Кој е АЛАХ?

Razlog zašto je pseudo-nauka bila bezuspješna da objasni postojanje Boga
‘Tvrdili su da su pametni, ali su dokazali suprotno.’
‘Dopustite da vam objasnim problem koji pseudo - nauka ima po pitanju Božijeg postojanja…’ Profesor, ateista, zastade na trenutak, pred razredom podiže novog učenika i upita ga:
‘Ti si musliman, zar nije tako, sinko?’
‘Da, gospodine.’
‘Ti, također, kao ostali vjeruješ da postoji Bog?’
‘Apsolutno.’
‘Da li je Bog Dobar?’
‘Naravno, Bog je Dobar!’
‘Da li je Bog Svemogući? Da li Bog može učiniti sve što poželi?’
‘Da.’
Profesor se nasmiješi, siguran u svoje znanje, zastade na trenutak i ponovo nastavi:
‘Evo jedno pitanje za tebe: recimo da se ovdje nalazi bolesna osoba kojoj ti možeš pomoći da je izliječiš. Da li bi joj pokušao pomoći?’
‘Da, gospodine. Pokušao bih.’
‘Pa, onda, ti si dobar …’
‘Ja to ne bih rekao za sebe.’
‘Zasto da ne?! Ti bi pomogao bolesnoj i osakaćenoj osobi. Naravno, kad bi mogao… U dosta slučajeva većina ljudi kada bi bila u mogućnosti pomogla bi takvim osobama… ali, Bog to neće!’
Nema odgovora.
‘On to neće, zar nije tako? Moj brat je bio musliman koji je umro od raka pored toga što se molio Bogu da ga izliječi. Kako ovaj Bog može biti dobar? Možeš li da mi odgovoriš na ovo pitanje?’
Nema odgovora.
Stari profesor, postao je suosjećajan.
‘Ne možeš da mi odgovoriš, zar ne?’
Popio je gutljaj vode iz čaše sa profesorskog stola kako bi dao učeniku vremena da se odmori. Po filozofskom pravilu treba da se polako obrađuju nove osobe.
‘Idemo iz početka, mladiću. Da li je Bog dobar?’
‘D…d…a…. Da.’
‘Da li je šejtan dobar?’
‘Nije.’
‘Ko je stvorio šejtana?’
Student mucajući odgovori: ‘Bog …. ga … je… stvorio.’
‘To je tačno. Bog je stvorio šejtana, zar ne?’
Profesor prođe prstima kroz svoju kosu koja je postajala vremenom sve tanja, pa se okrenu svojoj publici, studentima, koji su se sladunjavo smiješili.
‘Dame i gospodo, mislim da ćemo imati dosta zabave ovog semestra.’
Pa se ponovo okrenuo prema muslimanu.
‘Reci mi, sinko, da li postoji zlo na ovom svjetu?’
‘Da, gospodine.’
‘Zlo je svukud, da li je tako? Da li je Bog Stvoritelj svega?’
‘Jeste.’
‘Ko je onda stvorio zlo?’
Nema odgovora.
‘Da li postoje razne bolesti na ovom svijetu? Da li postoji nemoral, mržnja, rugobnost? Da li sve ove grozne stvari postoje na ovom svijetu?’
Student klonut odgovori: ‘Da.’
‘Ko je to sve stvorio?’
Nema odgovora.
Iznenada profesor povisi ton: ‘KO JE TO SVE STVORIO? RECI MI! MOLIM TE!!!
Profesor se unio u lice studentu i tiho, gotovo da reži, izusti: ‘Bog je stvorio svo zlo, zar nije, sinko?’
Nema odgovora.
Student pokuša da smiri profesora, ali stvari su izašle van kontrole. Iznenada predavanje se pretvorilo u napad stare i samopouzdane pantere. Razred je ostao zbunjen, na neki način hipnotiziran.
Profesor nastavi: ‘Reci mi, kako to da je Bog dobar kad je stvorio zlo kroz sva vremena?’
Profesor okruži rukama kako bi prikazao cijeli svijet.
‘Sva mržnja, brutalnost, bol, sve torture, sve bespotrebne smrti, sve ružnoće i svu patnju na svijetu je stvorio ovaj Bog. Zar nije tako, mladiću?’
Nema odgovora.
‘Da li ti vjeruješ u Boga, sinko?’
Studenta je glas iznevjerio i tako prelomljenjog glasa izusti: ‘Da, profesore, vjerujem.’
Na to, stari profesor, žalosno klimnu glavom: ‘Nauka nas uči da imamo pet čula koja koristimo za spoznavanje svijeta oko nas. Ti nisi nikad vidio Boga ili jesi?’
‘Nisam, gospodine. Nisam nikad vidio Boga.’
‘Onda nam reci: da li si ikad čuo svog Gospodara?’
‘Ne, nisam, gospodine.’
‘Da li si ikad osjetio svog Boga, okusio, ili Ga pomirisao? Naime, da li posjeduješ ikakvu osjetilnu percepciju svog Boga?’
Nema odgovora.
‘Odgovori mi, molit ću!’
‘Ne, gospodine. Bojim se da nisam.’
‘Ti se BOJIŠ….da nisi?’
‘Ne, gospodine.’
‘Ali, eto, još vjeruješ u Njega?’
‘Da.’
‘U to treba VJEROVATI! Profesor se mudro nasmija nemoćnom učeniku.
‘Po empiričkim, osjetilnim i demonstrativnim protokolima nauka kaže da tvoj Bog ne postoji. Kako ćeš da komentiraš ovo, sinko? Gdje je sada tvoj Bog?’
Student nije odgovarao.
‘Sjedi, molit ću!’
Tiranizirani musliman je sjeo u aparentnom porazu… Ali: ‘Allahova pomoć dolazi i skora pobjeda.’
Drugi student, musliman, koji je nosio muslimansku kapu i imao bradu, podignuo je ruku i rekao: ‘Profesore, mogu li se obratiti razredu? ‘Profesor se okrenu i nasmiješi: ‘Ah! Još jedan musliman u prethodnici. Fundementalista vidim. Dođi, dođi, mladiću! Govori pravu mudrost slušaocima!’ Muslimanski student je ignorirao profesorov sarkazam, pogledao po učionici, pričekao da dobije pažnju studenata i nakon toga se okrenu profesoru:
‘Gospodine, vi ste postavili nekoliko interesantnih pitanja, sa vašom dozvolom, gospodine, želio bih da odgovorim na svako pitanje pojedinačno. Ovakva tema treba da se obrađuje sa aspekta nauke i razuma, a nikako da se ulazi u bespotrebne emocije. Prvo pitanje na koje želim odgovoriti jeste vaša osnovna doktrina koja niječe Božije postojanje. Iz ove doktrine proizilazi da je svemir nastao zbog Big Bang - teorije (veliki prasak) i da su ljudi putem evolucije postali. Zar ovo nije vaše vjerovanje, profesore?’
‘Sinko moj, ne treba je niti objašnjavati, jer mi posjedujemo dovoljan broj naučnih dokaza koji to dokazuju. Šta nam time želiš reći?’
‘Ne bih želio da požurujemo. Iskoristimo u ovoj raspravi logiku, razum i ispravne naučne argumente. Kao uvod želio bih da istaknem da sam svjesno i sa razlogom koristio riječ ‘doktrina’, jer sveštenici pseudo - nauke koriste ovu riječ kako bi promovisali ateizam kao religiju. Imam jedno pitanje za vas profesore: mi na ovom svijetu imamo milione i milione petardi, metaka i bombi, da li ste čuli da je i jedna spontano eksplodirala ili priznajete da, pored toga što se sastojci nalaze u jednoj posudi, treba mehanizam za detoniranje kako bi se prouzrokovala eksplozija? Znači, dva faktora trebaju biti prisutna:
Prvi: ispravni sastojci u korektnim količinama da se nađu u idealnom prostoru.
Drugi: neko ko bi inicirao eksploziju, pa bilo to putem šibice, udarne igle nekog pištolja ili električnom iskrom. Na primjer, kad bi neko rekao da je metak, kojeg je držao u ruci, eksplodirao bez nečije incinacije i da je ubio neku osobu u neposrednoj blizini, da li bi bilo koji naučnik prihvatio ovakvu ludost? Sigurno onda, ako od nas želite da vjerujemo kako je sve nastalo zbog Velikog praska, ta masivna eksplozija koja je nastala bez inicijacije, bez nekoga ko bi povukao ‘obarač’, ‘upalio šibicu’ ili izazvao ‘električnu iskru’, onda nam objasnite kako to da manje eksplozije na ovom svjetu same ne eksplodiraju? Svaki naučnik tvrdi da, kako bi teorija bila prihvaćena treba da postoji mogućnost da se ona može ponoviti. Da to kažem vašim riječima, mora biti ‘osjetilno’ i da se može ‘demonstrirati’.’
Profesorova usta su se otvorila, ali riječi nisu izlazile.
‘Također, mi znamo da je naučno dokazana činjenica kako je materija nemogućna da sama sebe stvori. Za primjer uzmite ovaj stol. Nije došao u postojanje sam od sebe. Neki vanjski uslovi su to odradili. čak ni drvo nije samo po sebi nastalo. Nastalo je drvo od sjemenke koja je usađena u zemlju i zatim njegovana. Ta sjemenka je došla od nekog izvora, a nije došla sama od sebe. Možete li nam objasniti kako je nastala prvobitna materija? Ona materija za koju pseudo - naučnici kažu da je zapalila Big Bang i tako dovela u život prvu živu materiju. Nastavljamo: zašto ovi sveštenici nisu u stanju da reproduciraju ovaj događaj u laborotoriji?
Profesore, vi znate da, kako bi nešto postalo jedan naučni argument treba da se može reproducirati- osjetiti & demonstrirati- kako bi dobilo naučno priznanje.’
‘Sinko, naivno bi bilo razmišljati da mi možemo da reproduciramo isti taj fenomen. Energija koja je bila oslobođena prilikom Big Bang - a je bila ogromna, a nama je onemogućen pristup tolikoj količini energije, inače bi bilo moguće da i mi ponovimo taj fenomen.’
‘Profesore! Niste nam objasnili ko je taj koji je nabavio osnovne sastave za Big Bang, i niste u stanju da nam kažete ko je pritisnuo dugme, ko je povukao obarač ili ko je zapalio šibicu kako bi se pokrenuo Big Bang. Otkud ova velika količina energije, o kojoj vi govorite, potječe? Pokušajte sad da odgovorite, profesore! Hajdemo sad da odgovorimo s naučnog aspekta! Da, profesore, treba puno VJERE u učenja pseudo-nauke koju tumače njeni sveštenici kako bi se povjerovalo u teoriju Big Bang-a. Da li očekujete od nas da odbacimo ispravne naučne principe kako bismo vjerovali u ovaj hokus pokus, u ovu slijepu vjeru, kad postoje definitivni naučni principi?’
Nema odgovora.
‘Ako ne biste imali ništa protiv, profesore, volio bih da pređem na pitanje o doktrini evolucije koja je promovisana od strane sveštenika pseudo - nauke. Vi ste svjesni činjenice da nema prikazanih fosila koji bi direktno povezali porijeklo čovjeka sa majmunima i da postoji konstantna potraga za onim što je poznato kao Missing Link ili nedostajuća karika.”
‘Jeste, ali postoji toliko mnogo drugih dokaza…’
‘Izvinjavam se što prekidam, profesore. Vi onda priznajete da ne postoji direktna karika koja bi povezala čovjeka i majmuna. Morat će te, isto tako priznati da ne postoje ni fosili koji pokazuju definitivna posredna postepenog prijelaza majmuna u čovjeka. Ja sam siguran da ste vi upoznati sa krivotvorenjem iz Piltdowna, profesore?’
‘Piltdown…? Piltdown….?’
‘Dopustite da vas podsjetim o tome, profesore. Nekoliko fosila je bilo otkriveno u jednom engleskom gradiću Piltdownu. Ostaci ovih fosila su pokazivali sve karakteristike nedostajuće karike iz lanca evolucije i to je upravo ono što su tražili sveštenici pseudo - nauke. Cijeli svijet je bio ubjeđen da povjeruje u to, čak i skeptici su bili uvjereni - sve dok, nakon četrdeset godina, nije bilo razotkriveno da je neki iz bratstva naučnika - sveštenika krivotvorio fosile kako bi ih učinio nedostajućom karikom. To je bila ogromna laž, velika krivotvorina koju su vaši sveštenici napravili kako bi pokušali da uvjere svijet da je religija ateizma istinita i da je čovjek nastao od majmuna! Ako želite pojašnjenja na ovu temu pročitajte rad profesora Tobiasa iz Južne Afrike - rad se bavi o detaljima ove krivotvorevine.’
Profesorovo lice je poblijedilo. Još nije imao komentara.
‘Govoreći o falsifikaciji, profesore, da li znate šta je plagijat? Da li bi ste objasnili razredu šta je plagijat?’
Više na kolebljiv način, profesor, progovori: ‘Plagijat je da neko uzme nečiji rad i potpiše se kao da je njegov vlastiti rad.’
‘To je tačno. Hvala vam, profesore. Kad bi ste se upuštali u detaljan i iskren istraživački rad vidjeli bi ste da su zapadne nacije plagirali sva ISTINITA naučna djela muslimana na osnovu čega su izvršili nadogradnju i učinili ih svojim ‘otkrićima’ što je učinilo da moderna nauka doživi progres. Ukoliko mene ne želite uzeti za riječ, možete da provjerite ovu informaciju u islamskim ustanovama.’ Učenici su se umirili i upijali su riječi muslimanskog studenta.
‘Vratimo se teoriji evolucije koju su sveštenici pseudo - nauke gajili na masama svijeta. Kičma svih njihovih doktrina je koncept ‘prirodne selekcije’. To znači da su se vrste prilagodile promjenama u okolišu, tako što je promjena izvršena u obliku i psihologiji i to su bile promjene koje su se kasnije prenijele genetski na sljedeće generacije, što im je osiguralo opstanak. To nije bio slučaj s onim vrstama koje se nisu prilagodile promjenama. Klasični primjer jeste primjer dinosaura koji se nisu mogli suočiti sa manjim i pokretivljim životinjama koji su čudom ‘evolvirali’. Dotad su veće i sporije životinje izumrle dok su manje i pokretivljije životinje preživjele. Također, oni dijelovi tijela koji su bili suvišni, su nestali poput repa i kandži, ali su nastale ruke koje su mogle držati predmete i na kraju je to postalo čovjek. Vi prihvatate ovu doktrinu, profesore, zar ne?’ Jadni profesor nije siguran da li da se složi s tim ili ne, ne zna iz kojeg će ga kuta napasti.
‘Hajde, hajde, profesore! Ovo je kamen temeljac doktrine o evoluciji sa kojom vaši sveštenici ispiraju mozak nesvjesnim ljudima. Hajdemo zamijeniti ovu pseudo - nauku pravom naukom.
Profesore, da li je ijedan naučnik u svojoj laboratoriji, uspio stvoriti novu vrstu živih bića tako što je mijenjao stanja okoline? Zapamtite, nauka jedino može da prizna materijalne doktrine ukoliko se mogu reproducirati.’
Nema odgovora.
‘Naravno da se nije desilo, čak i nakon nekoliko pokušaja. Idemo još jedan korak naprijed: mi znamo da Jevreji obrezuju svoje muške potomke ubrzo nakon rađanja. Mi, također, znamo da oni prakticiraju obrezivanje još od vremena Ibrahima, alejhi selam, bez prekida. To je dovelo do rezultata da su se promijenile neke bolesti. Bilo koje muško dijete s mogućnošću da oboli od nasljednog krvarenja bi umrlo i ta se bolest ne bi prenijela na sljedeću generaciju. Da li se slažete, profesore?’
Profesor radosno potvrđuje misleći da ova činjenica ide u njegovu korist.
‘Pa… profesore, recite nam zašto se, nakon hiljadu godina izvršavanja obrezivanja, i dalje svi muški potomci rađaju isto, zašto se jevrejska muška djeca ne rađaju obrezana? Dobro, pa trebalo bi da kožica na muškom polnom udu nestane, kako to tvrde vaši sveštenici, pa makar bi trebalo da ima naznaka kako se kožica umanjeno pojavljuje! Da li se slažete, profesore?’ Jadni profesor je zbunjeno gledao, nije znao šta ga je pogodilo.
‘Profesore, da li vi imate djecu?’
Kad je vidio da se mijenja tema odahnuo je i pokušao da povrati prijašnje samopuzdanje.
‘Da, imam. Imam dva sina i jednu kćerku.’
Profesor se čak uspio nasmiješiti kad su se spomenula njegova djeca.
‘Profesore, da li ste ih vi dojili dok su bili dojenčad?’ Zbunjen ovim glupim i očito jasnim pitanjem, profesor izusti:
‘Kako glupo pitanje! Naravno da nisam! Moja supruga je dojila djecu.’
‘Profesore, da li su vaši sveštenici otkrili da je neki čovjek podojio dojenče?’
‘Ponovo, još jedno glupo pitanje. Samo žene doje dojenčad.’
‘Profesore, iako vas ne razumijem, siguran sam da vi imate dvije bradavice, kao i svaki drugi potomak muškog roda. Zašto onda ove bradavice nisu nestale zbog suvišnosti, jer po teoriji Prirodne selekcije takve beskorisne bradavice kod muškaraca su trebale da nestanu prije više hiljada, ako ne i miliona godina.’ Muslimanski student govori lijepo i bez galame, ne unosi se profesoru u lice.
‘Siguran sam da, ukoliko se uzmu za osnovu validni naučni dokazi, a ne teorije pseudo – nauke, vi biste se složili sa mnom da je teorija evolucije velika budaleština?’
Profesorovo se lice promijenilo u više boja i sve što je mogao da uradi jeste da bespomoćno govori u nepovezanom smislu. Muslimanski student se s osmijehom okrenu i obrati studentima: ‘Ustvari, ko god vjeruje da je potomak majmuna, onda mora da je i sam jedan od njih.’
Trebalo je nekoliko trenutaka da razred shvati njegovu igru riječi u ovoj izjavi, ali čim su shvatili svi su se gromko nasmijali. Kad su prestali sa smijehom, muslimanski student okrečući se prema profesoru nastavi:
‘Postoji veliki broj rupa u teoriji evolucije, tako da ona izgleda šuplja kao rešeto… vrijeme brzo prolazi tako da ubrzo moram u džamiju i nećemo moći da spomenemo sve njihove mitove. Sad možemo da pređemo na temu koja govori o čednosti koju ste spomenuli, ali prije toga bih volio da pogledamo smisao koji ste vi spomenuli o smrti vašeg brata od raka. Ako ste ljuti zbog njegove smrti, onda ste potpuno bedasti. Sva ljudska bića, kao sva živa materija, će zaista, umrijeti, što je uspostavljena činjenica, i u to svi ljudi vjeruju bez obzira da li oni vjeruju u Allaha ili ne, i niko se tom procesu smrti ne može suprotstaviti. Drugo, ne možete biti toliko naivni da se bunite procesu bolesti, bilo da je rak, neka druga bolest ili neka nesreća itd… jer bolest je preludij smrću. Vaše protivljenje proizilazi iz vašeg pogrešnog koncepta da dobrota znači olakšanje patnje, a kad je uzrokujemo nekom da to onda znači biti nemilosrdan. Kad bi ovako bilo, onda, profesore, morali bi ste se
složiti sa mnom da su najnemilosrdniji ljudi na svijetu upravo medicinski naučni istraživači koji se služe životinjama na kojim sprovode svoja grozna istraživanja. Siguran sam da znate kako su hiljade i hiljade životinja podložene hiljadama raznih mučenja i pate od hiljade različitih bolesti kako bi dokazali ili kako bi opovrgnuli neku medicinsku tvrdnju? Zar nisu ovakvi eksperimenti nemilosrdni? Da li me još pratite, profesore?’
Profesor je izgledao pravo bolestan. Muslimanski student mu je prišao i donio vode da popije.
‘Profesore, želio bih da vam postavim još jedno očito pitanje. Vi ste svjesni ispita koji su dati studentima kako bi prešli u sljedeći razred?’
Profesor gotovo da potvrđuje.
‘Student mora da se žrtvuje, čak mora i da živi daleko od kuće kako bi prisustvovao nastavi na univerzitetu ili koledžu, mora se lišiti svih udobnsti koje je imao kod kuće; dobio je puno zadaće, mora se lišiti slobodnog vremena i sna kako bi se pripremio za ispit; pa ga zatim čekaju grozna i teška pitanja koja mora odgovoriti na ispitu, a isto tako može biti mučen prilikom usmenog ispita i još mora da plati instituciji da ga uvrsti u ovaj mučenički proces! Vi ovo ne smatrate nemilosrdnim? Da li je profesor ‘dobra’ osoba zbog toga što prozrukuje studentu mentalnu i fizičku patnju?’
‘Ne vidim vašu poentu. Naravno, institucija i profesor čine učeniku uslugu tako što ga stavljaju kroz ovaj trening kako bi se kvalificirao u svom polju stručnosti. Samo osoba koja ne vidi daleko bi se bunila zašto studenti moraju pisati ispite, ne uzimajući u obzir njihovo žrtvovanje koje moraju učiniti.’
Muslimanski student tužno trese glavom. ‘Profesore, kako je zapanjujuće da možete razumjeti potrebu za testom i ispitom pošto ih vi postavljate, ali ne vidite istu mudrost kada Bog postavi test i ispit za Svoja stvorenja. Uzmimo za primjer vašeg brata: da je izdržao test bolesti i da je umro s vjerom (mi to nazivamo iman), bio bi obilno nagrađen u Džennetu za sve patnje kroz koje je prošao na ovom svijetu. Toliko bi bio nagrađen da bi poželio da je stotinu puta više patio kako bi njegova nagrada bila što veća, a ta nagrada je toliko lijepa. Nešto što ljudsko oko nije vidjelo i um nije zamislio! Nažalost, samo osoba koja ne vidi daleko i neuka osoba bi se protivili ovom testu koje je Bog poslao Svojim stvorenjima koji nisu zaboravili kakve vječne nagrade čekaju one koji su uspješni.’
‘Džennet? Huh! Da li ste vidjeli Džennet, dodirnuli ga, pomirisali, okusili ili čuli? Po empiričkim pravilima , ispitnim i demonstrativnim protokolima nauka kaže da tvoj Džennet ne postoji”
‘Vratiti ćemo se i tome kasnije, ako Bog da. Da nastavimo. Recite mi profesore da li postoji toplina?’
Profesoru se vratila konfidenciju. ‘Da, postoji toplina.’
‘Da li postoji hladnoća?’
‘Da, naravno, postoji i hladnoća.’
‘Ne, gospodine, ne postoji.’
Profesor je ostao gledajući u prazno. Student objašnjava: ‘Možete imati mnogo toplote, i još više toplote, super toplote, mega toplote, bijele toplote ili kao na suprotnim polovima što ima malo topline ili nikako topline, ali ne možemo da imamo hladnoću. Možemo da dopremo do temparature 458 Fahreneit - a ispod nule, gdje nema topline, ali ne možemo da idemo dalje ispod toga. Ne postoji hladnoća, jer inače bi mogli da idemo dalje ispod 458 stepeni ispod nule. Vidite, gospodine, hladnoća je riječ koja se koristi kako bi objasnila nedostatak topline.
Mi ne možemo da mjerimo hladnoću. Toplinu možemo da mjerimo termalnim jedinicama iz razloga što je toplina energija. Hladnoća nije suprotnost toplini već je samo odsutnost topline.’
Tišna. Igla se čula kako udari od pod negdje u učionici. Student nastavi: ‘Da li postoji tama, profesore?’
‘To je glupo pitanje, sinko. Šta je noć ako ne tama? Šta želiš da nam kažeš?!’
‘Vi nam kažete da postoji tama?’
‘Da!’
‘Pa, pogriješili ste, gospodine! Tama nije entitet, to je odsutnost entiteta. To je odsutnost svjetla. Možemo imati prigušena svjetla, normalnu svjetlost, jaku svjetlost, bljeskovitu svjetlost. Kad neko nema svjetlosti konstantno onda on ne posjeduje ništa i to se naziva tama, zar ne? To je značenje koje mi koristimo da definiramo tu riječ. U stvarnosti, tama ne postoji, da postoji onda bi neki čovjek bio u stanju proizvesti tamu u pozitivnom smislu, učiniti je tamnijom i satjerati je u posudu. Da li bi ste mogli napuniti za mene galon pun s tamnijom tamom, profesore?’
‘Možeš li da nam kažeš šta je tvoja poenta, mladiću?’
‘Da, profesore. Poenta ovog jeste da je vaša filozofska premisa defektna, tako da vam je temelj pogrešan i tako je vaš zaključak je pogrešan. Niste se naučno utvrdili već ste uzeli pseudo - nauku!’
Profesor je postao toksičan. ‘Defektna!? Kako se usuđuješ!’
Muslimanski student je bio cool i smiren, pričao je blago kao malom djetetu. ‘Gospodine, mogu li vam pojasniti šta sam mislio da kažem?’
Ostali studenti u učionici su željno mahali svojim glavama. Svi su se utopili u sluh. Profesor nije imao druge alternative nego da pristane. ‘Objasni… oh, objasni…’ Mašući ravnodušno rukama na lijep način kako bi povratio kontrolu. Postao je ljubazan. Razred je bio bezvučan, svi su bili u očekivanju.
Objašnjava muslimanski student: ‘Vi se koristite premisom dualiteta, na primjer; kažete da postoji život i smrt, dva različita entiteta; kao što ste rekli: dobar i loš bog. Vi razumijete Boga kao ograničen entitet, kao nešto što bismo mogli izmjeriti. Gospodine, naučnici nisu u stanju da objasne pojam misli. Kažu da bi misao nastala, koristi se eletktricitet i magnetizam ali nikad nisu vidjeli jednu misao, a još manje su je razumjeli. Da neko smatra smrt suprotnošću životu značilo bi da ne poznaje činjenicu gdje se ukazuje da smrt ne može postojati kao stvarni entitet. Smrt nije suprotnost životu, već odsutnost života.’
Mladić je držao novine koje je uzeo sa stola nekog učenika. ‘Evo jednog jako pokvarenog tabloida koje posjeduje ova zemlja, profesore. Da li postoji takvo nešto što se zove nemoral?’
‘Da, naravno da postoji. Vidite…’
‘Pogriješili ste ponovo, profesore. Pogledajte, nemoral je samo odsutnost morala. Da li postoji nešto što se zove nepravda? Ne postoji, gospodine. Nepravda je samo odsutnost pravde.
Da li postoji nešto što se zove zlo?’ Muslimanski student je zastao na trenutak, pa je rekao: ‘Zar zlo nije nastalo odsutnošću dobra?’
Profesorovo lice je odavalo boju ljutnje. Toliko je bio ljut da nije mogao da progovori.
Muslimanski student nastavi: ‘Da, postoji zlo na ovom svijetu, profesore, mi se svi slažemo da postoji. Onda, Bog možda završava neke poslove posredstvom zla? Islam nas uči da je svrha tome hoćemo li odabrati da radimo dobro ili zlo.’
Profesor pokaza svoju ljutnju: ‘Ja, kao filozofski naučnik, ne vidim da to ima ikakve veze s izborom; kao realista, ja potpuno negiram postojanje koncepta Boga ili bilo koji drugi teološki faktor koji je dio svjetske jednadžbe, zbog toga što je Bog neprimjetan.’
‘Ja sam mislio da je odsutnost Božijeg moralnog koda jedna od najprimjetnijih fenomena koji se spominju.’ Muslimanski učenik odgovori. ‘Novine na ovome zarađuju milijarde dolara sedmično. Profesore, vi ste pokušali da pre*acite svo zlo ovog svijeta na Boga, u Kojeg vi ne vjerujete, što je očita kontradiktornost. Ipak, hajdemo da analiziramo ko je stvarno odgovoran za proširenje zla, da li su ga proširili oni koji vjeruju u Boga ili oni koji nevjeruju? Osnovno vjerovanje jednog muslimana jeste da će biti doveden na Dan proživljenja gdje će odgovarati za svoja djela koja je uradio na ovom svijetu. Za svako dobro koje je uradio bit će nagrađen, a za svako zlo koje je uradio bit će kažnjen. Svaki musliman vjeruje da će on ili ona biti odgovorni za svoja djela i niko drugi umjesto njega neće odgovarati na Sudnjem danu. Džennet će biti nagrada vjernicima, a Džehennem će biti prebivalište nevjernicima, kao i onim griješnim vjernicima koji će biti kažnjeni za svoja loša djela. Profes
ore, ovo vjerovanje je preventiralo bezbrojne milione muslimana da čine razvratna djela. Mi znamo da je kazna jaka sila zastrašivanja ljudi. Bez ovog koncepta mi ne bismo mogli da upravljamo stvarima ovog svijeta, kao što su: razne kazne ili odležavanje kazne u zatvoru, koje su dio svakog civiliziranog sistema. Na drugu stranu, postoje sveštenici ateizma koji ne vjeruju u ove koncepte kad se spominju kao izdanje morala. Za njih ne postoji Sudnji dan, nema odgovaranja za djela počinjena na ovom svijetu, nema nagrade niti kazne. Takva poruka ljudima je jako jasna, a to je: ako se uspiješ snaći da ne budeš uhvaćen onda si o.k., više nemaš o čemu da brineš. Također, po toj logici oni tvrde da ne postoji grijeh. Grijeh u našem kontekstu znači ići protiv Božijeg Zakona, po njima je individualac slobodan da radi šta god poželi i ništa mu se ne može pripisati da je uradio kao ‘grijeh’. Dozvolite mi da se izrazim na ovaj način: ateistički sveštenik tvrdi da Bog ne postoji. Pa, pošto
ne postoji onda ne može poslati Zakonik o djelima koja su dobra i loša, zbog toga ne može da postoji grijeh, jer grijeh znači ići protiv Božije volje. Zato je čovjek slobodan da napravi svoj vlastiti zakonik, svoj vlastiti moralni kod, u kojem se čovjek može ‘oženiti’ drugim muškarcem, žena se može ‘udati’ za drugu ženu, kad se sida proširi onda to postane o.k… Onaj koji počini blud nije griješan sve dok su počinioci ’saglasne odrasle osobe’. Po ateističkoj logici se čak ni incest ne ubraja u grijeh. Incest je grijeh koji je nemoralan, kojeg je religija uspostavila dok ste vi, profesore, kategorički izjavili da ‘apsolutno ne priznajete koncept Božijeg postojanja niti bilo koji drugi teološki faktor kao dio svjetskog faktora’. Onda bi ubijanje djece u majčinim utrobama bilo fino, bilo bi to sprovođenje ‘prava’ koja posjeduje žena, i tako dalje. Lista prava koja su ateistički social-pseudo-naučni sveštenici izdali je bezgranična. Veličina inteluektualne neiskrenosti je takva
da žele da pre*ace krivicu na Boga zbog raširenog nemorala i prljavštine. Hajdemo da ovo sve sagledamo s naučne strane, profesore. Uzmimo grupu ljudi koji su svjesni Božijeg postojanja, koji vjeruju u Njega onako kako treba da se vjeruje i uzmimo grupu ljudi koji se drže vaše ateističke vjeroispovijesti. Objektivno procijenite ko širi zlo. Ne želim ovo detaljno izlagati, ali svaki objektivni posmatrač će odmah uvidjeti da grupa koja je svjesna Božije postojanosti, oni koji uzimaju Zakon Svemogućeg kao kôd svog morala, u stvari, šire dobročinstvo; dok na drugoj strani oni koji prave sami sebi zakone o ‘približnom moralu’ su, u stvari, oni koji šire zlo diljem svijeta.’
Muslimanski student je malo pauzirao kako bi se sva ova informacija upila. Oči ostalih učenika su zasijale od rasvjetljenja ovih tema. Niko im nije prije razjasnio ova važna pitanja, nego su ih odgajali mediji.
‘Profesore, ja sam zapanjen ali nisam iznenađen zbog vašen nenaučnog držanja prema moralu. Ja sam zapanjen, čak pored toga što vjerujete da je čovjek nastao od majmuna, da se čovjek ne ponaša kao životinja! Ja sam zapanjen, čak pored toga što ne vjerujete u meleke, očekujete od čovjeka da se ponaša kao jedan od njih i to dobrovoljno, bez pomoći Božijeg moralnog kodeksa. Razlog zašto ja nisam iznenađen zbog ovog zbrkanog razmišljanja jeste zato što se to i očekuje od sljedbenika lažne vjere ateizma.’
Razred spontano i burno zapljeska.
‘Mi smo već raspravljali o evoluciji, profesore. Da li ste vi imali priliku da posmatrate evoluciju svojim vlastitim očima, gospodine?’
Profesor načini upijajući zvuk zubima i tiho pogleda studenta, hladan kao kamen.
‘Profesore, kako niko nije posmatrao evoluciju na djelu i ne može se povrditi da je proces u toku, pa zar vi onda ne podučavate doktrinu koja je šuplja kao rešeto i ima manje vrijednosti u tome nego bilo koje teološko učenje? Ova pseudo - nauka, ne nauka, sa svojim pristalicama nije ništa više nego grupa ignorantnih sveštenika.’
Profesor je poplavio. ‘Koja drskost!’ Ispuhivao je i puhao, pa je pravio dugačke korake dolje gore po razredu. Napokon, savladao se. ‘U svjetlu naše filozofske diskusije, preći ću preko tvoje drskosti, sinko. Da li si završio s predavanjem?’ Riječi su izašle poput šištanja.
‘Gospodine, vi ne prihvatate Allahov moralni kodeks u odlučivanju šta je dobročinstvo?’
‘Ja vjerujem u to što jeste, a to je nauka.’
‘Gospodine, s izvinjenjem, u to što vi vjerujete nije nauka već pseudo nauka, a vaša pseudo-nauka je isto defektna!’
‘PSEUDO - NAUKA….? DEFEKTNA…?’
‘Profesor je izgledao kao da će imati napad. Razred je u metežu. Muslimanski student stoji opušten i smiren sa malim osmijehom na licu.
Kad se uzburkanost smirila, učenik nastavi: ‘Vidite, profesore, PRAVA NAUKA otkriva zakone i planove koje je Stvoritelj univerzuma učinio kao sistem rada ovog univerzuma, iz mega pa do mikro, od onog što se može izmjeriti pa do onog što se ne može izmjeriti. Pseudo-nauka je ateistička religija koja pokušava da opozira ovom konceptu putem svojih krivotvorina, manipulacijom statistika, polu - istina, itd. Pseudo - nauka postulira da je mitska bezimena sila - njihova vlastita, ljudski produkt, lažno božanstvo - prouzrukovalo Big Bang i onda je počeo proces evolucije koji je neistina prema onome što se u stvarnosti desilo. Sveštenici ove ateističke religije su oni koji pokušavaju da opravdaju brbljanje koje proizilazi od ovakvih zabluda, pravdaju ih sa krivotvorinama, polu - istinama i manipulacijom podataka. Istina mora da pobjedi - istina logičke konkluzije koju svaki čovjek razumijevanjem može deducirati, a tj.: postoji samo jedan Bog Allah, koji je Stvoritelj cijelog univerzu
ma. On je stvorio cijeli sistem gdje univerzum oduvijek skladno funkcionira. Hajde da se vratimo na onu činjenicu koju ste spomenuli studentu prije, a za koju sam rekao da ću je objasniti malo kasnije. Navest ću vam primjer koji svako može da razumije: da li ima neko u razredu ko je vidio zrak, molekule oksigena, atome, profesorov mozak?’
Razred je prsnuo u smijeh.
‘Da li ima neko ko je čuo profesorov mozak, pomirisao ga ili okusio?’
Niko nije rekao ništa. Muslimanski student tužno trese glavom.
‘Izgleda da niko nije imao nikakvu osjetilnu percepciju profesorovog mozga. Dobro, po empiričkim pravilima, ispitnim i demonstrativnim protokolima profesorove pseudo - nauke Ja ovdje izjavljujem da profesor nema mozga!’
Profesor se savio u stolici. Razred je ponovo spontano aplaudirao. Učenik je otišao da još donese vode profesoru. Nakon kratkog trenutka se oporavio i pogledao je učenika.
‘Vaše uvrede ne pokazuju na bilo koji način Božiju egzistenciju.’
Muslimanski student odgovara: ‘Profesore, stvarno sam iznenađen, mislio sam da ćete priznati poraz, ali izgleda da ste spremni za kaznu.’
Zastao je, pogledao razred veoma zamišljeno, a zatim profesora. Teškim uzdahom se ponovo obrati profesoru. ‘Gospodine, da li vi imate roditelje, imate li oca i majku?’
‘Još jedno od vaših glupih pitanja. Očito je da svi mi imamo roditelje.’
‘Budite strpljivi, gospodine. Da li ste vi sigurni da je vaš otac pravi vaš otac i vaša mati vaša prava mati?’
Profesor je pomodrio od bijesa. ‘Koja besmislica! Naravno moj otac je moj otac i moja majka je moja majka!’
Profesor je galamio.
Muslimanski student je duže pauzirao. Kad je student sjeo na rub stolice nastala je tajanstvena atmosfera, pa tihim i dobro kontroliranim glasom reče: ‘ Dokažite mi da je to istina!’ Atmosfera je postala naelektrisana. Profesor nije bio u stanju da se kontrolira. Lice mu je pomodrilo. ‘Kako se usuđuješ?’ Počeo je još glasnije da viče, izgubio je samokontrolu. ‘Dosta sam trpio tvoje uvrede! Izlazi iz mog razreda! Prijavit ću te rektoru!’
Razred je sjedio petrificiran ovim incidentom. Pitali su se da li će profesor dobiti napad ili udar? Muslimanski student je ostao na svom mjestu, neuznemiren. Okrenut prema razredu podiže svoju ruku, ubjeđujući ih da nemaju ništa da brinu, okrenuo se prema profesoru, gledajući ga milostivo. Stabilnost je proizilazila iz njegovih očiju koje su uperene prema profesoru. Profesor nije mogao da zadrži pogled. Oborio je pogled, smirio se, vratio se u stolicu i držao je glavu u rukama.
Nakon nekoliko minuta muslimanski student ponovo progovori, veoma blago.
‘Dragi profesore, ja nisam implicirao da vaši roditelji nisu vaši roditelji, sve što sam pokušao bilo je da pokažem kako ni vi, niti ja ili bilo ko drugi u razredu nije u stanju da dokaže da su naši roditelji stvarni naši roditelji ili da to ipak opovrgne.’
Potpuna tišina.
‘Razlog tome jeste što mi nismo bili prisutni našem začeću. Mi nismo bili prisutni kako bismo mogli identificirati čija je sperma oplodila ovum majčine utrobe. Mi smo na osnovu izjave naših roditelja prihvatili da su oni naši roditelji. Mi smatramo da su naši roditelji iskreni u vezi s ovim pitanjem. Mi ne sumnjamo u njihov integritet. Na isti način, vaša djeca će na osnovu vaše riječi uzeti da ste vi njihov otac i da je njihova majka stvarna njihova majka. Zar nije tako, profesore?’
Profesor je podignuo glavu i pogledao muslimanskog studenta. Na njegovom se licu moglo primjetiti razumijevanje. Ljutnja ga je napustila. Veoma polagano ponovi: ‘Mi na osnovu riječi naših roditelja uzimamo to da su oni naši roditelji…. Mi na osnovu riječi naših roditelja uzimamo to da su oni naši roditelji…’
‘Da, profesore. Moramo uzeti izjave naših roditelja u mnogim drugim stvarima.’
‘Ali, profesor misli da je našao manu u ovom argumentu: postoje testovi koji mogu potvrditi ko je roditelj, na primjer, postoje DNK testovi.’
‘Profesore, ponovo ste pogriješili u prosuđivanju. Da, postoje laborotorijski testovi koji mogu potvrditi izjave roditelja. Kako god bilo, da li neko može otići u laborotoriju do jednog od tehničara i reći mu: Evo, uzmi nekoliko kapi moje krvi i reci mi ko su moji roditelji.
Laborotorija može samo da usporedi uzorke DNK- a roditelja s uzorcima DNK-a potomaka kako bi provjerili da li roditelji govore istinu ili ne. Drugim riječima, ovi testovi ne govore ko su naši roditelji, već samo potvrđuju ili odbacuju izjave roditelja u vezi roditeljstva, a i to je također na osnovu probiliteta.’
Muslimanski student ponovo pauzira, a zatim nastavi: ‘čak i onda, moramo da prihvatimo izjavu tehničara a isto tako moramo imati dovoljno VJERE u njegove tehničke vještine kako bismo prihvatili njegovo istraživanje. Vidite, profesore, postoje mnoge druge stvari koje moramo prihvatiti na osnovu tuđih izjava. Postojanje zraka, oksigena, molekula ili atoma, to su samo neki od milionitih primjera gdje moramo prihvatiti tuđe riječi. Pa, kad se govori o metafizičkim stvarim s naših pravih naučnih istraživanja mi znamo da nije postojala osoba koja je bila više poštena i pouzdana od ljudi koji su bili izabrani da budu poslanici (resuli). Mi muslimani smo spremni da ostavimo svoj život kako bismo dokazali da je Muhammed - neka je na njega Allahov mir i blagoslov - imao potpuno ispravan karakter. Nikad nije nikom lagao. Njegov integritetje bio takav da su ga čak i njegovi priznati neprijatelji nazvali El Emin (Povjerljivi). Ako je on rekao da Bog (Allah) postoji - a mi smo spremni da p
rihvatimo riječi naših roditelja gdje oni izjavljuju da su oni naši roditelji - onda u cijeloj toj iskrenosti i poštenju, mi moramo prihvatiti njegovu riječ, kao što moramo prihvatiti mnoge druge stvari: postojanje Dženneta i Džehennema, meleka, Sudnji dan, polaganje računa pred Bogom za naša djela koja smo učinili na ovom svijetu i mnogi drugi koncepti. Osim ove činjenice postoje mnoge druge činjenice koje pokazuju Božije (Allahovo) postojanje. Objava koja se zove k*r’an je za svakog ko želi da je studira. k*r’an posjeduje specifične izazove za bilo koju osobu s bilo kakvom sumnjom. Tokom ovih četrnaest vijekova otkako je k*r’an objavljen, niko nije uspio odgovoriti na ove izazove. Ako neko nije spreman da povjeruje takvom Poslaniku - neka su na njega Allahov mir i blagoslov - onda je to čisto dvoličnjaštvo jer može da prihvati izjave naučnika, čije se doktrine mijenjaju ili vjerovati riječima naših roditelja. Svake godine se dešavajau slučajevi u našim sudnicama gdje rodit
elji nijekaju svoje potomke. Koliko ima djece koja su oplođena od nepoznatih davalaca sperme, isto tako bezbroj slučajeva o novorođenčadima koji su usvojeni kao bebe od parova koji nisu u mogućnosti imati svoju djecu. Statistički, postoji velika mogućnost da čovjek pogriješi u izjavi da su njegovi / njezini roditelji pravi, biološki roditelji.
Okrećući se razredu muslimanski student napravi konkluziju: ‘Dužnost svakog individualca je da nauči o islamu. k*r’an je dostupan svakom za studiranje, isto tako, postoji mnogo literature koja govori o islamu. Moja dužnost je da vas obavijestim kako je Jedina istina islam. ‘U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti - pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u šejtana (lažno božanstvo), a vjeruje u Allaha - drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah sve čuje i zna.’ * Nakon što sam vas obavijestio, moja dužnost je isto da vas pozovem da se udružite u muslimansko bratstvo tako što će te primiti vjeru islam. ‘Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju- zaštitnici su šejtani(lažna božanstva) i oni ih odvode sa svjetla i tmine…’ ** Ovo je bio prijevod riječi Svemogućeg. Riječi koje sam citirao su ajeti iz k*r’ana..’
Muslimanski student je pogledao na svoj sahat: ‘Profesore i studenti, hvala vam što ste mi pružili priliku da vam objasnim ova sporna pitanja. Ja bih se izvinuo, jer sad moram da idem u džamiju kako bih obavio molitvu. Neka je mir na one koji slijede Uputu.

Внеси реплика	страница <1 10 111213 >
Tweet