МУХАММЕД А.С.

Na tvrdnju da su neke slične moralne pouke iz Časnog k*r'ana uzete iz Biblije, postoji objašnjenje koje na to daje sasvim jasan i nedvosmislen odgovor: temeljna učenja Časnog k*r'ana i Biblije sasvim su drugačija, ali neke sličnosti u moralnim poukama zaista postoje, što ne znači da su preuzete iz Biblije.

Islam nas uči da je Isa, a.s., (Isus) bio Božiji poslanik, ali nas uči i tome da je i sam islam od Boga. S obzirom da im je izvor isti, sasvim je normalno da neke sličnosti moraju postojati. Jer, osnovne moralne pouke (da ljudi vjeruju u jednog Boga, da ne ubijaju, da ne kradu, da poštuju i da pomažu jedni druge, i tome slično) datiraju davno prije Isusa, i on ih je samo ponovio. Ipak, to nije razlog da ga negiramo tvrdnjom kako ih je preuzeo, kao što to u ovom slučaju rade kršćani.

Taj plemeniti princip vjerovanja u sve vjerovjesnike ujedno potvrđuje da su sve religije, koje su ti vjerovjesnici utemeljili, dolaze sa istog izvora, tj. od istog Boga. Stoga muslimani sa ovakvim svojim učenjem podjednako cijene i poštuju svaku od tih religija.

Islam ima zadatak da uspostavi atmosferu prijateljstva i dobrih odnosa među pripadnicima različitih vjera, a da bi se u tom nastojanju uspjelo, neophodno je poštivanje svih vjerovjesnika. Ovo dodatno potvrđuje ljepotu učenja Časnog k*r'ana.

JESU LI UČENJA ISLAMA PREUZETA OD PRETHODNIH RELIGIJA

Kršćani npr. kažu da je hazreti Muhamed, s.a.v.s., u ranoj mladosti volio mnogo putovati i da je, jednom prilikom, susreo nekog kršćanskog učenjaka, koji ga je zadivio ljepotom svog kršćanskog učenja, a na čijim je temeljima Muhhamed, s.a.v.s., tvrdeći da je poslan od Boga, kasnije zasnovao novu religiju.

To je jedna od prvih optužbi kršćanskih učenjaka protiv islama i njegovog časnog osnivača hazreti Muhameda, s.a.v.s.!

Međutim, svako ko pročita Časni k*r'an, po kojem je hazreti Muhamed s.a.v.s. utemeljio islam, će lako spoznati da se on, po mnogo čemu, razlikuje od učenja Biblije i današnjeg kršćanstva i da nema nikakve sumnje da je to nešto sasvim drugačije. To potvrđuje i činjenica da to danas i sasvim obični ljudi, još u svojoj ranoj mladosti, veoma lahko uočavaju.

Kršćani vjeruju da je Isus Božiji sin, koji je svojom krvlju okajao njihove grijehe, a vjeruju i u sveto trojstvo. To su njihova tri glavna vjerovanja. Međutim, Časni k*r'an se veoma oštro protivi takvom vjerovanju, pa je stoga apsurdno, čak i u šali, reći da se hazreti Muhamed, s.a.v.s., poslužio kršćanskim učenjem. U prilog ovoj tvrdnji ću navesti i jedan primjer iz Časnog k*r'ana, koji to potvrđuje:

“A oni govore, 'Milostivi je uzeo Sebe sina. Zaista ste vi učinili najstrašniju stvar! Skoro da se nebesa raspuknu radi toga, i zemlja pocijepa, i brda padnu tresući se, što oni pripisuju sina Milostivom. Nije za čast Milostivog da Sebi uzima sina. Ne postoji niko na nebesima ni na zemlji  a da neće doći Milostivom kao rob“.

                                                                                                      (k*r'an 19:89-94)

Navedeni citat najoštrije osuđuje i pobija osnovno kršćansko vjerovanje, da je Isus Božiji sin (iz čega proizilaze i sve ostale kršćanske dogme), a negiranjem toga, uperen je naročit pritisak na kršćansko učenje: Milostivi Bog ne treba sina kao pomagača ili zamjenika, a pogotovo ne nekoga od ljudi koji su samo njegove sluge, što je i sam Isus bio. Pošto je Bog besmrtni Gospodar nebesa i zemlje, njegovo carstvo prelazi granice univerzuma, te je On zbog toga objavio Časni k*r'an sa namjerom da ispravi greške bivših religija. Te greške su načinjene upravo ovakvim krivim vjerovanjem.

BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

ODGOVOR NA OPTUŽBE PROTIV ISLAMA I NJEGOVOG ČASNOG

UTEMELJIVAČA  HAZRETI  MUHAMEDA S.A.V.S.

(PRVI DIO)

Danas u svijetu postoji mnogo religija. Neke od njih su ukorijenjene u jednom dijelu svijeta, a neke su rasprostranjene u više dijelova svijeta.

Svaka religija ima svoje učenje, koje se razlikuje od učenja drugih religija. Nije rijedak slučaj da, kada neka religija svojim učenjem ne uspije osvojiti željeni broj pristalica, počne vršiti napade na druge religije i njihova učenja. Ti napadi na učenja drugih religija se ne mogu nazvati ljepotom te religije, jer ako neka religija ima ispravno i lijepo učenje (kako svaka od njih tvrdi) onda je ta ljepota religije sama po sebi dovoljna da privuče pristalice.

Međutim, ako pogledamo u prošlost, vidjet ćemo da se mnoge religije ne oslanjaju samo na svoje učenje. Zbog pogrešnog shvatanja vlastitog učenja vođeni su mnogi ratovi u kojima su, zbog religije i u njeno ime, na stotine hiljada ljudi bespotrebno gubili živote. To se događalo baš onda kada su ljudi zaboravljali značenje i pravo učenje svojih vlastitih religija.

Prije islama i hazreti Muhameda s.a.v.s,. postojale su mnoge religije i pojavljivali su se mnogi vjerovjesnici, ali su učenja svih tih religija egzistirala samo u određenim nacijama i vremenima u kojima su živjeli pojedini vjerovjesnici, jer su oni tada tvrdili da oni šire religiju svom narodu, a ne kompletnom ljudskom rodu, bez vremenskog i prostornog ograničenja, to jest, čekali su veliku knjigu i veliku poruku univerzalne religije.