HZ. MEHDI (A.R.)

Prenosi se od Ebu-Hurejre da je Allahov Poslanik, a. s., rekao: "Kako ćete se ponašati kad se među vas spusti sin Merjemin, a imam (vođa) će biti jedan od vas?"

 (Buhari i Muslim).

 Od Džabira ibn-Abdullaha se prenosi da je čuo Poslanika, a. s., da kaže:
"Neprestano će u mom ummetu biti grupa koja će se boriti na strani Istine

do Sudnjeg dana.

I sići će Isa, a. s., pa će reći njihov vođa (Mehdi) Isau, a. s.:'Predvodi nam namaz!'

 A on će odgovoriti: 'Ne, vi ste vođe i imami jedni drugima!

Allah je počastio ovaj ummet'" (Muslim).

Prenosi se od Alije, r. a., da je rekao Muhammed, a. s.:"Mehdi je od nas - ehlu-l-bejta; Allah će popraviti njegovo stanje preko noći"

(bilježe Ahmed i Ibn-Ma'dže; Ahmed Šakir i Albani kažu da je njegov sened vjerodostojan).

Jevmu-l-feth Sudnji dan

Tema o Mehdiju nas, prije svega, poziva da se vratimo na značenje riječi intizar (čekanje) u k*r'anu. Ajeti u kojima se spominje ovaj izraz mogu se podijeliti u tri vrste:

1. Ajeti koji govore o Allahovoj prijetnji i obećanju kazne nevjernicima, u kojima im se Muhammed, a. s., obraća riječima: "Inteziru!" (Pa, pričekajte!).

"I oni govore: 'Kad će već jednom ta pobjeda, ako istinu govorite?' Reci: 'Na Dan pobjede, kad nevjenicima neće nikako koristiti to što će vjerovati i kad im se nimalo vremena neće dati'. Zato se ti okreni od njih i čekaj; i oni doista čekaju" (Es-Sedžda, 28.-29.). U ovom ajetu se pod izrazom Dan pobjede (Jevmu-l-feth) misli na Sudnji dan.

U drugom ajetu Allah, dž. š., kaže:

"Zar oni čekaju da im meleki dođu ili kazna Gospodara tvoga ili neki predznaci od Gospodara tvoga? Onoga dana kad neki predznaci od Gospodara tvoga dođu, ni jednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati ako prije nije vjerovao ili ako nije kao vjernik kakvo dobro uradio. Reci: 'Samo vi čekajte, i mi ćemo doista čekati'" (El-En'am, 158.). U ovom ajetu se spominje čekanje najvećeg događaja (Sudnjeg dana), čiji znaci kad se pojave - čovjeku neće koristiti to što će tada povjerovati ili, pak, čekanje "malog sudnjeg dana" - smrti. Jer, kad čovjek umre, za njega je već nastupio Sudnji dan. A direktan znak smrti je to kad duša dođe do grla i kad čovjek vidi meleka koji je došao da mu uzme dušu. Tada ne vrijedi pokajanje. Iz ovih ajeta zaključujemo da nas oni pozivaju na rad, na djelo, vjerovanje i popravljanje stanja prije nego što se između čovjeka i ovih stvari ispriječi Sudnji dan ili smrt i prije nego što dođe u situaciju kad će biti neizvodivo uraditi bilo kakvo dobro djelo.

Ajeti o čekanju i iščekivanju

2. Druga vrsta ajeta su ajeti koji govore o čekanju obećane kazne na dunjaluku. Nevjernici nekad ubrzaju kaznu na taj način što je u potpunosti isključuju kao mogućnost izražavajući svoju sigurnost naspram Allahove kazne.

"Zar oni čekaju da ih snađe nešto slično onome što je snašlo i one koji su prije njih bili i nestali? Reci: 'Pa čekajte, i ja ću sa vama čekati'" (Junus, 102.).

"I reci onima koji neće da vjeruju: 'Radite što god možete, i mi ćemo raditi, i čekajte, i mi ćemo čekati'" (Hud, 122.).

Ovdje su zajedno spomenuti djelo i čekanje u vidu izazova nevjernicima: "Radite…, i mi ćemo raditi, čekajte, i mi ćemo čekati".

3. Treća vrsta ajeta su ajeti koji govore o čekanju i iščekivanju nekih znakova i predznka i ajeta. Poznato je da su nevjernici tražili od Muhammeda, a. s., da im pretvori brdo Saffu u zlato da bi oni vjerovali u njegovo poslanstvo, zatim da im skine parče neba i slično.

"Oni govore: 'Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje čudo?' Ti reci: 'Samo Allah zna ono što će biti, pa pričekajte, i ja ću sa vama čekati" (Junus, 20.). Iz prethodnih ajeta možemo izvući sljedeće pouke:

a.) Prepuštanje i osta-vljenje znanja o gajbu Allahu, dž. š., u svemu onome što čovjek iščekuje. Znanje o gajbu pripada Allahu i nije dozvoljeno nikome - osim onome kome Allah to dozvoli - da se upušta u područje gajba na bilo koji način.

b.) Allah je isključio ljudski faktor - čak i kad se radi o poslanicima - iz svega što se odnosi na Allahovu kaznu koju ljudi čekaju. Kaže Uzvišeni: "Od tebe ne zavisi hoće li On pokajanje njihovo primiti, ili će ih na muke staviti, jer su oni zaista nasilanici" (Ali-Imran, 128.). U ovome je aluziija da su to stvari koje poznaje samo Allah i On njima upravlja i određuje ih.

c.) Podsticanje na rad i aktivnost. U ovim ajetima nas Allah upozorava i podstiče na dobra djela i pripremanje za smrt i Sudnji dan ozbiljnim radom, a ne čekanjem nekih događaja koji će promijeniti naše stanje. Nema nijednog k*r'anskog ajeta, niti hadisa koji nam daju mogućnost da iščekujemo događaje tek onako, čak ni vlastitu smrt. Svaki vjernik zna da će mu smrt doći, ali nam nije ostavljeno da čekamo smrt skrštenih ruku, potpuno pasivni i izolirani od života.