela. Cionisti su obečali da ce uvući u rat moćnu USA na strani Britanije, koristeći svoje uticajne veze, tako da će onda ovi moći da slome Njemačku i Tursku, a zauzvrat Britanija će njih nagraditi preuzimanjem Palestine od poraženih Turaka, kad se rat završi. Britanci su prethodno htjeli da daju cionistima neka područja u Africi, za formiranje jevrejske države, ali Cionisti su bili ustrajni u svom zahtjevu za Palestinom. Tako, kad se Palestina nađe pod britanskom kontrolom, evropskim jevrejima će biti dozvoljeno da je nasele u velikom broju, i tako osnuju svoju državu.
Cionistički moćnici kao Bernard Baruch, Louis Brandeis, Paul Warburg (osnivač Američke Banke Federalnih Rezervi), Jacob Schiff, i drugi odmah su počeli sa obradom američkog presjednika Woodrow Wilson-a. Preko noći je američka stampa, većinom kontrolisana od strane cionista, pretvorila njemačkog kajzera i njegov narod u “krvožedne Hune”, odlučne da po svaku cijenu unište zapadnu civilizaciju. Tako su USA 1916-te godine, uz pomoć režiranog incidenta sa američkim brodom “Lusitania” (potopljen od strane Britanije, a optužili Njemačku) ušli u rat na strani Britanije, sa parolom “osiguravanja demokratije u cijelom svijetu”.
“Potprašimo Hune!” glasio je poznati propagandni poster Freda Strothman-a, - taj slogan je postao i ratni poklič svih američkih patriota. Woodrow Wilson je bio zatečen jakom i čudnom silom koja je bila izvan njegove kontrole – silom koju je on sam već pokušao da opiše u svojoj knjizi “Nova Sloboda” intrigirajućim riječima:
"Otkako sam ušao u političke vode, mnogi ljudi su mi privatno povjeravali svoje tajne i stavove. Neke od najvećih ličnosti USA na poljima trgovine i industrije se plaše nečega. Oni vjeruju da postoji jedna tako moćna, tako organizovana, prepredena, sveobuhvatna i ubjedljiva sila, da samo sa šapatom mogu o njoj da govore”(11)
U međuvremenu u Njemačkoj, - gdje su cionističke snage takođe imale strahovito veliki uticaj na štampu i industriju – ratni entuzijazam je odjednom splasnuo, razvodnjen pomoću medija, čiji su vlasnici mahom bili Jevreji. Takođe, marksističke i jevrejske vođe radničkih sindikata počeli su organizovati radničke štrajkove u njemačkim fabrikama oružja. Tako sa njemačkim odjeljenjem internacionalne cionističke mafije koje je podrivalo Njemačku iznutra, i engleskim i američkim odjeljenjima koja su uspjela da uvuku Ameriku u rat, nije prošlo dugo dok Njemačka, Austrija i Turska nisu poražene i njihove mape prekrojene od strane pobjedničkih sila, Versajskim Paktom (Treaty of Versailles), 1918-te godine. Uz mnoge cionističke bankare koji su prisustvovali i uticali na Versajski Sporazum, Cionisti su imali i svoju vlastitu delegaciju tamo, koju je predvodio Chaim Weizmann.
Velika Britanija je izdala Balfour-ovu Deklaraciju u Novemberu 1917-te godine, godinu dana prije njemačke kapitulacije, mada je ona bila pripremljena jos 20 mjeseci prije, uz Weizmann-ovu inicijativu. (12) Deklaracijom se dozvoljavala masovna imigracija Jevreja u Palestinu, uz obećanje zaštite prava Arapa. Arapi koji su živjeli u Palestini, nisu povjerovali u ova obećanja. Mada su žestoko protestovali, nisu mogli ništa da učine kako bi zaustavili talas jevreskih imigranata. To je bio prvi korak kreiranja onoga što će postati izraelska država, 20 godina kasnije.
Nekoliko godina nakon rata, jedan američki cionista, milioner, po imenu Benjamin Freedman prekinuo je sve svoje veze sa ovom organizacijom, i okrenuo se protiv nje. Freedman je bio vlasnik kompanije the Woodbury Soap Company i jedan od monogih cionista koji su prisustvovali Versajskom Sporazumu. Imao je vrlo dobre veze uključujući i nekoliko američkih predsjednika. Freedman-u se smučilo kriminalno ponašanje cionističke mafije I tako je posvetio veći dio svog bogatstva, i života, razotkrivanju istina u vezi oba svjetska rata, kao i cionističkih manipulacija u Americi. Prema Freedman-u, Wilson-a su Cionisti ucijenili javnom objavom jedne njegove vanbračne veze za vrijeme dok je bio predsjednik Princeton Universiteta. (13) Freedman-ova opsežni (I sakriveni) rukopisi, govori, i knjige na ovu temu, predstavljaju obaveznu literaturu (ukoliko ih uspijete pronaći!). Jedan od lidera Anti Defamation League - Arnold Forster - okarakterisao je Freedman-a kao “Jevreja koji mrzi samog sebe” (14) Ovdje je jedan kratak izvod iz govora kojeg je Freedman održao 1961-ve godine u Willard Hotel-u, u Washington DC, u kome je opisao ove sile i pozadinu ulaska Amerike u Prvi svjetski Rat :
“Njemački cionisti, koji su predstavljali cioniste istočne Evrope, otišli su u Britanski Ratni Kabinet i – biću kratak pošto je ovo dugačka priča, ali imam dokumente kojima mogu da dokažem sve što tvrdim – i rekli su: “Slušajte. Još uvijek možete da dobijete ovaj rat. Ne morate da se predate. Ne morate da prihvatite mirovne uslove koji su vam ponuđeni od strane Njemačke. Vi ćete dobiti ovaj rat ukoliko Sjedinjene Američke Države uđu u njega, kao vaš saveznik. USA nisu bile u ratu u to vrijeme. Mi smo tada bili svježi, mladi, bogati i moćni. Rekli su Englezima: "Mi vam garantujemo da ćemo uvući USA u rat kao vašeg saveznika, ako nam vi obećate Palestinu nakon što pobjedite u ratu”. Drugim rječima, dogovorili su se.
Engleska je imala toliko prava da obećava Palestinu bilo kome, isto koliko bi imale prava USA da obećaju npr. Japan – Irskoj, iz bilo kog razloga. Apsolutno je apsurdno da velika Britanija, koja nikad nije imala interese niti bilo kakva prava na području palestinske teritorije, da nudi Palestinu kao zalog kojim će platiti Cionistima uvlačenje Amerike u rat. Međutim, oni su dali to obećanje, u oktobru 1916.-te godine. Vrlo kratko nakon toga, ne znam koliko vas se toga sjeća, USA koja je bila totalno pro-njemački nastrojena u to vrijeme, ulazi u rat kao britanski saveznik. (15)
Mi možemo samo raspravljati u kojoj mjeri je ovaj prljavi dogovor između Britanaca i Cionista doprinjeo uvlačenju i pogibiji američke djece u ovom krvavom evropskom sukobu. Mnogi, kao i Freedman, vjeruju da je to bio i jedini razlog za ulazak Amerike u taj rat. Drugi, kao i ja, pisac ovog teksta, misle da je to bio samo glavni dodatni faktor. Međutim, ono oko čega se možemo složiti je činjenica da – Cionistima nije ni malo smetalo da Amerikanci ginu zbog njihovih sebicnih interesa. Čak i u Enciklopediji Britanici, kao i u MS Encarta ( traži pod: "Balfour Declaration) potvrđuje se ova činjenica. Ovdje je jedan izvod:
BALFOROVA DEKLARACIJA. "Balforova deklaracija je dokumenat sačinjen u martu 1916 – te godine, a objavljen u novembru 1917.-te godine, za vrijeme Prvog Svjetskog Rata, od strane Arthur-a James-a Balfour-a, tadašnjeg ministra inostranih poslova Britanije…dokumanat je specifično izrazio podršku britanske vlade cionistima za osnivanje nacionalne države Jevreja na području Palestine.” Dokumenat je obavezao britansku vladu da učini sve napore u ostvarenju ovog zadatka” uz dodatak da se mora jasno da razumije da se ne smije ništa učiniti što bi narušilo prava postojeće ne-jevrejske zajednice u Palestini.”

"Svrha ovog dokumenta je bila da se zadobije podrška Jevreja kako iz zaraćenih država, tako i Amerike. Kao rezultat ove deklaracije, 1948.-me godine došlo je do osnivanja Izraela kao nezavisne države, na naznaćenoj teritoriji”. (16)
Takođe je vrijedno pomena da je Britanija nakon 1-og Svjetskog Rata rascjepkala Otomansku Imperiju u mnogo manjih država. Kuvajt, marionetska kraljevina bogata naftom, formiran je odsjecanjem južnog obalnog dijela od države koja je danas poznata kao Irak. Kao rezultat tog akta prekrajanja mape ovog regiona, kreiran je stalni konflikt izmedu Iraka I Kuvajta. Irak je oduvijek smatrao Kuvajt svojom južnom pokrajinom. To je na kraju dovelo i do iračke invazije na Kuvajt 1991-ve godine, i Golfskog Rata.

eehhheeee,dobro utro.........jas ushte,odamna NE sum gi prochital!!

PROTOKOLI SIONSKIH MUDRACA

ILI

JEVREJSKA ZAVJERA

Prvih dana ruske revolucije 1917. godine iz tajne arhive Ministarstva unutrašnjih poslova, a po naredbi predsjednika Privremene revolucionarne Vlade masona kneza Ljvova, bile su izdane jevrejinu Vinaveru ( "spiritus rektor" konstitucione " kadetske " ruske stranke ) koja su se ticala jevrejstva. Jedan činovnik pomenutog ministarstva zadržao je i revers primopredaje. 

Između ovih akata nalazio se jedan dosije na čijim koricama je stajalo: "predmet austrijskog podanika Teodora Herzla". U ovim koricama nalazio se, između ostalih, jedan dokumenat na starojevrejskom i na francuskom jeziku.

Na gornjem desnom kraju ovog dokumenta bilo je napisano: "Starješinama Siona".

Ovaj natpis značio je da je dokumenat određen samo za jednu malu elitnu grupu vodećih ličnosti jevrejskog naroda. 

Drugi dokumenat SA ISTOM SADRŽINOM, do koga se došlo drugim putem, dospio je prvi put u rusku javnost krajem prošlog stoljeća i to pod naslovom " PROTOKOLI SIONSKIH MUDRACA", koji mi i donosimo.

Protokol broj 1.

Pravo je sila. Sloboda je ideja. Liberalizam. Zlato. Vjera. Samouprava. Despotizam kapitala. Unutrašnji neprijatelj. Gomila. Anarhija. Politika i moral. Pravo jačega. Neoborivost masonsko - jevrejske vlasti. Cilj opravdava sredstva. Gomila je slijepac. Politička azbuka. Partijski razdori. Najcjelishodniji je način uprave autokratija. Alkohol. Klasicizam. Razvrat. Princip i pravila masonsko - jevrejske vlade. Teror. Sloboda, jednakost, bratstvo. Princip dinastičke uprave. Uništenje privilegija gojske aristrokratije. Nova aristrokratija. Psihološki račun. Apstrakcija slobode. Smjenjivanje narodnih predstavnika.

...Odbacivši frazerstvo, mi ćemo govoriti o značaju svake misli, a sravnjavanjem i zaključcima osvjetliti okolnosti !

 Dakle, ja formulišem našu sistemu sa našeg i gojskog* gledišta.

Treba napomenuti, da su ljudi sa rđavim instiktima mnogobrojniji od dobrih, pa prema tome najbolji rezultati u upravljanju njima postižu se nasiljem i zastrašivanjem, a ne akademskim rezonovanjem. Svaki čovjek teži ka vlasti, svaki bi htio da bude diktator, kad bi samo mogao, ali je pri tome rijedak onaj koji ne bi bio gotov da žrtvuje sveopšte dobro radi postignuča svoga ličnog blaga.

Šta je zadržavalo grabljive životinje koje se zovu ljudi?

Šta ih je rukovodilo do danas?

U početku društvenog uređenja oni su se potčinili gruboj i slijepoj sili; docnije zakonima, koji su u stvari ta ista sila, samo maskirana. Izvodim zaključak da je po zakonu prirode pravo u sili.

Politička sloboda je ideja, a ne fakt. Ovu ideju treba umjeti primjenjivati, kad je to potrebno, da se idejnim mamcem privuku narodne snage u svoju partiju, ako je ona namislila da slomije drugu partiju koja se nalazi na vlasti. Ovaj zadatak postaje lakši ako se protivnik i sam zarazi idejom slobode, takozvanim liberalizmom, te zbog ideje popust u svojoj moći. Tu će se i ispoljiti trijumf naše teorije: olabavljene i

*) Goj je jevrejska riječ kojom Jevreji zovu svakog onog koji nije Jevrejin pa ma kojoj narodnosti on pripadao,

popuštene dizgine uprave onog časa, po zakonu bića, prihvata i prikuplja nova ruka, jer sljepa sila naroda ne može ni dana probaviti bez rukovođe i nova vlast samo zauzima mjesto stare koja je oslabila od liberalizma.

U naše vrijeme pojavila se vlast zlata koja je zamijenila liberale upravljače. Bilo je vrijeme kad je upravljala vjera. Ideja slobode je neostvarljiva, jer niko ne umije da se koristi njome umjereno. Treba samo za izvjesno vrijeme prepustiti narodu samoupravu i ona se ubrzo pretvara u razuzdanost. Od tog momenta počinju nicati međusobne rasprave, koje uskoro prelaze u društvene bitke, u kojima države gore i njihov značaj pretvara se u pepeo.

Da li se država iznutra u vlastitim trzavicama, ili unutrašnje nesuglasice bacaju pod vlast spoljašnjih neprijatelja, tek u svakom slučaju ona se može smatrati kao nepovratno propala; ona je pod našom vlašću. Despotizam kapitala, koji je sav u našim rukama, pruža joj slamćicu za koju se država, htjela ne htjela, mora držati; u protivnom slučaju ona se kotrlja u propast.

 Onoga, koji bi po svojoj liberalnoj duši rekao, da su rezonovanja ovakve vrste nemoralna, ja ču da upitam: ako svaka država ima dva neprijatelja, i ako joj je u odnosu prema spoljnom neprijatelju dopušteno i ne smatra se za nemoralno da upotrebljava svakojake mjere u borbi, kao na primjer, neupoznavati neprijatelja sa planovima napada ili odbrane, napadati na njega noću ili sa neravnim brojem ljudi, zašto bi se onda takve mjere u odnosu prema gorem i opasnijem neprijatelju, rušiocu društvenog stroja i blagostanja, mogle nazvati i nedozvoljenim i nemoralnim?

 

Može li se zdrav, logičan um pouzdati da uspješno rukovodi gomilama pomoću razumnih ubijeđenja ili savjeta, kada su moguće protivrječnosti, pa ma i besmislene, ali koje se mogu učiniti prijatnije narodu koji površno shvata i razumjeva? Rukovodeči se isključivo sitnim strastima, praznovjericama, običajima, tradicijama, i sentimentalnim teorijama, ljudi u gomili i ljudi gomile podležu partijskom cijepanju koje ometa svaki sporazum, čak i na podlozi potpuno razumnog savjeta i uvjerenja. Svaka odluka gomile zavisi od slučajne ili podmetnute većine, koja, zbog neznanja političkih tajni, donosi apsurdnu odluku koja unosi klicu anarhije u upravu.

Politika nema ničega zajedničkog sa moralom.

Vladalac koji se rukovodi moralom nije političar, te stoga nije ni čvrst na svome prijestolu. Ko hoče da upravlja mora pribjegavati i lukavstvu i licemjerstvu. Velike narodne osobine - otvorenost i poštenje - poroci su u politici, jer oni obaraju sa prestola bolje i sigurnije nego najači neprijatelj. Ove osobine treba da budu atributi gojskih država, mi pak ne moramo se rukovoditi njima.

Naše pravo je u sili. Riječ pravo je apstraktna i ničim nedokazana misao. Ta riječ ne znači više nego: dajte mi ono što hoću, da bih time pribavio dokaz da sam jači od vas.

Gdje počinje pravo? Gdje se svršava ono?

U državi, u kojoj je slaba organizacija vlasti, bezličnost zakona i vladaoca koji su obezličeni umnoženim zbog liberalizma, pravima, u toj državi ja crpim novo pravo: da jurnem po pravu močnog i da zbrišem sve postojeće poretke i ustanove i da stavim svoju ruku na zakone, da preustrojim sve ustanove i da postanem gospodar onih koji su nam prepustili prava svoje sile, odrekavši se njih dobrovoljno, liberalno...

Dok se sve savremene vlasti kolebaju i ljuljaju, naša če vlast biti neoboriva i jača od drugih, jer ona će biti nevidljiva sve dotle, dok se toliko ne učvrsti da je već nikakvo lukavstvo ne može potkopati.

 Od privremenog zla, koje smo sada prinuđeni da vršimo, proizaći će dobro nepokolebljive uprave koja će uspostaviti pravilan tok mehanizma narodnog bića, poremećenog liberalizmom. Rezultat opravdava sredstva. Obratimo pažnju u našim planovima ne toliko na ono što je dobro i moralno, koliko na ono što je potrebno i korisno.

Pred nama je plan, u kome je strategijski izložena linija, od koje ne možemo odstupati bez rizika da vidimo rušenje mnogo vjekovnih radova.

Da bismo izradili i pripremili cjelishodna dejstva, treba imati u vidu: podlost, kolebljivost, nepostojanstvo gomile, njenu nesposobnost da razumije i poštuje uslove sopstvenog života, sopstvenog blagostanja. Treba pojmiti da je moć gomile slijepa, nerazumna, da ona ne rasuđuje, da samo osluškuje na desno i lijevo. Slijepac ne može voditi slijepe a da ih ne dovede do propasti - članovi gomile, bukači iz naroda, ma i genijalno pametni ali bez razumijevanja u politici ne mogu se pojavljivati u svojstvu rukovodioca gomile a da ne upropaste cijelu naciju.

Samo ono lice koje je iz djetinjstva pripremano za autokratiju može znati i čitati riječi sastavljene iz političkih uslova.

Narod, prepušten samom sebi, to jest bukačima i vođama iz njegove sredine, sam sebe ruši i lomi partijskim razdorima, izazvanom težnjom za vlašću i počastima i neredima koji iz toga proizilaze. Mogu li se narodne mase mirno, bez takmičenja, da razmisle, da upute poslove svoje zemlje koji se ne mogu mješati sa ličnim interesima? Mogu li se one braniti od spoljašnjih neprijatelja? To se ne da zamisliti, jer plan razdrobljen na toliko dijelova koliko je glava u gomili gubi svoju cijelinu, pa prema tome postaje nepojmljiv i neizvodljiv.

Samo autokratno lice može izraditi planove opširne i jasne, u jednom redu koji čini raspodjelu svega što se nalazi u mehanizmu državne mašine; iz toga treba zaključiti da se cjelishodna za jednu zemlju uprava mora skocentristai u rukama jednog odgovornog lica. Bez apsolutnog despotizma ne može postojati civilizacija koju ne sprovode mase več njihov rukovođa, pa ma ko on bio. Gomila je barbarin koji ispoljava svoje barbarstvo u svakoj prilici. Čim se gomila dočepa slobode, ona je ubrzo pretvara u anarhiju koja je sama po sebi najviši stepen barbarsva.

Pogledajte na pijane životinje, onesvješćene vinom, na čiju je neograničenu upotrebu dato pravo zajedno sa slobodom. Nećemo valjda dopusti da i naši dođu dotle....Narodi gojski zanijeti su alkoholnim napitcima, a omladina njihova ošašavila je od klasicizma i ranog razvrata, na koji ih je podbadala i nagonila naša agentura - guverneri. lakeji, guvernante - u bogatim kućama, pomoćnici, kelneri, i naše ženskinje - u mjestima gdje se goji vesele i zabavljaju. U ove posljednje ja ubrajam i takozvane dame iz svijeta, njihove dobrovoljne sljedbenice u raskoši i razvratu.

Naša je parola sila i licemjerstvo. Samo sila pobijeđuje u stvarima političkim, naročito ako se ona krije u talentima koji su neophodni za državnike. Nasilje mora biti princip, a lukavstvo i licemjerstvo pravilo za sve vlade koje ne žele da stave svoju krunu pred noge agenata kakve bilo nove sile. Ovo zlo je jedino sredstvo da se dođe do cilja - dobra. Prema tome mi ne smijemo prezati od podmićivanja, prevare i izdajstva. kad oni treba da posluže postignuću naših ciljeva. U politici treba umijeti bez kolebanja uzimati tuđu svojinu ako se pomoću nje možemo dočepati pokornosti i vlasti

Naša država, idući putem mirnog osvajanja, ima pravo da zamijeni strahote rata neprimjetnijim i cjelishodnijim kaznama kojim treba podržavati teror koji dovodi do slijepe poslušnosti. Pravična ali neumoljiva strogost največi je faktor državne sile: ne samo radi koristi nego i u ime dužnosti, pobjede radi, mi se moramo držati programa nasilja i licemjersva.

Doktrina računa toliko je jaka koliko i sredstva koja ona upotrebljuje. Prema tome mi ćemo trijumfovati i potčiniti sve vlade svojoj nadvladi ne toliko pomuću samih sredstava, koliko doktrinom strogosti.. Dosta je da znaju da smo neumoljivi pa da prestane svaka neposlušnost.

Još u stara vremena mi smo u narodu prvi put uzviknuli sloboda, jednakost bratstvo, tako mnogo puta od tada ponavljane od nesvjesnih papagaja koji odasvud doletješe na ove mamce, sa kojima oni odnesoše blagostanje svijeta, istinsku slobodu ličnosti, ranije tako dobro zaštićenu od pritiska gomile. Tobože pametni, inteligentni Goji nisu se snalazili u apstraktnosti izgovorenih riječi, nisu primijetili protivrječnosti njihovog značenja i uzajamni odnos među njima, nisu uvidjeli da u prirodi nema jednakosti, ne može biti slobode, da je sama priroda ustanovila nejednakost umova, karaktera i sposobnosti, kao i potčinjenost njenim zakonima, nisu razmislili da je gomila slijepa, da su njeni vođe - bukači izabrani od njene sredine radi upravljanja, u pogledu politike takvi isti slijepci kao i ona sama, da čovjek posvećen, pa ma bio i ludak, može da upravlja, a neposvećen, pa ma bio i genije ništa neće u politici razumjeti. Sve su to Goji izgubili iz vida.

Međutim, na tome se temeljila i zasnivala dinastička vladavina; otac je predavao sinu znanje toka političkih poslova, tako da ga niko nije znao sem članova dinastije, i nije mogao izdati njegovu tajnu narodu kojim se vlada i upravlja. U toku vremena smisao dinastičke predaje pravog stanja političkih poslova bio je izgubljen, što je poslužilo uspjehu naše stvari.

U svim krajevima svijeta riječi "sloboda, jednakost, bratstvo" uvrstale su u naše redove, preko naših slijepih agenata, čitave legione, koji su oduševljeno nosili naše zastave. Međutim te su riječi bile crvići koji su podgrizli blagostanje Goja, uništavajući svugdje mir, spokojstvo, solidarnost, rušeći sve pred osnove njihovih država. Vi ćete vidjeti docnije da je to poslužilo našem trijumfu; to nam je pružilo mogučnost, između ostalog, da dograbimo u svoje ruke najvažniji adut - uništenje privilegija, drugim riječima same suštine gojske aristrokracije, koja je bila jedina protiv nas zaštita naroda i zemlje. Na ruševinama prirodne nasljedne aristrokracije, mi smo podigli aristrokraciju naše inteligencije, na čelu svega - novčane.

Cenzus ove naše aristrokracije mi smo ustanovili u bogatstvu, koje od nas zavisi, i u nauci, koju pokreću naši mudraci.

 

Naš trijumf je bio olakšan još i time što smo u opštenju sa potrebnim nam ljudima uvijek uticali na najosjetljivije strane čoviječjeg uma - na račun, na pohlepnost, na nezasitost i nezajažljivost materijalnih potreba čovjeka; a svaka od tih pobrojanih čovjekovih slabosti, najposlije uzeta, sposobna je da ubije inicijativu, stavljajući volju ljudi na raspoloženje kupcu njihove djelatnosti.

Apstrakcija slobode pružila je mogućnost da se gomile ubijede da vlada nije ništa drugo nego upravnik na dobru sopstvenika zemlje - naroda, i da se ti, upravnici mogu mijenjati kao pohabane rukavice.

Okolnost pak da se narodni predstavnici mogu smijenjvati stavljala ih je na raspoloženje nama i našim ciljevima

LORD напиша: Koj faktor si pa ti,ako ne go procitas...zarem toa nesto ce smeni.? Da bese na Angliski ce go citase zarem ne...pateteticni ludje zarobeni vo svoeto nacionalisticko ego

     a,koj ku....., mislam faktor si pa TI,ako si go pishal toa  i so koj pamet mislish deka ako si pishal, ke smeni neshto,............a,da znaesh deka nesporedlivo poveke se onie shto ne go chitaat,...od tie drugite,....ama, ti samo nadaj se deka si mnogu "chitan"!

Seriozna predrasuda e da se zigosuva cel eden narod, vo slucajov Evreite. Vo svetot na politikata vazi praviloto deka posilnata civilizacija, so site nejzini dostignuvanja vo dobroto i pravednoto, ja "pogazuva" poslabata. Ne moze da se nadevame deka necija civilizacija ke opstane, ako se bazira na surovost. Za da se opstane, znaci, ke treba da se rasne na civilizacisko nivo, a omrazata kon drugite, sigurno ne e civilizacisko dostignuvanje.

Добро бре СЕЛЈАЧИШТА,како немате ни малку срам од својата глупост,па уште јавно вака да се резилите.На кој ли му е гајле ти што читаш или не,ХА?
Ако си толку глуп и ограничен не мораш баш и да се фалиш со тоа,РЕЗИЛ!До вчера овде(ако не и сеуште)мајка ти и татко ти
ке те продаеле и те*е за Југославија,а сега нешто па и протестираш за јазикот.Цук,Цук,Цук.Ваквите коментари-чиста повраќаница!