Наргиле

A eve ti sega i kompletna tema po ova prasanje(da imas sto da citas vecerva)

O Pusenju
PUŠENJE JE HARAM POROK

Povodom medjunarodnog dana borbe protiv pušenja, izvjesna braca su me zamolila da nešto kažem o pušenju.
Pušenje je jedan od poroka kojim su u današnjem vremenu pogodjeni svi ljudi. Njime su,pogodjeni svi muslimani, a posebno Arapi. Pusenje je postalo virus kojeg ljudi prenose jedan od drugog. Pušenje slici epidemiji koja se širi kao vatra u ljuskama. Ova naviku preuzimaju mladi od starih, sinovi od oceva, siromasi od bogataša, a ljudi su postali kao što se veli kopija jedan drugom. Time su postali robovi ovog poroka i navici za koju izgleda nemaju prevenciju.

Ranije razilaženje ucenjaka u donošenju propisa o pušenju

Ovaj porok se pojavio u XVI vijeku. Ucenjaci su se razilazili po pitanju donošenja propisa o konzumiranju duhana, pa su neki donijeli fetvu da je ono haram, a neki da je mekruh, dok su neki rekli da je mubah, oslanjajuci se pri tom na pravilu da su u osnovi sve stvari dozvoljene, sve dok se ne dokaže suprotno, što po ovom pitanju nije dokazano.

U našem vremenu moramo donijeti fetvu da je konzumiranje duhana haram

U našem vremenu moramo donijeti nedvojben propis u kojeg nece biti sumnje, a on je da je pušenje duhana cisti haram. Ovaj stav je baziran na mišljenju lijecnika. Kada lijecnik kaže da je neka stvar štetna i da u njoj nema koristi, onda islamski pravnik mora slijediti tu uputu i reci da je doticna stvar nesumnjivo haram. Ovo je upravo i mišljenje islamskih pravnika koji su rekli, i sada kažu, da je konzumiranje duhana haram.

Svoje mišljenje su bazirali na nekoliko stavki:

-Pušenje je u oprecnosti sa pet neophodnih komponenti za covjeka

Prva:
Pušenje je štetno po život, razum, vjeru, imetak i potomstvo. To su ustvari štetnosti koje uticu na pet osnovnih komponenti, kako ih islamski pravnici nazivaju, koje cine ljudsko življenje i bivstvovanje.

Pušenje je štetno po dušu, život i zdravlje

Pušenje je pogubno po dušu covjeka i njegovo zdravlje. Na tome su složni svi svjetski ljecnici i naucni instituti, pa su zato naredili fabrikama duhana, ili cigareta, nazovite ih kako god hocete, da informiraju potrošace da je pušenje stetno po zdravlje.
Konzumiranje duhana je štetno po zdravlje covjeka, jer prouzrokuje razne karcinome u plucima, grlu, itd., kao što takodjer, negativno utice na kardiovaskularni sistem. Dakle, konzumiranje cigareta je štetno po život i zdravlje ljudi. Tacno je da pušenje nije automatska šteta, vec se iza njega krije sporo uništavanje zdravlja. Postoje otrovi koji odmah ubijaju, a postoje otrovi koji ubijaju nakon godinu, dvije ili deset. Duhan je ubitacni otrov. U njemu postoje supstance kao što su: katran, crni mak, nikotin, kao i druge hemijske i otrovne materije koje dugorocno štete ljudskom organizmu. Covjek koji konzumira duhan upija otrov kojim sebe lagahno ubija. A da li je dopušteno covjeku da sebi oduzme život kad Allah, dž.š., u k*r'anu veli:
"I jedni druge ne ubijajte! Alah je, doista, prema vama milostiv." (Nisa: 29)
Ucenjaci su suglasni na tome, da muslimanu nije dopušteno konzumirati bilo šta što ce naškoditi njegovom stanju i imetku, pa makar se radilo o nebitnoj stvari, jer Allah, dž.š., veli:

"I imetak na Allahovom putu žrtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro cinite, Allah, zaista, voli one koji dobra djela cine." (Al-Bekare: 195)

"I jedni druge ne ubijajte! Alah je, doista, prema vama milostiv." (An-Nisa: 29)

Poslanik, a.s., kaže:
"Nema štete, ni oštecenog."
Ne šteti sebi, a ni drugima. Kako može biti dozvoljeno muslimanu da naškodi sebi?!

Filozofija islama je u ovom slucaju jasna kao Sunce u proljetnom danu. Covjek nije sebi svoj vlasnik, pa da sebe naudi kako želi. Ti nisi sebe stvorio, vec te je stvorio Allah:
"O covjece, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, koji te je stvorio –pa ucinio da si skladan i da si uspravan – i kakav je htio lik ti dao? (Al-Infitar: 6-8)
Kako možeš svojim izborom sebi nauditi?
Da li može to uraditi razuman covjek?
Sigurno ne može. Kako onda pušac šteti i sebi i drugima??!
Nauka i medicina su potvrdili da pušac nemilosrdno šteti drugima. Ja nisam pušac, ali kada sjedim sa pušacem i ja sam u nekoj mjeri pogodjen dimom uprkos mojoj volji, jer udišem dim cigareta. Pušac negativno utice na okolinu, svoju ženu, djecu i sve u susjedstvu. Dakle, on šteti sebi i drugima. Zato kažemo da je šteta po dušu, zdravlje i život od ove navike potvrdjena. Razumnom covjeku nije dopušteno konzumirati duhan, jer je negativan utjecaj od duhana evidentan. Nije dopušteno, iole razumnom covjeku, da uvlaci otrov u organizam, pa makar to bilo i samovoljno.

Pušenje je štetno po razum

Allah nam je podario razum da bi njime razmišljali, pa je suludo da covjek bez icije prisile sebi naudi?! Pušenje je štetno po razum i negativno ne njega utice, jer sadrži u sebi vrstu opijuma kojeg covjek osjeca prilikom prve cigarete. Dovoljan dokaz tome je ponašanje pušaca, mislim onih pušaca koji bezobzirno troše svoje imetke u onom što im šteti, a možda su njihovim familijama i djeci potrebne osnovne životne namirnice
Da li je takav covjek normalan?
Nikako ne mislim da je on i njegov postupak normalan, ne uzimajuci u obzir šta suvremena nauka i medicina kaže o utjecaju pušenja na mozak covjeka.

Pušenje je štetno po vjeru

Kao što pušenje šteti duši i razumu, takodjer, šteti i vjeri. Poznajem mnogo ljudi koji ne poste, a razlog tome je, kako jedan od njih rece, cigareta.
On konstatira: "Ne mogu bez cigareta. One su moj život."
Puno ljudi se u vremenu posta iftari upravo ovom necisti, odnosno cigaretom. Pored ovoga, pušenje vodi pušaca cinjenju djela koje je Allah zabranio. U njih spada rasipanje imetka, pricinjavanje štete drugima, neizvršavanje vjerskih i dunjaluckih obaveza koje je Allah naredio. Pušac ne može biti spreman na borbu na Allahovom putu, da odbrani vjeru, zemlju, ili cast, jer ga duhan fizicki slabi i sprjecava dotok snage koja mu je potrebna za mobiliziranje i podnošenje teškoca tokom džihada.

Pušenje je štetno po potomstvo

Poznato je da pušenje škodi potomstvu. Ono škodi djeci i porodici, što je evidentno. Najnovija izucavanja potvrdjuju da djeca koja odrastaju u pušackom ambijentu imaju slabije srcane arterije, odnosno kardiovaskularni sistem, od druge djece koja ne odrastaju u takvom ambijentu. Oni takodjer bivaju izloženi bolestima ciji broj samo Allah zna. Ukoliko djeca žive sa roditeljima koji konzumiraju duhan, oni žive u zagadjenom društvu i okolini u kojoj nasilno udišu dim duhana i takoreci s nevoljom puše. Pored toga, oni slijede oca pušaca, misleci da je pušenje znak muškosti. Zbog toga puno djece se hvata za cigaretu i kutiju duhana, kako bi naznacili da su vec odrasli i postali dio ljudi. Uzrok tome su roditelji koji konzumiraju duhan.

Pušenje je štetno po imetak

Pušenje je štetno po svih pet neophodnih komponenti za život medju kojima spada i imetak. Pušac troši novac u ono što ne koristi ni na dunjaluku, ni na Ahiretu. Ucenjaci su složni da je uništavanje imetka na takav nacin haram. Uništavanje imetka nije dozvoljeno, jer je to Poslanik, a.s., svojim hadisom zabranio. Imetak pripada Allahu, a ti si opunomocen da ga trošiš, a nije ti dopušteno da ga trošiš u necem što nije korisno. Takvo trošenje ne koristi tvojem duhu, tijelu, razumu, duši, porodici i ummetu. Pušac licnim imetkom kupuje sebi štetu. Da barem to besplatno cini, nego uz placanje cijene, sebi škodi.
Da li to predstavlja razumski ili vjerski cin?!
Od koga kupuje taj duhan?
Kupuje ga od svjetskih duhanskih firmi poput Marlbora, idr. koje su kolonizatorske firme. Njihovi vlasnici su u vecini slucajeva Židovi, ili su njihovi podanici koji samo na marketingu ulažu po nekoliko milijardi dolara. Ja sam skoro to procitao, ali ne mogu se sjetiti tacne cifre, medjutim, radi se o enormnoj sumi novca.
A kada toliko utroše, koliko li tek zarade?!
Sigurno je da zarade basnoslovne sume novca. A mi muslimani od njih kupujemo i cinimo im milijarditi prihod. Neke islamske države imaju najveci procent pušaca. U njih spada Pakistan i Egipat. U njima ljudi sa apetitom puše, a skoro da nemaju hljeba da jedu. Zacudjujuce je vidjeti ljude kako kupuju cigarete i puše, a njihova djeca možda su željna za cetvrt kilograma mesa, ili kilogram voca kojeg bi pojeli. Možda djeca toga pušaca nemaju odjece ili školskog pribora, udžbenika i osnovnih stvari, a njihov roditelj odlazi da usred te drame kupi sebi cigarete, ostavljajuci svoju familiju u muci koju muce. Ovo se dešava ummetu. Mi pospješujemo promet artikala koje prodaju neprijateljske kompanije, placajuci im godišnje milijarde dolara, i pri tom odvajamo novac od hrane naše djece i zarade. Ovo predstavlja financijski deficit i gubitak.

Pušenje ne spada u konzumiranje ukusnih jela ili pica

Druga:

Islam prezire pretjerivanje u konzumiranje lijepih jela i pica, odnosno halala:
"I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju". (Al-A'raf: 31)
Šta je tek sa ovom pojavom koju ne možemo svrstati u lijepa i ukusna jela? Poslanik, a.s., je u prijašnjim Knjigama opisan da "ce im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti." (Al-A'raf: 157)
U koju vrstu staviti cigarete?
Da li ih uvrstiti u lijepa i ukusna ili u necista i neukusna jela?
Onaj koji ima zdravu logiku, normalno je da ce duhan uvrstiti u neukusna jela, jer u njima nema ništa korisno i lijepo. Da nije navike kod ljudi za pušenjem oni ne bi nikada okusili cigarete radi njihove ružnoce i smrada, ali covjek kada nešto uobicaji, to mu postane normalno i ukusno, pa makar i blato bilo u pitanju.

I to spada u pošasti.

Bojkotiranje covjekove volje

Treca:

Negativno svojstvo pušenja je što ono bojkotira ljudsku volju. Pušac je rob tom poroku i navici. On nije liberalan i ne može se oduprijeti pušenju, osim jakom i ozbiljnom prijetnjom kao što je lijecnicka dijagnoza koja bi glasila: "Ili ceš ostaviti pušenje, ili ceš umrijeti." Ima slucajeva da ljudi nakon 30,40, i 50 godina pušenja, ostave se te navike, nakon lijecnickog upozorenja, jer ne žele umrijeti.

Ignoriranje ove navike

Zašto pored Allaha obožavaš sebe samog?
Zašto dušu ciniš odgovornom za ono što nije osnova, nužda, neophodnost i poslastica, vec je stvar bez koje se potpuno može. Ta stvar cak škodi i ima neprijatan miris koji je sam škodljiv. Ja sam od onih koji ne podnose miris duhana. Ako sam slucajno u blizini pušaca hocu gotovo da se ugušim, pa kažem doticnom bratu: brate smiluj mi se. Zapadnjaci znaju da postoje oni koji ne podnose duhan, pa su u avionima napravili posebne kabine za pušace, a posebne za nepušace. Ovo takodjer postoji u vozovima i autobusima, kako se ne bi drugome naškodilo. Naša država ih je u tome slijedila, ali na žalost to se ne poštuje. Puno ljudi pripali cigaretu u nepušackoj zoni, bezbrižno se ophodeci na ostale ljude.

Cetvrta:

Ima ljudi koji govore da je pušenje mekruh, a ne haram, jer haram zahtijeva jasan tekst cega u ovom slucaju ne postoji. Ja tim ljudima velim: tekst postoji, a ogleda se u svemu što oharamljuje škodljivost covjeku bilo personalnim ili drugim ucinkom i sve što zabranjuje rasipanje imetka i trošenje u nekorisne stvari i sve što je haram i što su necista jela, pica i sl. Recimo da smo složni sa njima da je pušenje mekruh, ali taj mekruh je mekruh-tahrimen bez sumnje. Rekao sam jednom od njih: koliko puta dnevno ciniš taj mekruh? On odgovori: cetrdeset i možda i više puta. Rekoh mu: sastavi ih jedno sa drugim i zasigurno ce postati haram. U hadisu se veli: "Cuvajte se malih grijeha, jer se oni nagomilavaju covjeku sve dok ga ne unište." Ovo je znaci za mekruh koji se cini u kontinuitetu.

Usluživanje cigaretama nije dozvoljeno

Trgovci na žalost hrabre pušace na kupovinu raznih stvari vezanih za konzumiranje duhana: pepeljare, tabakere, upaljace, itd., što u stvari nije dozvoljeno. Muslimanu nije dozvoljeno da ima u kuci pepeljaru, a onaj koji dodje u kucu mora je poštivati tako što nece pušiti i škoditi drugima. Necemo stimulirati ljude na konzumiranje duhana držanjem pepeljara u našim kucama i sijelima i na taj nacin ucestvovati u grijehu pušaca. Ako moraju da puše onda neka snose svoj grijeh sami, a neka nas ne uvlace u tu tragediju. Draga braco, nije nam dopušteno da ucestvujemo u ovaj porok zbog kojeg su ljudi nesretni. Radi ocuvanja zdravlja, porodice, razuma, vjere, djece, komšija, financija, i snage društva, moramo stati protiv pušenja. Posljedica ovog poroka je slabljenje ummeta i njegovo cjelokupno narušavanje.

Prodaja i sjetva duhana nije šerijatom prihvacena

Nije nam dozvoljeno konzumirati, niti prodavati duhan i cigarete, jer u tom slucaju prodajemo haram artikl, a onaj koji prodaje haram ucestvuje u njemu. Kada je islam zabranio alkohol sa njime je uz to prokleo deset osoba koje su sa alkoholom vezane izbliza i izdaleka. Islam je prokleo: onog koji proizvodi alkohol, kome se proizvodi, koga pije, koga nosi, kome se nosi, koga toci, ko ga prodaje, ko se njegovim novcem hrani, ko ga kupuje i kome se kupuje. Sve navedene kategorije su jezikom Muhammeda, a.s., proklete. Zato kažemo da je uzgajanje duhana zabranjeno. Na žalost postoje neke islamske zemlje koje sade duhan. Ne smijemo saditi, niti prodavati ili trgovati njime. Zbog velike zarade u marketima i prodavaonicama se prodaju cigarete, ali to je nedozvoljena trgovina u kojoj su velike zarade, ali u njima nema Allahovog blagoslova, jer je to zarada od štete i muke ljudi. Tako mi Allaha, bolje ti je da malo zaradiš, ali da ti je u tome bericet od Allaha, nego da zaradiš mnogo putem ovog poroka. Vlasnici supermarketa i prodavaonica su dužni prekinuti prodaju cigareta, a onaj koji hoce da ih kupi neka traži i neka se u tome zamara. Ko želi uci u džehennem, neka sam udje, a ti ako paziš na džennet i spas od vatre i muke, nemoj ucestvovati u ovom poroku.

Uvoz duhana nije dozvoljen

Ako možemo zabraniti uvoz duhana to bi trebali uraditi, jer je uvoz cigareta šteta. To nije dozvoljeno šerijatski, sociološki i eticki. Kamo srece da je naša vlada donijela zabran uvoza ovog malignog artikla.

Zabrana pušenja na javnim mjestima

Obradovao me je katarski zakon koji zabranjuje pušenje u bolnici Hamdu-l-am, i u katarskom Univerzitetu, školama ministarstva, kulture i obrazovanja, kao i zabrana pušenja na javnim mjestima kao što me je obradovalo i to što je ovaj zakon na snazi i u zaljevskim letjelicama koje saobracaju na relacijama zemalja koje su potpisnice Savjeta za pomoc. Ovaj zakon moramo što više afirmirati kako bi suzili krug onima koji sebi pricinjavaju neprilike, a bahato to cine i drugima. Oni su bolesnici i ne smijemo im dozvoliti da sebi i društvu škode. Problem je što oni ne škode samo sebi vec se ispostavilo da štete i drugima htjeli oni to ili ne.

Apel pušacima na samoobracun

Nama je potreban samoobracun. Apeliram na bracu i sinove koji konzumiraju duhan da u svom samoobracunu imaju odlucnosti i volje u ostavljanju ovog poroka. Samo je volja potrebna. Zar musliman u toku posta može bez ikakvih problema izdržati 15 sahata bez ovog poroka, a da mu se ništa ne dogodi. Volja je tome doprinijela. Želimo jaku volju kojom ce covjek odluciti da se više ne vrati tom poroku. Isprva ce osjecati poteškoce, ali cijena toga je velika, jer ce se spasiti pošasti koja mu nanosi mnoge bolesti. Spasti ce sebe i familiju i cjelokupnu zajednicu. Nama je potrebna ta volja o kojoj je davno pjesnik ispjevao:
"Ako vladaš oštroumnošcu, vladaj i odlucnošcu, jer od ideje možeš odustati. Ako vladaš odlucnošcu, odmah je iskoristi, jer od nje ne možeš odustati."
Neki kažu da se od pušenju može postepeno odviknuti. Ako si pušio 30 cigareta, puši 20, a potom 10, pa 5 i sve tako redom. A ima onih koji kažu da ostavljanje duhana zahtijeva jaku volju što je i ispravnije.
A kada se odluciš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (Alu Imran: 159)
Apeliram na bracu i sinove muslimane da ugrabe ovakvu volju vjernicku i iskrenu odlucnost i da se oslone na Allaha, namjeravajuci da ostave taj porok kao i da s strpe na poteškoce na koje ce nailaziti danima i nedjeljama, jer ce nakon toga stvar postati obicna. Što se tice žena koje puše, to je velika inovacija za naše društvo.
U arapskim i muslimanskim zemljama nije bilo poznato da žena puši. Ima li gore žene od one koja drži cigaretu i puši, a zubi su joj požutjeli i cijela zaudara. Poslanik, a.s., u hadisu veli: "Ko pojede bijeli ili crni luk, neka se ne približava našim mesdžidma, i neka sjedi u svojoj kuci."
Nekim ljudima je Poslanik, a.s., naredio da izidji iz džamije zbog neprijatnog mirisa bijelog ili crnog luka kojeg su pojeli.
I pored toga što je luk zdrav i pun vitamina i drugih supstanci, napustili su džamiju zbog njegovog neprijatnog mirisa. Covjek ne smije štetiti društvu, pa kako da covjek našteti svojoj ženi neprijatnim mirisom i kako žena da to uradi mužu ili svojoj djeci?!
O svemu ovom moramo razmisliti i sebe preispitati, te cvrsto odluciti da se necemo vratiti ovom poroku nikada.
"I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite." (Nur: 31)

Ovo kažem i molim Allaha da meni i vama oprosti.

Molite Ga i vi za oprost, jer On prašta i milostiv je.

Molite Ga odazvat ce vam se.

Ne možemo a da ne bacimo pogled na stanje čovječanstva općenito, i stanje muslimana, posebno. Ako budemo iskreni, vidjet ćemo da je stanje više nego loše. Na svakom koraku vidjet ćemo kako ljudi duhovno tonu, konzumirajući neki od poroka, a jedan od njih svakako je i duhan. Svakim danom sve je više maloljetnika koji konzumiraju duhan, nerazmišljajući da na taj način ruše svoje snove, ruše svoju karijeru. Nekada su se maloljetnici stidili konzumiranja duhana, ili u najmanju ruku nisu to radili javno pred svojim roditeljima, rodbinom, starijim od njih, dok je to danas postala svakodnevnica. Na svakom koraku vidjet ćemo srednjoškolce, a nerijetko i osnovce, kako ponosno idu gradom noseći cigaretu u rukama.

Piše: Elvedin Pezić, prof. Ne stide se da pokažu kako sami sebi oduzimaju zdravlje koje je, nakon vjerovanja, najveća blagodat koju insan može poželjeti. To su oni koji bi, zakašljani u dimu cigareta, oboljeli od raka, sutra ako uspiju da završe srednju skolu i fakultet, trebali da stanu na čelo ove ionako napaćene države. To jadno stanje ima i drugu stranu. A to je, ko su i gdje su roditelji te djece, da li to ne znaju šta rade njihova djeca ili su pak nemoćni pa zatvaraju oči pred gorkom stvarnošću. Sigurno je teško tražiti od djeteta da ne konzumira duhan a otac je okorjeli pušač, majka je konzumirala duhan još dok je djete bilo u njenom stomaku, pa ga je i to učinilo da od rane mladosti žudi za nikotinom, kojeg je, siromah, nasilno probao još kao fetus u utrobi svoje majke. Kako djetetu kazati: „Sine, nemoj konzumirati duhan, jer u njegovom konzumiranju nema ama baš niti jedna korist, a šteta je toliko mnogo da bi dijete iz osnovne škole moglo nabrojati desetak minimalno,“ a svakim danom to dijete vidi babu kao raspakuje novu kutiju onoga čime na lagahan način oduzima sebi ono što se ne može kupiti za pare. Kako god otac i mati nisu u mogućnosti da ostave taj porok, u čiju štetnost razumni ljudi već odavno ne sumjaju, tako isto ne mogu pobijediti prohtjeve svoje duše u mnogim drugim stvarima, ne ispunjavajući ono što od njih traži njihov Gospodar, Uzvišeni Allah.
Napokon, da počnemo sa spominjanjem argumenata na osnovu kojih su učenjaci ovog vremena zauzeli gotovo jednoglasan stav da konzumiranje duhana nije dozvoljeno. Zbog skučenosti s prostorom, spomenut ćemo neke od tih argumenata jer, ako bi željeli da spomenemo sve argumnete koji ukazuju na zabranjenost konzumiranja duhana, trebalo bi nam mnogo više vremena i prostora. Prije nego počnemo sa iznošenjem argumenata veoma bitno je da znamo da duhan nije bio poznat za vrijeme Allahovog Poslanika, alejhi selam, ali to ni u kom slučaju ne znači da u Islamu ne postoji odgovor na pitanje da li je dozvoljeno konzumiranje duhana. Zašto ovo spominjemo? Zato što ima onih koji ne poznaju načela, temelje, izvore šerijatsko-pravnih propisa pa pomisle da u Islamu postoje odgovori samo za ono što je bilo za života Allahovog Poslanika, alejhi selam. Ako bi išli tom logikom, onda bi značilo da je konzumiranje droge dozvoljeno, jer i droga nije bila poznata za života Allahovog Poslanika, alejhi selam. A razuman inasan ne sumnja u zabranjenost konzumiranja droge. Na taj način bi uskratili odgovor na mnoga pitanja koja su se pojavila u ovom stoljeću, i stoljećima prije njega. Na taj način bi negirali adekvatnost ove vjere za svako vrijeme, za sva podeblja, i za sve probleme kojima može biti izloženo čovječanstvo.
Opći k*r'anski tekstovi, hadisi Allahovog Poslanika su postavili temelje i šerijatsko-pravna pravila na osnovu kojih učenjaci daju odgovore na novonastala pitanja.
Jedan od tih općih ajeta su riječi Uzvišenog Allaha: “Koji im dozvoljava lijepa jela, a zabranjuje ružna“ Da li ima neko na zemaljskoj kugli da kaže da je duhan lijepa i korisna stvar ?! Da duhan nema nikakvu negativnost, a ima ih mnogo, osim da ima neugodan miris to bi bilo dovoljno da se svrsta u skupinu ružnih napitaka. Na osnovu ovog općeg k*ranskog teksta islamski pravnici su postavili temeljno pravilo koje glasi «da sve što nije lijepo i nosi sa sobom štete, zabranjano je njegovo konzumiranje».
Također, zabranu konzumiranja duhana učenjaci su argumentovali riječima Mudrog Zakonodavca:“ I sami sebe ne ubijajte. Allah je doista prema vama milostiv. Onoga ko to nepravično i nasilno uradi – Mi ćemo u vatru baciti, to je Allahu lahko.“ Ovaj ajet je općeg karaktera i obuhvata direktno samoubistvo i ona koja se čine postepeno kao što je slučaj sa konzumiranjem duhana. Pogledamo li najsavremenije studije o konzumiranju duhana vidjet ćemo kako precizno kazuju koliko jedna cigatera smanjuje dužinu ljudskog života. U hadisu kojeg bilježi imam Tirmizi sa vjerodostojnim lancem prenosilaca od Ebu Hurejre r.a. da je Allahov Poslanik kazao:“ Ko izvrši samoubistvo pijući otrov, otrov će biti u njegovoj ruci iz koje će piti vječno u vatri Džehennema.“(Br.hadisa 2004 - njgovu vjerodostojnost je potvrdio šejh Albani) Svi istraživači su složni da je duhan prepun raznih vrsta otrova koji, kada bi se direktno ubrizgali u venu, čovjek bi podlegao na licu mjesta. Zato se je bojati za one koji umru od konzumiranja duhana, da li su oni počinili samoubistvo koje je strogo zabranjeno načelima ove vjere.
Da li razuman insan sumnja u to da je konzumiranje duhana rasipništvo imetka, imetak za čije tošenje će čovjek biti pitan na Sudnjem danu. Milostivi Allah iz milosti prema svojim robovima zabranio im je rasipništvo i nazvao one koji rasipaju šejtanovom braćom: “I ne rasipaj mnogo, zaista su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan.“ Allahov Poslanik, alejhi selam, potvrdio je zabranu rasipanja imetka u više hadisa, jedan od njih su zabilježili Buharija i Muslim : „Da je Poslanik zabranio rasipanje imetka.“
Ne smijemo zaboraviti da čovjek na Sudnjem danu neće pomaknuti svoja stopala sve dok ne odgovori na četiri pitanja. U hadisi kojeg je zabilježio imam Tirmizi od Ebu Berzeta r.a. da je Allahov poslanik kazao:“ Neće se pomaći stopala insana na Sudnjem danu dok ne odgovori na četiri pitanja: O životu, kako ga je proveo, o znanju, koliko je radio po njemu, o imetku, kako ga je stekao i gdje ga je potrošio, i o tijelu, u šta ga je koristio.“(Br. Hadisa 2417, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani) Znaj, brate, da ćeš biti pitan za svaki fening, kako si ga stekao i gdje si ga potrošio, da li misliš da je pozitivan odgovor da kažeš:“ trošio sam svakodnevno, o Gospodaru, nekoliko maraka za duhan“, duhan, koji u sebi ne sadrži nikakvu korist a šteta toliko mnogo da ih ni najsavemeniji istraživači ne mogu prebrojati. Koliko je ljudi koji svojoj djeci uskraćuju kupovinu slatkiša, voća, onoga što će im sigurno koristiti, a sve pod izgovorom neimaštine i siromaštva, a isti taj otac svakim danom iz džepa vadi nove novčanice i baca ih u nepovrat kupujući duhan kojim će uništavati svoje zdravlje i zdavlje onih koji ga okružuju. Koliko je ljudi koji nikada nisu pomislili da počnu sa sakupljanjem novca da bi obavili petu islamsku dužnost, odlazak na hadž, sve pod izgovorom neimaštine. To bi bilo prihvatljivo da ne vidimo kako te iste osobe godinama iz dana u dan uspijevaju da odvoje minimalno jednu marku da bi za nju kupili otrov. Kada bi čovjek strpljivo, istim intenzitetom, skupljao pare za hadž, za pet ili šest godina bi uspio da sakupi pare za odlazak u posjetu mjesta kojim je hodio Allahov Poslanik. Šejtan će učvrstiti inasana da ustraje u svakodnevnom izdvajanju novca za duhan, a samo da pomisli da skuplja za hadž, istog momenta će mu doći i kazati kako je nemoguće svaki dan da izdvojiš marku i tako ustraješ nekoliko godina. Kako providno, a tako učinkovito. Zar razuman insan može posumnjati da konzumiranje duhana vodi insana i njegovo zdravlje u propast. Mudri Zakonodavac nam je zabranio da se svojim rukama bacamo u propast . Kaže Allah dž.š.:“ Sami sebe u propast ne dovodite, i dobro činite; Allah, doista, voli one koji dobra djela čine.“ Ovo je jedan u nizu ajeta na osnovu kojeg učenjaci smatraju zabranjenim konzumiranje duhana. Allahov Poslanik je izrekao hadis na osnovu kojeg su islamski učenjaci postavili veliko pravilo pod istim imenom. Kazao je Allahov Poslanik, alejhi selam,:“Nema štete niti nanošenja štete“ Ovim hadisom se zabranjuju dvije stvari, nanošenje štete sebi, i nanošenje štete drugima. Konzumiranje duhana, ne samo da potpada pod jednu od ove dvije zabrane, već podpada pod obadvije. Konzumiranjem duhana čovjek nanosi sebi velike štete, a nisu pošteđeni ni oni koji su oko njega. Do te mjere da dijete koje je u utrobi majke osjeti određene štete ako majka konzumira duhan ili, pak, osjeti štetu od konzumiranja duhana drugih osoba u prisustvu trudnice. Čovjek ne smije potcijeniti bilo kakav vid nepravde i nasilja, tako i ovaj, čovjek će sigurno odgovarati za to što je konzumiranjem duhana nanosio štetu onih koji su u njegovoj blizini. Ponekada je moguće napustiti prostor gdje neko konzumira duhan, ali ponekada i nije. Uzvišeni Allah kaže:“ A ko uradi koliko je trun dobra, vidjet će ga(na Sudnjem danu), a ko uradi koliko trun zla, vidjet će ga(odgovarat će za njega)“
U hadisu kojeg su zabilježili Buharija i Muslim od Džabira r.a. stoji da je Allahov Poslanik kazao: „Ko jede bijeli ili crveni luk, neka se ne približava džamiji, neka sjedi kod kuće, zaista melekima smeta ono što smeta Ademovim potomcima.“ Allahov Poslanik je zabranio dolazak u džamiju, zbog neugodnog mirisa, onima koji su konzumirali bijeli ili crveni luk. A znamo da je obavljanje namaza u džematu obavezno. Poslanik je dozvolio da se ostavi obavezna stvar, obavljanje namaza u džematu, zbog neugodnosti mirisa konzumiranih artikala koji su u osnovi dozvoljene i ne nose u sebi nikakvu štetu po zdravlja insana, čak šta više, one su korisne. Pa zar postoji komparacija između ove dvije stvari. Koliko samo pušači uznemiravaju neugodnim mirisom one koji ih okružuju. Oni nerijetko nisu toga svjesni, ali ako upitaju one koji ih okružuju dobit će zaprepaštavajući odgovor. To sve ako bi kazali da duhan i luk imaju zajedničku osobinu, neugodan miris, a gdje je tek razlika to što duhan šteti i konzumentima i onima koji ga okružuju, a luk ne samo da ne šteti već je i koristan. Minimalno što bi se moglo kazati za konzumiranje duhana da je to sumnjiva stvar. A mu´min, iskreni Allahov rob, će ostaviti ono što mu je sumnjivo kako bi se sačuvao od padanja u zabranjene stvari. Pokoravajući se na taj način smjernicama Allahovog Poslanika, alejhi selam: „ Zaista je halal- ono što je dozvoljeno-jasan, i haram-ono što je zabranjeno-je jasno, a među njima ima nejasnih stvari koje velik broj ljudi ne poznaje, ko ih se sačuva sačuvao je svoju vjeru i svoju čast, a ko se upusti u njihovo činjenje past će u haram-zabranjene stvari.“