Евангелие по Бернаба (Варнава)

   11

ISUS ČUDESNO LIJECI GUBAVCA I IDE U JERUSALEM

Isus, silazeći s planine da bi došao u Jerusalem, srete gubavca koji je Božijom inspiracijom znao za Isusa da je prorok. On ga sa suzama moli, govoreći: “Isuse, ti sine Davidov, imaj milosti nada mnom”. Isus ogovori: “Šta bi ti brate, da ti ja uradim?” 

Gubavac odgovori: “Gospode, daj mi zdravlje.” 

Isus ga prekori: “Ti si lud; moli Boga koji te je stvorio, i on će ti dati zdravlje; jer ja sam čovjek kao i ti.” Gubavac reče: “Ja znam da si ti gospodaru čovjek, ali svetac Božiji. Zato se moli ti Bogu i On će mi dati zdravlje.” Potom Isus, uzdahnuvši, reče: “Gospode Bože Svemogući, za ljubav Tvojih svetih proroka, daj zdravlje ovom bolesnom čovjeku”. Zatim rekavši ovo, dodirujući bolesnog čovjeka svojim rukama u ime Boga, reče: “O brate, primi zdravlje!” I kada on reče ovo, gubavost bješe počišćena toliko da je tijelo gubavca ostalo kao kod djeteta. Vidjevši to da je izliječen, gubavac glasno povika: “Dođi bliže Izraele, da primiš proroka kojeg je Bog poslao tebi”. Isus ga je molio, rekavši: “Brate zatraži svoj mir i ne reci niša”, ali, što ga je više molio, on je više vikao, govoreći: “Vidite proroka, vidite sveca Božijeg!” Na te riječi, mnogi koji su izlazili iz Jerusalema potrčaše nazad i uđoše sa Isusom u Jerusalem, prepričavajući ono što je Bog putem Isusa učinio gubavcu.

12 

PRVA ISUSOVA PROPOVIJED NARODU; ČUDESAN U DOKTRINI O IMENU BOŽIJEM

Čitav grad Jerusalem je pokrenuo tim riječima, zbog čega su svi zajedno potrčali k Hramu da vide Isusa koji je ušao unutra da moli, tako da bi oni jedva mogli stati tamo. Svećenici vidjevši Isusa govoraše: “Ovi ljudi žele da te vide i da te čuju: zato se popni na propovjedaonicu, i ako ti Bog dadne riječ, govori u ime Gospoda”. 

Potom se Isus pope na mjesto odakle bi pismoznanci imali običaj da govore. Davši znak rukom za tišinu, on otvori svoja usta, rekavši: “Blagoslovljeno neka je sveto ime Božije, koji je od svoje dobrote i milosti htio da stvori svoja stvorenja, da bi ga oni slavili. Blagoslovljeno neka je ime Božije, koji je stvorio Sjaj svih svetih prije svih stvari, da bi ga poslao za spas svijeta, kao što je On govorio svom slugi Davidu, rekavši: ”Prije Lucifera u blještavilu svetaca ja sam te stvorio". Blagoslovljeno neka je sveto ime Božije, koji je stvorio anđele, da bi ga oni služili. I blagoslovljen neka je Bog, koji je kaznio i prokleo Sotonu i njegove sljedbenike, koji ne bi štovali onoga koga Bog hoće da bude poštovan. Blagoslovljeno neka je sveto ime Božije, koji je stvorio čovjeka od ilovače, od zemlje, i postavio ga nad njegovim djelima. Blagoslovljeno neka je sveto ime Božije, koji je izvukao čovjeka iz raja jer je prekršio Njegovo sveto pravilo. Blagoslovljeno neka je sveto ime Božije, koji je s milosrđem gledao na suze Adama i Eve, praroditelja ljudske vrste. Blagoslovljeno neka je sveto ime Božije, koji je pravedno kaznio Kajina za bratoubojstvo, poslao potop na zemlju, spalio tri zla grada, spržio Egipat, potopio faraona u Crvenom moru, razbacao neprijatelje njegovih ljudi, kaznio nevjernike i kaznio one koji se ne kaju. Blagoslovljeno neka je sveto ime Božije koji s milosrđem gleda na svoja stvorenja i zato im je slao svoje svete proroke, da bi oni hodali s istinom i pravdom pred Njim; koji je izbavio svoje sluge iz svakog zla i dao im ovu zemlju, kao što je obećao našem ocu Abrahamu i njegovom sinu za svagda. Zatim nam je on preko svog sluge Mojsija dao ovaj sveti Zakon, da nas Sotona ne bi obmanuo; i On nas je uzdigao nad svim drugim narodima." 

“Ali braćo, šta mi činimo danas da mi ne bismo bili kažnjeni za naše grijehe?”

I kad je Isus sa najvećom žestinom prekorio narod zato što su oni zaboravili riječ Božiju, i odali se samo taštini; on je prekorio svećanike zbog njihovog zanemarivanja službe Božije i zbog njihovih svjetovne pohlepnosti; on je prekorio pismoznance jer su oni propovijedali uzaludnu dogmu i naspustili zakon Božiji; prekorio je učitelje jer su učinili zakon Božiji neefikasnim putem svojih tradicija. Na takav način je Isus govorio narodu da su svi plakali od najmanjeg do najvećeg, moleći za milost i preklinjući Isusa da se moli za njih; izuzev samo onih svećenika i vođa koji su tog dana začeli mržnju protiv Isusa što je tako govorio protiv svećenika, pismoznanaca I učitelja. Oni su razmišljali o njegovoj smrti, ali zbog straha od naroda, koji ga je primio kao Božijeg proroka oni nisu izrekli ni riječ. Isus podiže svoje ruke Gospodu Bogu i pomoli se, a narod je plačući govorio: “Neka tako bude, o Gospode, tako neka bude”. Kad je molitva bila završena, Isus se spusti iz hrama; i tog dana on napusti Jerusalem sa mnogima koji su ga slijedili. A svećenici su međusobno govorili zlo o Isusu.

Внеси реплика	страница <1 2 345 6 >
Tweet