Верска поезија

Изудин Бајровиќ ја рецитираше оваа рецитација.

А за Босна само ќе речам:НИГДЈЕ ТАКВЕ ЗЕМЉЕ НЕМА.

                 TEUBEI-NESUH
                 
                                                 
               Gospode, evo, na sedzdu ti padam,
               Pred vjecnom tvojom klanjam se dobrotom
               I molitve ti u stihove skladam,
               Prosec: "Oh, daj mi smisao za ljepotom !"
               Gospode, evo, na sedzdu ti padam.

               Ti znas da bijah nevin poput rose
               I poput lijera u proljecu ranom;
               Al' ljudi, med sto pod jezikom nose,
               Otrov mi dadose u bokalu p'janom,
               Mada sam bio nevin poput rose.

               I slavih Bakha kao sveto bice,
               Veneri pete jezikom sam lizo -
               Vlastitim zubom ja sam svoje zice
               Komad po komad kao zvijer grizo
               Slavec Bakha ko bozansko bice.

               Svaciji prezir pratio je mene,
               Od sjene moje druzi mi bjezahu,
               I sve me ciste klonile se zene ...
               Vaj, tesko je bilo meni siromahu,
               Jer ljudski prezir pratio je mene.

               Ja sada bjezim pod okrilje tvoje
               I tvog k*r'ana, tvoje vjecne rijeci;
               Gospode, grijehe odrijesi moje
               I bolesnu mi dusu izlijeci -
               Ta ja se sklanjam pod okrilje tvoje.

               Gospode, razum prosvijetli mi sada
               I daj mi snage, daj mi volju jaku,
               Demone sve sto moze da savlada ...
               Nek tvoja milost svijetli mi u mraku,
               Gospode, razum prosvijetli mi sada !

               Raspiri moje stare vjere plamen,
               Vrati mi ljubav i sve stare dare,
               Da tresnem casom o ledeni kamen
               I noktom zgrebem Venerine care -
               O raspiri, mi stare vjere plamen! ...

               Gospode, evo na sedzdu ti padam,
               I kajem grijehe pod tvojom dobrotom -
               I molitvu ti u stihove skladam,
               Prosec: "Ah, daj mi smisao za ljepotom!" -
               Gospode, evo, na sedzdu ti padam! ...


                  Musa Cazim Catic





Изменето од Omer El Faruk - 28.Април.2008 во 00:10

                          za tebe


Se rodi vo slama megu ovcari,
vo meckino duvlo edna nok zvezdena
ladna,januarska i blesna na neboto.
Tvoeto raganje bese proroceno i
daruvano.
Izrasna siromav zeadno so evrejskite deca
i pravese cuda po zemjata.
Bese sin na sevisniot nad nas
i odese po negoviot pat.
Te kapea vo Jordan,te krsti Jovan
te rodi Marija a te stvori BOG.
Gi nahrani gladnite, gi napoi zednite,
go rascepi moreto i gi prenese vernicite.
Slepi progledaa,nemi progovorija
gresnicite se pokajaa preku tvojata
cista verba i mok.
I neblagodarni od
site cuda te zakacija rastrgnat na krst
zeden i umoren,
te proglasija za kral i ti stavija trnliva kruna.
Dobroto ne ti go zaboravija
i te zakovaa so klinci
za tvojot prestol.
I iako te predadoa na tajnata vecera
TI IM PROSTI!
I GO ZAMOLI TATKA SI DA IM PROSTI
zosto ne zneaja sto pravat.
Zaedno so tebe gi ponese site
maki i grevovi na ovoj svet.
Tvojata dusa go napusti tvoeto izmaceno sveto telo
i umre gord na svojot tatko.
Prosti im za site grevovi
ZOSTO NAVISTINA LUGETO
SMRTNICITE
NEZNAEJA STO PRAVAT!

        Ми прости

 

ZAŠTO SUZA U MOM OKU

Zašto suza u mom oko pitaš brate moj,
Poslušaj me pa ispitaj i ti život svoj,
Je smol brate baš onakvi ko što treba bit,
Allah nam je višnji sudac džaba nam je krit.

Sljedimo li Qur’an ćasni u životu svom,
Il je samo na jeziku i mome i tvom,
Je smol ljudi je smol braca sa ljudima svim,
Il nas ružne misli vode putevima zlim.

Volimo li dragi brate nauku i rad,
Jer bez toka život bit će gorći na i jad,
Je smol djeci svojoj dali islamski ahlak,
Jer će zato biti pitan dragi brate svak.


Jel nam srce od kamena ko šejtanski dom,
Il smo spremni pomoć drugom i komšiji svom,
Kad cujemo s’minareta mujezinov glas,
Šapnel srce Allah Ekber u njemu je spas.


Dunjaluk je kratka vijeka sve će bit i proć,
Azrail ce dragi brate jedne zore doć,
Zato suza mili brate u oku je mom,
Neka mi se Bog smiluje meni robu svom.


Crnom zemljom kada me zaspu ne pomisli da me nema, Sunce, Mjesec zar nestaju sa njihovim zalascima ?



Изменето од Omer El Faruk - 23.Април.2008 во 20:58

OSMAN IBN AFFVAN

Biser mehkoce I ahlaka
primjer istinskog junaka
Opremivsi trecinu vojske na Tebuku, djeljenjem na Allahovom putu
olaksao vojnicima muku
Poklonivsi deva tri sta I hiljade dirhema
Posle ovog hizmeta za njega stete vise nema
Bila je to za njega dova od Poslanika
st on svojim imetkom opremi hiljade vojnika
Ko je njega mrzio ni Allaha volio nije
takvom mu’min dzenazu klanjati nesmije
Pred njegovim ahlakom I meleci stid osjete
cak se I Allahov Poslanik spremao za njegove posjete
Likom licio je na Ibrahima I Jusufa alejhiselama
ostao je primjer srca koje blista od Islama
“ Allahove mesdzide izgradjuje onaj ko vjeruje u Allaha I Sudnji dan, ko pravilno klanja namaz , ko daje zekat I ko se osim Allaha nikog drugog ne boji”
njegovim povodom u k*r’anu ovaj ajet stoji
“ Zar mogu biti isti oni koji znaju sa oni ma koji ne znaju”
I ove rijeci povodom njega od Allaha se spustaju
Zbog casti koju je samo on dobio , nosio je naziv “ Vlasnik dviju svjetlosti”
Jos za ovog zivota Allah mu dzennet obeca I grijehe oprosti
Preko dana postio bi, nocu dva rekata klanjao
na njima svaki put hatmu proucio
Zbog toga je Allah s.w.t te rijeci u suri Hakk objavio
Poslao je svoju vojsku od zapadne granice Egipta pa do Turkistana
sasanijsko carstvo unistise sablje muslimana
Islamska drzava sirila se do kavkavskih planina
nur islama izvede narod iz zalutalih dubina
Poslao je mornaricu pod nadzorom Muavije, valije iz Sama
da I na Kipru podigne bajrak islama
Za njim posla Abdullaha iz Egipta u pojacanje
ujedinjene dvije vojske ispunise Allahu dato obecanje
Petsto brodova brojala je Flota Bizantijska
iako mnogo manja p objedi ih vojska mudzahidska
Za njegove vladavine, silamska drzava prosirila se
od srednje Azije do Atlantskog okeana
sve se dalje mogo cuti sa munare glas ezana
Naredio je da se napisu prve kopije k*r’ana
time je zaustavio rivalstvo kod muslimana
Sebi je ostavio kopiju Mushafa koji bi napisan prvi
upravo taj ce biti poprskan njegovom nevinom krvi
Drugih pet poslao je do Medine, Kufe, Basre, Meke I Sama
bi to vazan korak u istoriji islama
Svojim imetkom od zidova otkupio je bunar
stanovnicima Meke fisebilillah dade ga na dar
Tom hedijom napojio je brojne muslimane
al zedan na dunjaluku provede svoje zadnje dane
Tocak fitneta I fesada maha vec popriio
Jahudija, Abdullah bin Sebe , munaficku vojsku sjedinio
U mlada muslimanska srca posija sjeme fitneta I fesada
zbog nejga se crni oblaci nadvise iznad poslanikova grada
Pozivase protiv halife narod na pobunu
medju vjernicima za cas stvori nered I uzbunu
Sejtanskim spletkama razjedini muslimane, nestalo je sloge
ovaj munafik s pravog puta u zabludu odveo je mnoge
Uspio je zavesti cak I sina casnoga Siddika
nasao se Muhammed bin Ebu Bekr u redovima pobunjenika
Abdullah bin Sebe, taj setjan u liku insana
bi sebeb ubistava stotine hiljada muslimana
Bolne lazi I razne spletke na halifu svaljivase
prilazak njegovoj kuci ashabima oni zabranise
Danima u kuci halifu zedna ostavise
Covjek koji je bas te ljude svo jim imetkom napojio
u starosti sad se zbog njih teskom zedju borio
Trazili ashabi dozvolu da napadnu izdajice prvi
al nedozvoli halifa proljevanje muslimanske krvi
Cak I u tom tragicnom istorijskom danu
posvetio se Allahov rob ibadetu I k*r’anu
Uz halifu u kuci plakala je hanuma Naila
kad sabljom zamahnuse da ga zastiti ruku svoju pruzila
braneci muza od munaficke sablje prste je izgubila
Zasuse ga strijele brojem kapi kise
nemilosrdno izdajice halifu gadjase
Po stranicama prvog napisanog k*r’ana
prosu se sehidska krv, Osmana ibn Affana

BILALOVA TUGA ZA RESULOM

"Ya, Resule, naš imame, gdje si da nas vidiš ti?!
Otkad s ovog sv'jeta ode, Bilal ezan ne uči!"

"Kad ustanem da ezanim,
žal duboki svlada me!
Bez Resula ovaj sv'jet mi kao bezdan taman je!"

Ya, Resulallah, ya, Habiballah!
Ya, Resul, ya, Habib, ya, Nebijallah!

Dođe Omer i Ubejda, svaki želju kazuje:
"De, zauči, o, Bilale, nek se Resul raduje!

Allah nas je počastio,
Quds-i šerif dao nam:
Zemlju Isre i Miradža danas prima din islam!"

I kad Bilal nad Quddusom pusti svoj glas žalosni,
ashabima uspomena očne kapke orosi.

"Nek ti Allah vel'ki dadne,
najdraži mujezine,
da zaučiš kad se Tuba nad Kevserom savine!"





Crnom zemljom kada me zaspu ne pomisli da me nema, Sunce, Mjesec zar nestaju sa njihovim zalascima ?

Изменето од Omer El Faruk - 14.Април.2008 во 17:59