Дали Бог е знаечки?

GABRIEL_DESTROYER напиша: Како мислите дали е сезнаец кога не постои а човек кој знае се нема и не ма ни да постои.А ГОСПОД НЕ НИ ПОСТОИ НЕ НИ СЕ ПОЈАВИЛ НИ НЕМА

GABRIEL_DESTROYER, ти зборуваш за сезнаечки човек кој не постоел и нема да постои, ние зборуваме за БОГ, а НЕ за човек!!!

Vo red e se izvinuvam ako navrediv nekogo eve se vracam na temata - Dali gospod e seznaecki - DA ajde neka nekoj dokaze deka ne e....?

Da bog za vernicite koi veruvaat vo nego e seznaecki a za onie koi ne veruvaat ne e... kako i da e abe ce mi kaze nekoj koga toa Kiril i Metodij ja menuvale azbukata pa cetvorkata 4 stanala bukva ??????

zidarski напиша: А зошто би било тоа така? Човекот може да заклучи дека Бог знае се, без самиот да поседува знаење за се...

ziv ti gospod a kako kje zakluci

ene mojot vnuk ima 6 godini- kako kje zakluci slusajki gledajki go Profesor deka toj e vo pravo koga objasnuva bernuievoto ravenstvo

imas nekoja idea?????

ako bilo koj covek potvrdi seka BOG e se znaecki togas toj covek mora da e poseznaecki , za da tvrdi takvo neso


ne Pending aprpoval pLS

Искрено само на насловот ке одговорам.
Дали Бог е сезнаечки-оди прашај го.
Мислам...темава е банална.

Прашањето е всушност дали постои предестинација на душата(предодреденост да се заврши во рај илипекол)? Ова учење постои кај дел од протестантските деноминации. Јас не верувам во тоа бидејќи верувам дека е Бог вечно струечка љубов и тој такво нешто не би дозволил. Напротив, на сите ни е предодредено дека порано или подоцна преку Христа ќе се вратиме во нашата пра-татковина, чистото Небо.

Следи извадок од книгата: КОЈ СЕДИ НА СТОЛОТ ПЕТРОВ? на хрватски јазик, во издание на Универзален Живот.




Protestantski nauk:
Bog je »unaprijed odredio« odnosno »predvidio«
tko ide u nebo, a tko u pakao

Razjasnili smo da su npr. protestanti po katoličkom nauku postali žrtve vječnog ognja ili vječnog prokletstva. Neki pripadnik Lutherove crkve bi sada mogao doći na pomisao da kaže: »Ne vjerujem u dogmu. Ne vjerujem u to što piše u Neuner-Roos-u, jer sam dakako protestant. Time sam na konju.« Možda analogno primjenjujući rečenicu: »Iziđite iz nje moj narode« – kao što je već zapisano u Bibliji – »da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala (muka)« (Otkr 18, 4) Ali to što protestant ne zna: On je s konja pao na magarca. Jer premda se danas doduše to više ne govori otvoreno, u nauku protestantske crkve se kaže da je čovjek unaprijed određen; jednom dijelu čovječanstva je po bezobzirnoj Božjoj volji obećano spasenje, dok drugi dio postaje žrtvom vječnog prokletstva, bez mogućnosti da učini nešto protiv toga. To je nauk koji je zapravo još perverzniji od nauka rimo-katoličke crkve. Protestantstvo sigurno nije izlaz iz dileme.

Ponovimo to jasno još jednom: Luther je dakle naučavao da Bog još prije rođenja čovjeka određuje kamo će on doći, ili na nebo ili u vječni pakao, znači dospjet će k vragu. Međutim evangelička crkva je u međuvremenu to nešto ublažila formulacijom: Bog to ne određuje, nego samo »predviđa« …*

* npr. Augsburger Konfession XVII u vezi s Konkordienformel, Epitome XI



U svakom slučaju tada nije potrebna ni crkva! Jer ako je to predviđeno i ako se to ionako događa, tada izgleda da je čovjek napušten od svih dobrih duhova, još kad mora zastupnicima te institucije nositi svoj novac.

Crkva koja poriče slobodnu volju čovjeka,
poriče temelje pravnog poretka.
Paradoks u praksi

Besmislenost tog nauka postaje naročito jasna ako se nauk primijeni na konkretan slučaj: Kako je u nekom sudskom postupku? Kada netko počini zločin može uvijek reći: »Bog je još prije mog rođenja odlučio da postanem zao čovjek ili da izvršim opak zločin. Stoga me se sada ne može za to osuditi!« što će sada na to reći sudac?

U ovom slučaju se sudac nalazi u istoj situaciji skoro kao i svi protestanti: On nema pojma o tome. Jer protestanti »vjeruju«, ali najčešće ne znaju u što uopće vjeruju. Sudac će vjerojatno jednostavno prijeći preko tog prigovora.

Po mišljenju crkve sudac je međutim također kandidat za vraga: On osuđuje nekoga koga je Bog još prije rođenja poslao u vječni pakao. Je li onda i sudac u vječnom paklu?

Vidimo da u nauku evangeličko-luteranske crkve postoji unaprijed programirani paradoks koji narušava svaki pravni poredak. Crkva koja u etičkim stvarima poriče slobodnu volju čovjeka, koja mu kaže: »Ne možeš se na temelju svoje slobode odlučiti za Dobro ili za Zlo, jer si unaprijed određen«, u biti poriče temelje našeg pravnog poretka, također i našeg ustava koji polazi od toga da je svatko slobodan da se razvija prema svojim odlukama, da svoj život uređuje prema etičkim mjerilima. Sve je to bezvrijedno ako se Lutherovo učenje shvati ozbiljno.

Čitav pravni poredak više neće funkcionirati ako se utemelji na luteranskome crkvenom nauku: Ne bi se više nitko smio osuditi za zločin, jer od samog početka mu nedostaje krivnja, a sudac koji ga unatoč tome osudi, naravno da postaje krivac.

Sudac zapravo završava isto tako u paklu, jer je učinio nepravdu. Možda bi međutim Luther spasio suca govoreći: »I ti si zapravo potpuno neslobodan; ne možeš učiniti ništa drugo.« U tom pogledu to je jedan besmisleni kružni tok neslobodnih »Božjih marioneta«. Premda je Bog, Bog slobode, Bog ljubavi, tu se postavlja čovjekova slika koja od Božjih stvorenja pravi marionete, koje Bog nikada nije stvorio.



Da li nam je onda uopće potreban pravni poredak ako smo svi marionete? Jedni su osuđeni na Zlo, drugi na Dobro, jedni na nebo, drugi na pakao; doista, prema Lutheru mi ne možemo uopće ništa. Je li nam onda potreban pravni poredak?

Prema Lutherovom načelu naša država ne bi uopće mogla funkcionirati, i stoga se jednostavno ignorira. Naime, ne smijemo zaboraviti jedno: Pretpostavimo da će sudac poreći slobodu volje optuženog, onako kako čini Luther, a također i svoju, onda bi se morao sam proglasiti neuračunljivim. Time bi čitav sustav bio ukinut. Kako optuženi tako i sudac morali bi biti pritvoreni kao opasni i skloni zločinu.

Misleći logički došli bismo do pitanja: Tre*amo li onda uopće suce? Tre*amo li uopće državni pravni poredak, jer po evangeličkom nauku čovjek je predodređen, a katolički crkveni nauk utvrđuje: Ako ne vjeruješ, vječno si proklet? – Ako je čovjek ionako vječno proklet, što će mu onda još presuda?

Katolički će teolozi ovdje prigovoriti da svjetovni pravni poredak mora brinuti za nekakav red. U zagradama bi se moglo dodati: dakle i za red među prokletima.



Изменето од Majkl - 13.Јули.2008 во 12:47