ЏИХАД

   ES sellamu alejkum ( ZDR) E,stvarno ne mozam da vreuvam citam u se cudam ,kako seoj eden zbor napisan od nekoj Musliman biduva izvrten i prevrten nee normalno  mnogu muslimani tukka se trudat i se borat da vi objasnat deka Dzihadot ima poveke znacenja no vie ili ne sakate ili ne mozete da sfatite sto e rabotata?Imam vpecatok deka ne sakate da sfatite.See toa vo red ,mislam, Diskusija medureligijska i tnt,no neogas ne ide koga ne se sak drugata strana da bide sfatena pravilno :Po toj povod na Muslimanite bi im go preporucil Ovoj sovet koj kaj mene ostavi golem vpecatok:

Gledaj da sto je moguce manje raspravljas i vodis diskusiju o bilo kakvom pitanju. U raspravljanjima ima vise stete nego koristi. Ono je izvor svih negativnih i hrdjavih svojstava, kao sto su licemjerstvo, zavidnost, oholost, mrznja, neprijateljstvo, hvalisavost i slicno. Ali, ako se u tvom prisustvu povede diskusija o jednom pitanju i ti vidis da bez tebe nece izaci istina na vidjelo, u tom slucaju dozvoljeno je da se i ti umjesas u raspravu s jedinom namjerom da doprineses pobjedi istine. A za takvu namjeru postoje dva znaka:

a) da ti je stalo samo do toga da se dodje do istine, pa svejedno da li ona dosla od tebe ili od tvoga protivnika;

b) da ti je draze voditi raspravu u samoci nego pred svijetom.

Reci cu ti jos nesto. Pitati znaci odvesti bolesnika lijecniku da ustanovi bolest, a odgovaranje je prepoznavanje bolesti i nastojanje da se bolesnik izlijeci. Neznalice su bolesnici, a alimi su lijecnici. Slab alim ne zna valjano lijeciti. Pravi alim pak lijeci onoga koji trazi lijecenje i zakoga drzi da se moze izlijeciti. Ako je bolest kronicna i neizljeciva, svo umijece potrebno lijecniku bice u tome da uvidi uzaludnost lijecenja, pa da badava ne trosi vrijeme. Neznanje je vrlo opasna bolest i dijeli se na cetiri vrste. Jedna je samo izljeciva, a druge tri je besmisleno lijeciti.To su bolesti od kojih boluje:

a) Onaj ko pita iz zavidnosti i ko okrece ledja od nauke iz mrznje. Tome ne treba odgovoriti, jer, makar mu najjasnije i najbolje odgovorio, time ces samo povecati njegovu mrznju, neprijateljstvo i zavidnost. Za takve je receno: Svako neprijateljstvo je prolazno; neprijateljstvo iz zavidnosti ne prolazi. Takve je najbolje ostaviti da i dalje boluju od ove bolesti, kao sto kaze Allah dzellesanuhu: "Ostavi i ne vodi racuna o onom koji je zaboravio Nas i koji trazi samo ovaj svijet." Sa svim sto radi i govori zavidnik raspaljuje samo vatru koja uništava plod njegovog rada.

Muhammed alejhisselam je rekao: "Zavidnost unistava dobra djela kao sto vatra sagorijeva drva."

b) Onaj ko boluje od gluposti. I ova vrsta neznanja je neizljeciva. Isa alejhisselam je rekao: "Mogao sam ozivjeti mrtve, ali mi je bilo nemoguce izlijeciti glupa covjeka." Ovdje se pod glupim misli covjek koji se naukom bavio vrlo kratko vrijeme i naucio nesto malo iz vjerskih i svjetskih znanosti pa umislio da nema nitko uceniji od njega. Zato se takav upusta u rasprave s najvecim alimima, koji su cijeli svoj zivot potrosili u istrazivanju i izucavanju svjetskih i vjerskih znanosti. On misli da su sva pitanja koja on ne poznaje nepoznata i drugima. I ovoj vrsti ljudi je glupo odgovarati.

c) Onaj ko zeli da sazna i jedino s tom namjerom pita, ali je toliko ogranicen da nije u stanju i pored najboljih tumacenja i odgovora razumjeti stvar. Bolje je da se ovakvom takodjer ne odgovara. Muhammed alejhisselam je rekao: "Nama, Bozjim poslanicima, je naredjeno da ljudima govorimo onoliko koliko oni mogu primiti." Neznanje kao izljeciva bolest jeste neznanje bolesnika koji zeli bez ikakve srdzbe, zavidnosti i strasti da dodje do spoznaje, pa pita ne iz zavidnosti i inada, vec iz ljubavi prema saznanju.

Takvog bolesnika je potrebno lijeciti i odgovarati mu na njegova pitanja.

  Potrebno je da sto vise izbjegavas ili da se uopce ne primas sluzbe vaiza. Misija vaiza vrlo je delikatna, puna je nezgoda i covjek je moze preuzeti jedino pod uvjetom da radi ono sto govori. U tom smislu je receno Isau alejhisselam: "Najprije kazi sebi, pa ako budes uspio da sam primis svoj savjet, onda mozes govoriti i drugima. Inace, stidi se svoga Stvoritelja." Ako se, ipak, primis vaza i uloge upozoritelja, potrebno je da se tada cuvas dvaju svojstava:

a) da se cuvas ukocenosti u govoru, nejasnog i dvosmislenog govora i stihova, jer ovakav nacin izrazavanja znaci istruhlost duse i slabosti srca. Upozoravati covjeka znaci podsjecati ga na uzas dzehennemske vatre i na njegovu nedovoljnu zahvalnost Allahu dzelesanuhu, te ga tako podstaci na razmisljanje o zivotu koji je uzaludno potrosio i o preprekama koje mu stoje na putu, kao sto su bojazan od slabog završetka ovozemnog zivljenja i pomanjkanja imana pri predaji duse. Covjeka treba pouciti, da razmislja da li ce biti u stanju preci preko Sirat-cuprije, ili ce se strovaliti u dzehennem, kao i da razmislja o svome polozaju na Sudnjem danu. Jer, sve ove stvari covjek mora imati na umu i o njima razmisljati tako da mu se, kada misli, srce potrese i dusa naseli uznemirenoscu i nespokojstvom. Izazvati ovakvo stanje u covjeku znaci opomenuti ga. A vaziti, pak, znaci upoznati covjeka sa svim ovim kako bi upoznao svoje nedostatke u izvrsavanju duznosti i kako bi se jedanput opametio i pokusao povratiti i nadoknaditi ono sto ga je proslo. Naravno, vaiz ce u svome vazu nastojati da bude sto razumljiviji, slicno covjeku koji, ugledavsi kako jednoj kuci prijeti opasnost od poplave, pozuri da upozori ukucane na opasnost. I kao sto se ne moze ni zamisliti da bi se on u tom upozorenju sluzio nerazumljivim i nejasnim izrazima, ni vaiz se ne smije sluziti kojekakvim dvosmisenim rijecima i recenicama.

Внеси реплика	страница <1 9 101112 13 14 >
Tweet