МУХАММЕД А.С.

UGOVOR NA HUDEJBIJI


Sest godina je već bilo proteklo otkako je Muhammed alejhisselam napustio svoje rodno mjesto Meku i došao u Medinu. Kroz svo to vrijeme Božiji poslanik je nastojao izgraditi i ojačati muslimansko društvo, kako ekonomski tako i socijalno, istovremeno ulažući sve svoje snage i sposobnosti da se očuva stečena sloboda, obezbijedi mir i sreća svim njegovim sljedbenicima.


Dok su živjeli u Meki muslimani su, obraćajući se Allahu džellešanuhu kroz namaz i molitvu, svoja lica okretali prema Jerusalemu. Godinu dana nakon preseljenja u Medinu, naređeno im je da se okreću prema Kjabi, onoj Kjabi koju je sagradio Poslanik Ibrahim i njegov sin Ismail za obraćanje "samo Jednom Bogu."


Ljubav prema domovini, Fatima, je sveto osjećanje. Pa iako su muslimani iz Meke bili primljeni sa svom ljubavlju i poštovanjem od svoje braće u Medini, njihova čežnja za domovinom nije se smanjivala, često bi se okupljali i razgovarali o svome gradu, podsjećajući se vremena koje su u njemu proveli, govoreći kako bi bili presretni da ga mogu još jednom vidjeti. U tim razgo-


135



--------------------------------------------------------------------------------

vorima i prisjećanjima često bi im u očima zasvjetlucale suze koje su svjedočile o veličini čežnje i želje za povratkom. Ta želja je još više narasla kada je došlo vrijeme obavljanja Hadža, koji je još otprije bio naređen, ali ga nisu mogli obavljati zbog stalnih sukoba i opasnosti po grad Medinu, a takođe i zbog neprijatelja u Meki.


Jedne noći Božiji poslanik je usnio da je, sa još nekoliko svojih drugova, otišao na hodočašće Kjabi. Ujutru je ispričao svoj san i pozvao ljude da se pripreme za put u Meku i obavljanje Hadža. Ovom vijescu muslimani su bili presrećni.


Tako je 12. februara 628. godine Muhammed alejhisselam sa 1400 muslimana krenuo u Meku. Sa sobom su vodili 70 kamila okićenih cvijećem i zelenim vijencima koje su htjeli žrtvovati u dane Idul-Adha kao Qurbane. Ti dani su, kao što znaš, Fatima, dani Qurban Bajrama koji se slave u cijelom islamskom svijetu, kada svaki musliman ako je u mogućnosti žrtvuje jednu životinju. Časni Pejgamber nije namjeravao silom ući u Meku. Želio je samo obaviti Hadž u miru i bez prolijevanja krvi. Zato je naredio svojim sljedbenicima da ne nose nikakvog oružja, izuzev sablji, jer je kod Arabljana bio običaj da putnik nosi sablju u koricama.


U Meku je stigla vijest da je Muhammed alejhisselam napustio Medinu. Mekelije nisu mogle povjerovati da on i drugi muslimani dolaze u Meku samo zato da bi obavili Hadž. Smatrali su da je to trik kako bi lakše osvojili Meku. Da bi to spriječili, poslali su jedan odjel konjice pod vodstvom čuvenog Halid ibn Velida. Kad je Muhammed alejhisselam vidio vojsku koja se približavala, upitao je da li neko zna drugi prolaz prema Meki. Jedan od njegovih pratilaca je znao i proveo muslimane


136




do mjesta El Merar u Hudejbiji. Tada je, najednom, Poslanikova kamila stala. Svi su pomislili da je u pitanju umor, ali je Poslanik rekao: "Ne, ona nije umorna. Stala je po Božijem određenju. Tako mi Njega Koji me je stvorio, prihvatiću ugovor o miru sa Mekelijama pod bilo kakvim uslovima."


Paganska vojska je slijedila muslimane i kada su ovi stigli do Hudejbije, bili su takoreći licem u lice. Hudejbija je graničila sa teritorijom Meke, i Mekelije su odlučile da ne dozvole muslimanima prelazak na svetu teritoriju. Mnogi muslimani, obuzeti snažnim osjećanjima na domaku svoga grada, i željom koja se sve više razbuktavala, smatrali su da treba ući, pa makar upotrijebiti i svoje sablje, ako ustreba. Poslanik je, međutim, bio odlučan od samog početka i nije dozvoljavao upotrebu


137



--------------------------------------------------------------------------------

sile. Rekao je da samo ako budu napadnuti, treba uzvratiti.


Poslije mnogo sastanaka i pregovora predstavnika jedne i druge strane, došlo je do rješenja: načinjen je ugovor nazvan "Ugovor na Hudejbiji." Njegov prevod glasi:


"U ime Boga, ovaj ugovor o miru su zaključili Muhammed ibn Abdullah i Suhejl ibn Amr. Složili su se da im se oružje odmara deset godina. Za to vrijeme svaka strana će biti sigurna — jedni neće napadati druge, javno ni tajno, nego će vladati pravda i poštovanje među njima. Ko god želi da potpiše ugovor i pogodbu sa Muhammedom može to učiniti, i ko god želi potpisati ugovor i pogodbu sa Qurejšijama može to slobodno učiniti. Svaki Qurejšija koji bez dopuštenja poglavice plemena pobjegne Muhammedu, biće vraćen Qurejšijama, ali ako neko od Mu-hammedovih ljudi pobjegne Qurejšijama neće biti vraćen. Muhammed i njegovi sljedbenici moraju se ove godine vratiti, ali sljedeće godine može Muhammed sa svojim sljedbenicima pohoditi Kjabu i ostati tri dana, opet bez oružja, osim što kao putnici mogu nositi sablje u koricama."


Muhammed je prihvatio ovakve uslove, jer je vidio da oni koriste muslimanima. Mnogi muslimani, međutim, nisu bili zadovoljni ovim ugovorom. Omer je bio jedan od njih. Sav uzbuđen došao je Pejgamberu i rekao da je on protiv takvog ugovora. Poslanik mu je odgovorio:


"Ja sam Božiji sluga i Njegov poslanik, uvijek slušam Njegova naređenja i znam da me On nikada neće na krivi put navesti."


Ebu Džendel, sin Suhejla, delegata pri potpisivanju ugovora, primio je Islam. Kada je potpisan ugovor o miru on je napustio Meku i otišao Pejgamberu. Na nje-


138



--------------------------------------------------------------------------------

govom tijelu su bili vidljivi tragovi zlostavljanja. Dršćući je zamolio svoju braću da ga spasu od torture pagana.


Iako je bio ožalošćen Ebu Džendelovim stanjem, i saosjećao s njim, Poslanik ga je vratio paganima, govoreći: "O Ebu Džendele! Budi strpljiv i kontroliši se. Sigurno će Allah pomoći tebi i onima u Meki koji su nemoćni."


I ovdje nas je, kao i uvijek, Muhammed alejhisselam poučio velikoj lekciji. Naučio nas je da je obećanje sveto i da ga se moramo pridržavati bez obzira na posljedice. A što se tiče Ebu Džendela i njegovih prijatelja, Allah ih je spasio, i o tome ću ti pričati sljedeće sedmice.


Ugovor je potpisan, kamile žrtvovane, a Muhammed alejhisselam i njegovi sljedbenici i prijatelji su se vratili u Medinu. Negdje na pola puta između Meke i Medine, Allah džellešanuhu je objavio svome Poslaniku poglavlje zvano "Pobjeda", koje ovako počinje:


"Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu ... "


139



--------------------------------------------------------------------------------





Изменето од efendija - 20.Март.2008 во 21:32

OSVAJANJE MEKE


Dvije godine su prošle od potpisivanja ugovora na Hudejbiji. Ako se sjećaš, jedan od zaključaka je bio: "Ko god želi da potpiše ugovor i pogodbu sa Muha-mmedom može to učiniti, i ko god želi potpisati ugovor i pogodbu sa Qurejšijama može to slobodno učiniti." S obzirom na takve zaključke ugovora, pleme Benu Huza je postalo saveznik muslimana, a pleme Benu Bekr je izabralo Qurejšije kao saveznike.


Jedne noći, na kraju osme godine Muhammedovog preseljenja iz Meke u Medinu, pleme Benu Bekr iznenada napade pleme Benu Huza, dok su na svome bunaru Vatir napajali stoku. Ubiju im dvadeset ljudi i unište sve što se dalo uništiti.


Poglavica plemena Huza sa nekoliko svojih prijatelja krenu u Medinu i došavši ispred džamije u kojoj je Pejgamber klanjao, stade oštro uzvikivati: "Oh, Bože, došao sam Muhammedu da ga podsjetim na veze ljubavi koje nas vežu . . . "


Objasnio je Pejgamberu šta se dogodilo, o nesreći koja ih je zadesila dok su se pridržavali ugovora. Muha-


146



--------------------------------------------------------------------------------

mmed alejhisselam se odmah sastao sa svojim Savjetom, pa je odlučeno da se u Meku pošalje ovakav ultimatum:


1. Da se novcem plati prolivena krv članova plemena Benu Huza; i


2. Da Qurejšije izjave da neće više štititi pleme Benu Bekr.


Ako jedan od ova dva prijedloga ne bude prihvaćen, to je značilo da je ugovor na Hudejbiji prekršen.


Pagani nisu prihvatili ultimatum, te je tako ugovor bio poništen. Međutim, poslije slanja odgovora, shvativši da su napravili veliku grešku, Mekelije su poslali u Medinu Ebu Sufjana kako bi izgladio nastali spor i obnovio ugovor.


Božiji poslanik je odbio da ga primi.


Ebu Sufjan je tada pokušao pomoć tražiti od Ebu Bekra, Omera, Alije i Poslanikove kćeri Fatime. Molio ih je da ubijede Poslanika kako bi ovaj promijenio svoje mišljenje i ostavio ugovor na snazi. Međutim svi oni su odbili da bilo šta učine što je u vezi sa ugovorom. Pun mržnje, Ebu Sufjan se vratio u Meku. Njegova misija je doživjela potpun neuspjeh.


Časni Pejgamber je bio čovjek dobra srca, pun sažaljenja i spremnosti da oprosti i zaboravi. Ali ono što je najviše mrzio bilo je gaženje obećanja i ne održavanje zadate riječi.


Pošto je Ebu Sufjan otišao u Meku, Muhammed alejhisselam je pozvao muslimane da se pripreme za pohod na Meku, kao odmazdu za prekršeno pagansko obećanje.


Desetog dana Ramazana, vodeći 10.000 ljudi, Muhammed alejhisselam je krenuo na Meku. Stigavši do mjesta Muruz Zahreb zaustavili su se radi odmora i prenoćišta. Poslanik je naredio svakoj grupi da zapali logor-



--------------------------------------------------------------------------------

147
sku vatru, kako bi neprijatelj pomislio da je muslimanska vojska mnogo moćnija. I zaista, kada su Mekelije vidjele toliko vatri, pomislili su da je muslimana mnogo više nego što ih je doista bilo.


Prvi Mekelija koji je vidio muslimansku vojsku bio je Ebu Sufjan. On je bio izišao vam grada, kako bi imao potpuniji uvid, i kad je ugledao toliko muslimana, bio je strašno iznenađen. Više nije bilo sumnje da je Bog na Muhammedovoj strani, pa je shvatio da je uzaludno boriti se sa tako snažnom vojskom.


Otišao je Pejgamberu i izjavio da prima Islam.




148



--------------------------------------------------------------------------------

Muhammed alejhisselam je rekao Ebu Sufjanu da je njegova želja da uđe u Meku bez prolijevanja krvi i zato je obećao da svaki onaj koji ostane u kući, dvorištu Kjabe ili pred kućom Ebu Sufjana neće imati nikakvih neprijatnosti.


Ebu Sufjan se vratio u Meku da obavijesti ljude o snažnoj muslimanskoj vojsci na svim prilazima grada, te da je nemoguće spriječiti njihov napad. Kazao im je da ako ostanu u kući, Kjabi ili pred njegovom kućom, ništa im se neće dogoditi.


Mekelijama nije preostalo ništa drugo osim predaje.


Poslanik je podijelio vojsku na različite grupe, i svaka je imala ući na drugi ulaz. U trenucima ulaska desio se samo jedan manji sukob koji nije mogao proći bez prolijevanja krvi. Neki pagani pod vodstvom Ebu Džehlovog sina su odbili da se predaju. Njih je brzo savladala grupa muslimana pod vodstvom Halid ibni Velida, ali je u tome sukobu poginulo jedanaest pagana i dva muslimana.


Po ulasku u Kjabu, prvo što je Muhammed alejhisselam učinio bilo je da polomi kipove i očisti je od idola. Razbijajući ih, rekao je: ISTINA JE DOŠLA, LAŽ JE NESTALA! Zatim je klanjao dva rekjata u Kjabi očišćenoj od idola, zahvaljujući se Allahu džellešanuhu na pobjedi.


Interesantno je, draga Fatima, pratiti kako se odvijala Poslanikova sudbina. Prije osam godina je napustio Meku po najvećoj tami, sa samo jednim sljedbenikom, krijući se i rizikujući život, a sada se ponovo vraća u svoj grad, u sred dana, sa 10.000 ljudi spremnih da svoje živote žrtvuju za Istinu. Neka je slavljen Gospodar koji pomaže onima koji to zaslužuju!


149



--------------------------------------------------------------------------------

Kada je Poslanik zahvalio Allahu na pobjedi, rekao je svojim dojučerašnjim neprijateljima:


"O vi ljudi u Meki, šta mislite da ću vam sad uraditi?


Ljudi su odgovorili: "O plemeniti brate, i sine plemenitog brata, samo dobro nam možeš učiniti".


A onda im je zastao dah u očekivanju izricanja kazne za njih.


Boziji poslanik je samo dostojanstveno saopštio:


"Od ovog dana nema na vama ljage. Idite svojim kućama, jer ste svi slobodni!"


Jednu takvu odluku historija nikada, prije ni kasnije, nije zabilježila. Historičari sa neskrivenim zapre-pašćenjem govore o ovim njegovim riječima, kao o čudu koje se, samo jednom, u povijesti dogodilo.


Časni Poslanik nam je, Fatima, po ko zna koji put pokazao da je istinska milost i opraštanje ono što izdvaja onoga u čijim je rukama vlast. I što pokazuje njegovu snagu, praštajući onima koji su mu toliko zla učinili.


Zapamti to, i nastoj se slično ponašati u životu pa će ti sve polaziti za rukom i svi će te ljudi voljeti.


150









Изменето од efendija - 20.Март.2008 во 21:42

OPROŠTAJNI HADŽ


Poslije bitke na Hunejnu časni Poslanik se vratio svojoj kući u Medinu. Te godine, desete godine izbjeglištva Božijeg poslanika, mnoge grupe iz raznih krajeva Arabije dolazile su u Medinu da izjave kako primaju Islam. Gotovo čitava Arabija je postala muslimanska. Muhammed alejhisselam je bio zadovoljan i sretan što vidi ispunjenje svoje misije. Allah mu je pomogao da izvede ljude iz tame i nevjerovanja u svjetlo Istine i vjere.


U želji da svoje veliko djelo kruniše svečanim Hadžom i da još jednom vidi svoj rodni kraj, Poslanik je objavio da će u toj godini pohoditi Kjabu.


Dvadeset i peti dan mjeseca zulkade (23. februara 632.) krenulo je iz Medine osamdeset hiljada muslimana na čelu sa Muhammedom, neka je mir i milost Allahova s njim.


Po dolasku na Hadž, pred ogromnom masom hodočasnika, na mjestu zvanom Arefat, Božiji poslanik je održao svoj veliki govor poznat u historiji kao "oproštajni govor." Ovdje ću ti, draga Fatima, prevesti naj-


156



--------------------------------------------------------------------------------

važnije dijelove te njegove čuvene oporuke svim tadašnjim i budućim pokoljenjima muslimana:


"Ljudi, slušajte ove moje riječi jer nisam siguran da ću moći ponovo doći među vas, na ovo mjesto...


Naši životi i imovina su svete stvari i neprikosnovene kao što je za nas sve uzvišen i svet ovaj mjesec, današnji dan i mjesto na kome se nalazimo. Čovjek je velicanstveno djelo Božije i neka je proklet onaj koji to djelo ruši. Mi ćemo svi doći pred Boga i on će nas pitati za naša djela i naš rad ...


Budite uvijek dobri i milostivi prema vašim ženama ... Njihovu čast i njihovo poštenje čuvajte i odnosite se prema njima s ljubavlju i dobrotom. Uistinu ste ih dobili od Boga da ih čuvate i po zakonu sa njima postupate ... Ono što vam je povjereno čuvajte kao svoje i




157



--------------------------------------------------------------------------------

vratite onome čije je... Krvna osveta i lihvarstvo iz paganskih vremena neka prestanu zauvijek ...


O narode! Slušajte šta govorim i uzmite to srcu, vi morate znati da je svaki musliman brat drugome muslimanu. Svi ste vi jednaki, svi imate ista prava i iste obaveze. Svi ste vi članovi jednog velikog zajedničkog bratstva. Zabranjeno vam je da od svog brata uzmete bilo šta, osim ono što vam on dadne. Čuvajte se nepravde ...


Recite ovo i onima koji su prisutni i onima kojih ovde nema. Može se desiti da onaj kome se kaže bolje zapamti od onoga koji je to ovdje čuo... Ja vam ostavljam Božiju Knjigu koja će vas, ako se je vjerno pridržavate, uvijek čuvati da ne zalutate s pravog puta, sa staze pravde i istine. To je knjiga jasna, od Allaha upućena. Imate pred sobom moj cijeli život, moje riječi i moja djela; sve što sam govorio i radio, nastojao sam da bude u potpunom skladu sa Bozijim naređenjima..."


Časni Pejgamber je završio svoj govor riječima: "O moj Bože! Jesam li ispunio zadatak i povjerenu mi misiju?"


Božiji poslanice! Ti si vjerno ispunio svoju misiju i nama saopštio što ti je Bog povjerio!" — potvrdilo je sto hiljada duša u jedan glas.


Poslanikovo lice bilo je obasjano radošću. Od prevelike sreće u očima su mu svijetlile suze. Digao je ruke prema nebu i rekao: "Molim Ti se, budi svjedok svega ovoga!"


KAKVA VELIČANSTVENA MISIJA, KAKAV VELIČANSTVENI ZAVRŠETAK!


Kada je završio govor, sišao je s kamile i klanjao u isti mah podne i ikindiju, a zatim prešavši na drugo


158



--------------------------------------------------------------------------------



mjesto Arefata, objavio okupljenom narodu tada primljene Qur'anske riječi:


"Danas su nevjernici izgubili svaku nadu da ćete vi otpasti od svoje vjere, zato se ne bojte njih, već se bojte Mene. Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera."


Oproštajni govor, iako kratak, draga moja kćeri, sadrži mnogo mudrosti. Prije Islama jaki su napadali slabije, a časni Pejgamber je učinio svetim imovinu i živote drugih ljudi. Prema ženama se postupalo kao, prema stoci, a Muhammed alejhisselam je taj koji im je povratio dostojanstvo. Lihvarenje i kamate su bile toliko rasprostranjene u Arabiji da su razorile mnoge domove i uništile mnogo ljudskih života. Poslanik je to zabranio i


159



--------------------------------------------------------------------------------

pozvao muslimane da pomažu jedni drugima bez traženja kamate. Do tada su ljudi bili podijeljeni prema bogatstvu, porodici, rasi ili plemenu, a Poslanik je sve te podjele odbacio, saopštivši da su svi ljudi jednaki pred Bogom te da je razlika samo u bogobojaznosti...


Ako sve ovo imamo na umu, draga kćeri, bez sumnje ćemo naći sreću u našem životu.


160







Изменето од efendija - 20.Март.2008 во 21:53

LIČNOST MUHAMMEDA ALEJHIS-SALATU VES-SELAM





Sada , draga moja Fatima, kad sam ti završio priču o životu našeg Poslanika, ispričaću ti nešto i o njegovoj ličnosti, o njegovom izgledu, ponašanju i nekim drugim karakteristikama. Kroz priču o njegovom životu ti si već upoznala neke njegove osobine, a ja ću tome još nešto dodati.


Kao što znaš, prije Islama Arabljani su razne slike i kipove obožavali i njima se klanjali. To obožavanje slika i kipova zadržalo se i danas u nekim religijama. Međutim, Islam je to odmah ukinuo, jer se musliman klanja i obraća samo jednom Bogu. To je razlog da muslimani nikada nisu ni pokušali predstavljati Poslaninka u obliku kipa ili slike. No, njegovi drugovi i prijatelji, kao i neki drugi njegovi savremenici, su ga mnogo puta tako vjerno i plastično opisivali da mi danas možemo sebi dosta jasno predočiti njegov izgled i druge njegove karakteristike.


Lice je imao blago i prijatno, a krupne, crne i žive oči bijahu pokrivene dugim trepavicama. Kovrdžava crna


167



--------------------------------------------------------------------------------

kosa padala mu je do ramena, a takođe mu se isticala crna tanka brada, čelo široko, obrve tanke i guste, a posred čela jaka žila koja bi nabrekla u momentu uzbuđenja. Nos skladan i jak, usta pravilna, na kojima je često lebdio blag osmijeh, kada bi se pokazali i redovi bijelih, malo razmaknutih zuba. Na njegovoj skladnoj pojavi naročito se isticao lijepo sveden i zaobljen vrat, koga su neki poredili sa srebrenom urnom optočenom zlatom. Grudi su mu bile dobro razvijene, a ostali dijelovi tijela čvrsti i skladni. Rasta je bio osrednjeg, ni visok ni nizak. Kad bi išao sam, govorili bi da je nizak, a kad bi išao sa drugima, činilo se da je Poslanik visočiji. Korak mu je bio čvrst i dostojanstven, iako sitan. Cjelokupna njegova pojava puna snage, zračila je blagošću i dobrotom, mirom i spokojstvom.


Živio je skromno i jednostavno. Zidovi njegove kuće su bili napravljeni od blata, a krov od palminog lišća. Spavao je na kožnom dušeku ispunjenom lišćem. Najčešće je jeo datule i pio mlijeko, mada je volio i med i meso. Po nekoliko dana ne bi se vidjelo vatre u njegovoj kući, a njegova žena Aiša je pričala da bi ponekad i mjeseci prošli, a ona ne bi naložila vatru da nešto skuha.


Kad god bi u svojoj kući imao meso, Poslanik bi ga dijelio sa susjedima. Jednom, priča Aiša, Poslaniku su poslali cijelo jagnje. Kad je on došao u kuću i upitao odakle to, ona mu je odgovorila da su svo meso podijelili, a da je njima ostala samo jedna noga. Muhammed alejhisselam reče: "Trebala si kazati — sve je ostalo izuzev jedne noge." On je ovim želio naglasiti da je ono što je dato, ustvari dobijeno, jer će za to slijediti Božija nagrada.


Poslanik se oblačio veoma jednostavno. Na sebi je imao košulju i ogrtač koji je motao oko struka i koji mu


168



--------------------------------------------------------------------------------

je pokrivao donji dio tijela, a često bi nosio i košulju i pantalone. Odjeća mu je uvijek bila izuzetno čista. Često bi govorio: "Bogu je drago a ljudima prijatno, da čovjek dolazi u društvo čist i pristojno obučen." Mu-hammed alejhisselam je volio mirise i upotrebljavao ih, naročito kada bi išao u džamiju. Nije volio da ga posjećuju ljudi neprijatnog mirisa, naročito oni koji su neposredno jeli bijeli ili crni luk, pa je i vjernicima savjetovao da ne jedu luk pred odlazak u džamiju na namaz.


U kućnim poslovima je revnosno pomagao: ložio vatru, čistio pod, muzao koze, krpio svoju odjeću i popravljao svoju obuću. Nikada nije oklijevao da pomogne ženi u bilo kojem poslu.


Jeo je i pio desnom rukom i uvjek davao prednost desnoj strani. I kao što je u duši bio plemenit, tako je pazio na svoju spoljasnost. Iz kuće ne bi izašao dok se ne bi pred ogledalom sredio, a van kuće bi uvijek nosio ogledalo, češalj i misvak za pranje zuba.


Ruke bi uvijek prao prije i poslije jela, a zube prije namaza i poslije jela. Kaže se da je jednom rekao: "Čistoća je pola vjere."


Kao što je posjedovao snagu duha, tako nije zapostavljao ni tjelesnu snagu. Naročito je volio trčanje, pa bi se često takmičio sa svojom ženom Aišom.


Muhammed alejhisselam je bio izrazito povjerljiv i pošten. I prije poslanstva zvali su ga El-Emin — povjerljivi. Mejser, Hatidžin sluga, koji je bio sa Muha-mmedom na njegovom prvom putovanju u Siriju, sa karavanom, kaže: "Ako bi roba imala neki nedostatak, on bi na to upozorio kupca prije nego pazare."


Zahvalnost je, takođe, bila Poslanikova karakteristika. Nikada nije zaboravljao uslugu koju mu je neko učinio. Uvijek je s ponosom govorio o svojoj ženi Hatidži


169



--------------------------------------------------------------------------------

i o žrtvama koje je podnosila za Islam. Jednom prilikom Aiša, kćerka Ebu Bekra, koju je Muhammed alejhisselam oženio poslije Hatidžine smrti, rekla je Poslaniku: "O Božiji poslanice, zašto toliko pričaš o ženi koja je umrla? Bog ti je dao bolju, ljepšu, mlađu. Pa zar mene ne voliš više nego što si nju volio?"


"Ne, tako mi Allaha! — ja nikoga ne mogu voljeti kao što sam nju volio: prva je ona meni povjerovala, uza me vjerno stajala kad me je čitav svijet mrzio i kad sam bio pravi siromah", odgovori Poslanik.


Kada bi ga Halima (njegova pomajka) posjećivala, on bi je dočekivao stojeći i ljubio je u čelo. Razastro bi joj prostirku da sjedne, a kada bi odlazila davao joj je poklone.


U očima Muhammeda alejhisselama svi muslimani su bili jednaki. Jednom su trebali suditi dječaku iz ugledne porodice zbog nekog lošeg djela. Usame, jedan od njegovih drugova, otišao je Pejgamberu da ga zamoli, ne bi li oprostio dječaku. Muhammed alejhisselam je bio ljut zbog Usamovog uplitanja. "Veoma mi smeta što se ti u to miješaš", rekao mu je. "Mnogo ljudi je uništeno zbog onih koji zaboravljaju na zakon kad su u pitanju oni koji su bogati i oni koji imaju vlast, te napadaju slabe i siromašne. Islam to ne dozvoljava. Neću to učiniti što tražiš. Budi siguran da bih dao da se odsiječe ruka i mojoj Fatimi da je nešto ukrala."


Kao što je poštovao svoje prijatelje i drugove, tako se s poštovanjem odnosio i prema svojim slugama. Ebu Hurejre kaže: "Služio sam Časnog Poslanika deset godina. Nikad me nije kritikovao za učinjenu grešku, niti se ikada naljutio kada bih zaboravio da učinim nešto što mi je naredio."


170



--------------------------------------------------------------------------------

Bolesnike je redovito posjećivao, bez obzira bili muslimani ili ne. Jednom je rekao: "Sedamdeset hiljada meleka se mole za onoga ko posjećuje bolesnog i govore dobre riječi za njega."


Muhammed alejhisselam je volio dobre šale koje nisu nikoga vrijeđale. Jednom je jeo datule sa drugovima. Kada je Alija okrenuo glavu, sve košpice od datula bacili su ispred njega. Poslanik je pogledao u njega i rekao: "Sam Alija je pojeo sve datule." Alija se prvo zacrvenio, a onda rekao: "Ja sam jeo samo datule a košpice ostavljao, a čini mi se da si ti jeo, i jedno i drugo!" Svi su se nasmijali Alijinom brzom i duhovitom odgovoru.


Drugi put, posjetila ga je starija žena moleći ga da joj kaže šta da uradi kako bi lakše ušla u džennet. Odgovorio joj je — dobra djela, i dodao u šali "ali starice ne ulaze u džennet." Kada je vidio zapanjenost na njenom licu, obradovao ju je riječima: "Kad uđeš u džennet, izgledaćeš mlada!"


Pejgamber je mnogo volio svoje komšije. Kad god bi nešto dobro skuhali, slao bi dio toga svojim komšijama. Starim udovicama bi išao na pijacu, ili pomuzao koze onima koje su čuvale djecu. Jednom prilikom je rekao: "Nije pravi vjernik ko se dobro ne odnosi prema susjedima."


Skromnost mu je takođe bila vrlina. Kad bi dolazio na neki skup nije dozvoljavao ljudima da ustaju kako bi on sjeo na najbolje mjesto. Sjeo bi ondje gdje bi imao prazno mjesto. Takođe nije dozvoljavao da ga ljudi ljube u ruku, govoreći da to nije islamski običaj.


Među mnogobrojnim njegovim vrlinama čovjekoljublje je zauzimalo posebno mjesto. To je najbolje pokazao pri osvojenju Meke. No, sada ću ti ispričati jednu


171



--------------------------------------------------------------------------------

drugu priču iz koje se vidi kolika je njegova dobrota. Jedne prilike izvjesni pagan Ibni El Haris odluči ubiti Božijeg Poslanika. Prišao je Muhammedu, neka je mir i milost Allahova s njim, dok se odmarao ispod jednog drveta, daleko od svojih drugova. Poslanik je upravo otvorio oči kad je El Haris podigao mač iznad njegove glave. "Bog me štiti", odgovorio je Poslanik.


Kad je pagan čuo odgovor, odjednom mu je mač ispao iz ruku. Pejgamber ga je uzeo i rekao: "A šta tebe sad štiti?"


"Budi onaj što zaboravlja", zamolio je, u velikom strahu, El Haris. Poslanik ga je pustio da ode. Kaže se da je, po povratku u svoje pleme, El Haris rekao: "Dolazim od najboljeg i najplemenitijeg čovjeka."


Od njegovih vrlina pomenuću još i samokontrolu.


Priča se da je Jevrej zvani Zejd došao Poslaniku i zahtijevao vraćanje duga. Tom prilikom je uhvatio Poslanika za odjeću i grubo mu se obratio. Omer je tu bio prisutan i ukorio Jevreja za takvo ponašanje. Muha-mmed alejhisselam se na to nasmijao i rekao: "Zaista i ja i on zaslužujemo drugačiji postupak, Omere. Mene trebaš ukoriti što nisam vratio dug, a njega što to ne zahtijeva mnogo oštrije." Dug je plaćen, i istog dana Jevrej je primio Islam.


Da bismo pobrojili sve njegove vrline, draga Fatima, bilo bi nam potrebno još mnogo noći kao što je ova. No, ovo je, mislim, dovoljno da bi se jasno vidjelo koliko je on bio zaista izvanredna ličnost, čovjek u najuzvišenijem značenju te riječi.


172









Изменето од efendija - 20.Март.2008 во 22:07

NEKE MUHAMMED ALEJHISSELAMOVE IZREKE


Veceras ću ti, draga kćeri, završiti svoje pričanje o Poslanikovom životu navodeći ti neke od njegovih zlatnih izreka. No, prije nego ti ukazem na neke primjere Muhammedove životne filozofije, želim ti nešto važno objasniti. Ili to vjerovatno već i znaš, ali neće smetati ako ti opet ponovim.


Postoje dva osnovna izvora u Islamu. Prvi je Časni Qur'an, Božije riječi, koje je Allah džellešanuhu preko Muhammeda alejhisselama dostavio ljudima. Drugi je Hadis, riječi koje je naš Poslanik izgovorio da bi objasnio ajeta iz časnog Qur'ana, ili njegove riječi kojima daje savjete, njegovo odobravanje ili neodobravanje nečega, ili odgovori na pitanja koja su mu postavljena.


Muhammed alejhisselam je veoma čisto i tečno govorio arapski, da su svi uživali slušajući njegov lijepi govor. Govoreći o vjerskim pitanjima, često bi iste misli ponavljao i po nekoliko puta, kako bi svi prisutni mogli sve zapamtiti, odnosno potpuno razumjeti.





177



--------------------------------------------------------------------------------


Ovo što ću ti sad pročitati nisu riječi iz Časnog Qur'ana. To je Hadis, riječi koje je izgovarao Časni Pejgamber u raznim prilikama i različitim vremenima.


"** — O djelima se sudi na osnovu njihove namjere.


— Jedan od dokaza islamske pobožnosti jeste — ne miješati se u posao koji te ne zanima.


**


— "Ko je snažan i jak?" upitao je Muhammed alej-hisselam. "Onaj ko može oboriti čovjeka na tlo", odgo-


178



--------------------------------------------------------------------------------

vorili su prisutni. "Ne!" rekao je Poslanik, "to je onaj ko vlada sobom kad je ljut."


***


— Kad bi se sve živo na Zemlji iskupilo da ti dadne nešto što Allah neće, ili da odbije od tebe ono što ti je Allah odredio, ne bi to mogli učiniti.


***


— Tako mi Onoga u čijoj je vlasti moj život, nijedan čovjek nije pravi vjernik dok ne bude želio svome bratu isto što i sebi.


***


— Vaš smijeh je čovjekoljublje u očima drugih, odobravanje onoga što je dobro je čovjekoljublje, neodobravanje lošeg je čovjekoljublje, pokazivanje puta onome ko je zalutao je čovjekoljublje, pomaganje slijepcu je čovjekoljublje, uklanjanje kamena sa puta je čovjekoljublje, davanje bratu od svoga dijela je čovjekoljublje.


**


— Kad čovjek umre, sve sa njim umire, osim ova tri dobročinstva:


— djela čovjekoljublja koja i dalje pomažu ljudima,


— znanje od koga svi imaju koristi, i


179



--------------------------------------------------------------------------------

— dobro odgojeno potomstvo koje se za njega moli Allahu džellešanuhu.


**


— Allah je savršena ljepota i dobrota i voli ljepotu i dobrotu.


**


— Biti sam je bolje nego biti u lošem društvu; bolje je biti u dobrom društvu nego sam; govoriti o dobru bolje je nego šutjeti, a šutnja je bolja nego zao govor.


***


— Iskoristi pet stvari prije nego bude kasno: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti.


***


— Od svih dozvoljenih stvari Allahu je najmrži razvod braka.


— Nijedan roditeljski poklon nije tako dobar kao što je dobar odgoj.


*


• Bježi od zavisti, jer zavist uništava dobra kao vatra drva.


***


— Bolje je oprostiti nego kazniti.





180



--------------------------------------------------------------------------------

— Govori istinu pa makar to što govoriš ne išlo u tvoju korist.


***


— Čovjek koji upućuje na dobro je kao onaj koji ga čini.


— Reći ću vam stvar koju kada učinite, zavoljećete jedan drugog. Izmijenite pozdrave među sobom.


***


— Dvije stvari koje Bog voli mnogi muslimani zanemaruju — zdravlje i odmor.


**


— Ovo su tri znaka licemjera — kad govori laže, kad obeća ne ispuni obećanje, kad mu se nešto povjeri on to iznevjeri.


**


— Kada ste ljuti ne budite sudija dvjema posvađanim stranama.


***


— Najbolji musliman je onaj čiji je moral najsavršeniji.


— Jedan ashab zatraži od Allahova Poslanika da prokune nevjernike. "Ja nisam poslat da proklinjem, nego sam došao kao Allahova milost čovječanstvu" — reče Muhammed alejhisselam.


**


181



--------------------------------------------------------------------------------

— Mlađe treba cijeniti, a starije poštovati.


**


— Najbolji od vas je onaj od koga se dobro očekuje i od čijeg zla su ljudi sigurni, a najgori je onaj od koga se dobro ne očekuje, i od čijeg zla i drugi imaju štete.


**


— Skromnost je kruna čovječnosti.


***


— Nije musliman onaj od čije ruke i jezika nisu sigurna njegova braća.


— Nije musliman ko zanoći sit, a susjed mu gladan.


***


— Dajite poklone jedni drugima, jer pokloni iz srca zlobu otklanjaju; nemojte prezirati poklon susjeda ma kako on mali bio.


***


— Zadovoljstvo Božije je u zadovoljstvu roditelja, a nezadovoljstvo Božije je u nezadovoljstvu roditelja.


***


— Jedan čovjek je došao i rekao: "O Božiji Poslanice! želim da idem u bitku u ime Boga, pa sam došao da me posavjetuješ." Pejgamber ga upita: " Je li ti živa majka?" Kada ovaj odgovori potvrdno, Pejgamber mu reče: "Onda se brini o njoj, jer zaista je džennet pod njezinim nogama."


*** 182



--------------------------------------------------------------------------------

— Svaki musliman ima tri dužnosti prema drugom muslimanu: da mu vrati dug, da ga posjeti dok je bolestan, i da mu ode kada ga pozove.


— Kada odete bolesniku u posjetu, ohrabrite ga, vas to neće ništa koštati, a njemu će koristiti.


— Ko od vas vidi zlo, neka ga ukloni rukom ako može, a ako ne može onda jezikom — riječju, a ako ni to nije u stanju, onda neka osudi to zlo; ovo zadnje je najniži stupanj imana.


Vjera je lijek za sva zla.


— Hoćete li da vam kažem šta je najveće blago jednog čovjeka? To je žena puna vrlina; kad je gleda, ona ga veseli, kad joj nešto naredi, ona posluša, a kad je odsutan, ona čuva njegovo imanje.


***


— Pomozite bratu pa makar i bio loš, rekao je Pejgamber. "Pomoći ću mu", rekao je jedan čovjek, ako je on loš, a kako da mu pomognem kada čini loša djela?" Odvrati ga od toga, rekao je Pejgamber, to će mu zaista pomoći.


***


— Sjeti se Allaha kad si u izobilju. Allah će znati za tebe kad padneš u oskudicu.


183



--------------------------------------------------------------------------------

— Čovjek je najbliži Allahu kad je na sedždi.


— Allahu je najdraže djelo namaz obavljen u njegovo vrijeme.


— Post je štit od svakog zla.


— Znanje osvjetljava put u džennet; ono je prijatelj u samoći, drug u pustinji, vodič u sreći, pomagač u nevolji.


— Učen čovjek je jači u borbi protiv zla nego hiljadu neukih pobožnjaka.


— Djeca koja su neposlušna roditeljima, neposlušna su i Allahu.


— Budite dobri roditeljima, pa će i vaša djeca biti dobra vama.


***


— Borba na Allahovom putu najviše približava vjernika Allahu i ničim se drugim ne može nadomjestiti.


***


184



--------------------------------------------------------------------------------

Dozvoli mi da završim ovaj mali izbor iz Poslanikovih izreka sa dovom koju je on često upućivao Allahu džellešanuhu:


"O Bože! Očisti mi srce od zla, a moje djelo od svih loših primjesa, moj jezik od laži, a moje oči od nevaljaluka, jer samo Ti zaista znaš šta se skriva u ljudskim dušama."


Draga moja Fatima, ovo su samo neke od izreka Muhammeda alejhisselama. Sve one zaslužuju da budu urezane u naša srca i da ih se pridržavamo u svakodnevnom životu. Bez sumnje, prava sreća se može postići samo ako u životu primijenimo upute Časnoga Qur'ana i slijedimo put posljednjeg Božijeg Poslanika, neka je Božiji blagoslov na njemu.


Nadam se da si bila zadovoljna sa ovim zajedničkim večerima koje smo provodili zajedno, jer mi je bilo veoma drago što sam ti mogao ispričati nešto o životu našeg voljenog Pejgambera. Vjerujem da će te ova kratka biografija ohrabriti da pročitaš nešto više o Islamu i životu Muhammeda alejhisselama.


A kada odrasteš, ako Bog da, udaš se i imadneš djecu, ti ćeš im takođe ispričati priču o našem Poslaniku, Posljednjem Božijem Poslaniku. Tako će naša divna vjera uvijek živjeti.


185







KRAJ!

Изменето од efendija - 20.Март.2008 во 22:20

super e ideava, no bi go zamolil zidarski ili mesendzer bez razlika, da gi izbrisat onie dva postovi koi bea vmesani vo tekot na knigata.


taka ce bide podobro i pocelosno...


vo sekoj slucaj dobra ideja efendija...

Ev - od chisto informativen karakter, dobro e da ja ima knigava postirano tuka...