Jednoga dana, prije tri tisuće godina, jedan je čovjek sasvim sličan meni i vama, dok je spavao u pećini, sanjao da vidi svoje usnulo tijelo. Izašao je iz pećine u noć mladog mjeseca. Nebo bijaše vedro i on ugleda milijone zvijezda. A zatim se u njemu dogodi nešto što je zauvijek izmjenilo njegov život. Posmatrao je svoje ruke, osjećao svoje tijelo, i ćuo svoj glas kako govori: Ja sam stvoren od svjetlosti, stvoren sam od zvijezda....

Naše istinsko biće je čista ljubav, čista svjetlost, reče on. Ovo mu je saznanje promijenilo život. Kada je jednom shvatio što je on zapravo, pogledao je druge ljude i prirodu, i bio je zapanjen onim što je vidio. Vidio je sebe u svemu - u svakom ljudskom biću, u svakom stablu, u vodi, u kiši, u oblacima, u zemlji. U tih nekoliko trenutaka shvatio je sve. Bio je veoma uzbuđen, ali srce mu bijaše spokojno. 
Jedva je čekao da kaže drugim ljudima što je otkrio. Ali nije mogao pronaći riječi kojima bi to objasnio. Pokušao je da kaže ljudima što je otkrio, ali ga nisu razumjeli. Vidjeli su da se on izmjenio, da nešto prekrasno zrači iz njegovih očiju i glasa. Primjetili su da on više nikoga i ništa ne osuđuje. On više nije bio kao drugi. Mogao je sve odlično da razumije, ali njega nitko nije razumio. 
Shvatio je da je on ogledalo drugih ljudi, ogledalo u kome  je mogao da vidi sebe. Svatko od nas je ogledalo, reče on. Vidio je sebe u svima.

Zašto ljudi nisu mogli shvatiti riječi čovjeka koji je spoznao da je stvoren od svjetlosti i zvijezda, koji je vidio sebe u svemu - u svakom ljudskom biću, u svakom stablu, u vodi, u kiši, u oblacima i u zemlji, čije je srce bilo spokojno i koji više nikoga i ništa nije osuđivao. Ljudi su vidjeli da nešto prekrasno zrači iz njegovih očiju i glasa, ali nisu mogli shvatiti njegove riječi, osjećaje i ponašanje.

Ako vi želite shvatiti sve; ako želite shvatiti da ste i Vi stvoreni od svjetlosti i zvijezda i vidjeti sebe u svakom ljudskom biću, u svakom stablu, u vodi, u kiši, u oblacima, u zemlji i živjeti u slobodi, u ljubavi i raju, upoznajte se sa mudrostima drevnih Tolteka, čije tajne vam se upravo otkrivaju. 
    
P r i p i t o m l j a v a n j e    i   p l a n e t a r n i    s a n

Ljudi se pripitomljavaju od ranog djetinjstva. Djeca se pripitomljavaju na isti način kao što se pripitomljavaju i pas, mačka ili bilo koja druga životinja. Da bismo obučili psa, mi ga kažnjavamo i dajemo mu nagrade. I svoju djecu, koju toliko volimo, odgajamo na isti način kao i bilo koju pripitomljenu životinju: koristeći sistem kazni i nagrada. 
Kada smo se ponašali protivno pravilima, bili smo kažnjeni; kada smo se ponašali u skladu sa pravilima, dobijali smo nagradu. Bili smo kažnjavani više puta svakog dana, a takođe i nagrađivani više puta na dan. Uskoro smo počeli da se plašimo kazne, a isti tako smo se plašili i toga da nećemo dobiti nagradu.
Sve naše prirodne težnje gube se u procesu pripitomljavanja. Odrasli kažu:˝ Nemoj da radiš ovo ili ono˝. Mi se bunimo i kažemo: ˝Ne˝. Bunimo se zbog toga što branimo svoju slobodu, ali mi smo veoma mali, a odrasli su veliki i jaki. Poslije određenog vremena počinjemo se plašiti jer znamo da ćemo svaki put kada uradimo nešto loše biti  kažnjeni.

Svaki puta kada učinimo nešto što se kosi sa namjerom pripitomljavanja Sudac nam donosi presudu, a jedan dio nas koji je postao Žrtva, i nosi u sebi krivicu, sramotu i stid kaže: ˝Jadan ja, ja nisam dovoljno dobar, nisam dovoljno pametan, nisam dovoljno lijep, nisam vrijedan ljubavi, jadan ja˝. Veliki sudac se slaže govoreći: ˝Da, ti nisi dovoljno dobar˝.    
Spoljašnji planetarni san nije prijatan san; to je san pun nasilja, san pun straha, ratova, nepravdi. Ako pogledamo čitavo ljudsko društvo, vidjet ćemo da je to mjesto gdje je teško živjeti jer u njemu vlada strah. Širom svijeta vidimo ljudske patnje, bijes, osvetu, bolesti, ovisnosti, nasilje na ulicama i ogromnu nepravdu. Kada god osjetimo bijes, ljubomoru, zavist ili mržnju, osjećamo da u nama gori vatra.
Čitavo čovječanstvo traga za istinom, pravdom, ljepotom. Mi i dalje tražimo i tražimo, iako se sve to već nalazi u nama. 
   
Ako želite stvoriti vlastiti rajski san, potrebna vam je jaka volja da biste prihvatili četiri sporazuma sa samim sobom.

1. Besprijekorno koristite svoju riječ
2. Ništa nemojte shvaćati osobno
3. Nemojte stvarati pretpostavke
4. Uvijek učinite sve što možete

Ako želite raskinuti svoje stare sporazume i krenuti na put ka slobodi potrebno je da se bolje upoznate sa novim sporazumima i prihvatiti ih kao svoje. I živjet ćete u raju na Zemlji. Bit ćete svjetlost i zvijezda i shvatiti da je ljubav sve što postoji.  

BESPRIJEKORNO  KORISTITE  SVOJU  RIJEĆ  

Prvi sporazum je najvažniji i najzahtjevniji. On je veoma važan jer ćete već samo uz pomoć tog prvog sporazuma biti u stanju da se uzdignete na onaj nivo egzistencije koji nazivamo rajem na zemlji.
Prvi sporazum glasi - besprijekorno koristite svoju riječ. On zvuči vrlo jednostavno, ali je veoma, veoma moćan. Vaša riječ predstavlja vašu kreativnu moć. Vaša riječ je dar koji potjeće direktno od Boga. Uz pomoć riječi vi izražavate svoju kreativnu snagu. Sve iskazujete riječima. O ćemu sanjate, što osjećate, i kakvi ste vi zapravo, sve se to manifestira riječima. Riječ je sila, to je vaša sposobnost izražavanja i komuniciranja, mišljenja, a samim tim i stvaranja događaja u vašem životu. Vi imate moć govora.
Riječ je najmoćnije oruđe koje kao ljudsko biće posjedujete; ona je čarobno oruđe. Ali kao i mač sa dvije oštrice, vaša riječ može stvoriti najljepši san, ili uništiti sve oko vas. Jednu oštricu predstavlja zloupotreba riječi, koja oko sebe stvara pakao.
Druga oštrica je besprijekorna upotreba riječi, pomoću koje možemo stvoriti samo ljepotu, ljubav i raj na zemlji. Zavisno od toga kako je upotrebite, riječ vas može osloboditi, ili vas baciti u najstrašnije ropstvo. Riječ je toliko moćna da jedna riječ može ukrasiti život ili uništiti milijone ljudi. Besprijekorno koristiti riječ znači ne koristiti riječ protiv sebe. Ako vas sretnem na ulici i kažem vam da ste glupi, to izgleda kao da  koristim tu riječ protiv vas. Ali zapravo ja svoju riječ koristim protiv sebe, jer ćete me vi mrziti, a to što ćete me mrziti nije dobro za mene. Dakle, ako se naljutim i svojom rječju pošaljem vama sav taj emocionalni otrov, ja koristim riječ protiv sebe. Ako volim sebe, ja ću tu ljubav izražavati u komunikaciji s vama, i to znači da besprijekorno koristim riječ, jer će taj čin proizvesti slične reakcije. Ako ja volim vas, onda i vi volite mene. Ako ja vas uvredim, i vi ćete uvrijediti mene. Ukoliko sam vam zahvalan, i vi ćete biti zahvalni meni.

Besprijekorno koristite svoju riječ. To je prvi sporazum koji trebate sklopiti ako želite biti slobodni, i sretni. Koristite riječ da biste prenijeli svoju ljubav. Besprijekorna upotreba riječi vodi ka osobnoj slobodi, velikom uspjehu i izobilju, ona može odagnati svaki strah i preobraziti ga u radost i ljubav.
    
NIŠTA  NEMOJTE  SHVAĆATI  OSOBNO

Slijedeća tri sporazuma zapravo proizlaze iz prvog sporazuma. Drugi sporazum glasi: Ništa nemojte shvaćati osobno. Što god da se desi u vašoj okolini nemojte to shvaćati osobno. Ništa od onoga što drugi ljudi rade nije zbog vas. Oni to rade zbog sebe. Kada nešto shvatimo osobno, mi stvaramo pretpostavku da oni znaju kako je u našem svijetu, i mi pokušavamo da njima nametnemo svoj svijet.
Što god da drugi ljudi rade, osjećaju, misle, ili kažu, nemojte to shvaćati osobno. Ako vam oni kažu da ste divni, oni to ne govore zbog vas. Vi znate da ste divni. Nije potrebno da vjerujete drugima koji vam kažu da ste divni.
Kada zaista vidimo druge ljude onakve kakvi jesu a da pri tome ništa ne shvaćamo osobno, nikada nećemo biti povređeni onim što oni govore ili rade. Čak i ako vas drugi lažu, u redu je. Oni vas lažu zbog toga što se plaše. Oni se plaše da ćete vi otkriti da oni nisu savršeni.....
Ako vam netko ne pruža ljubav i poštovanje, pravi je blagoslov ako vas ta osoba napusti. Ako vas ta osoba ne napusti, svakako ćete s njim ili s njom doživjeti mnogo godina patnje. Kada navika da stvari ne shvaćate osobno postane kod vas duboko ukorijenjena, možete izbjeći mnoge stresove u životu. Vaš bijes, ljubomora i zavist će nestati, pa čak i tuga će jednostavno nestati ako stvari ne budete shvaćali osobno.
Kada steknete naviku da ništa ne shvaćate osobno, nećete imati potrebu da vjerujete u ono što drugi rade ili govore. Bit će potrebno da vjerujete samo sebi da biste odgovorno donosili odluke. Vi nikada  niste odgovorni za ponašanje drugih; vi ste odgovorni samo za sebe.
Ako se držite ovog sporazuma, možete putovati širom svijeta potpuno otvorena srca i nitko vas ne može povrijediti. Možete reći: Volim te, bez straha da će vas netko ismijati ili odbaciti. Bit ćete sposobni da tražite ono što želite. Možete reći da, ili možete reći ne -  a da pri tome nemate nikakvog osjećaja krivnje i da nemate šta sebi predbaciti. Možete uvijek ćiniti ono što vam je na srcu. I ako se nalazite usred pakla osjećat ćete unutrašnji mir i sreću. Vi ćete ostati u tom stanju blaženstva, a pakao oko vas vas uopće neće dotaći.

NEMOJTE  STVARATI  PRETPOSTAVKE

Skloni smo tome da o svemu stvaramo pretpostavke. Problem u stvaranju pretpostavki je taj što mi vjerujemo da su one istinite. Mi stvaramo pretpostavke o onome što drugi rade i misle - mi ih shvaćamo osobno - a zatim krivimo njih i reagiramo tako što šaljemo emocionalni otrov preko svojih riječi. Stvaramo pretpostavke, pogrešno shvaćajući stvari, shvaćajući ih osobno, i završimo tako što ni iz čega napravimo strašnu dramu
Uvijek je bolje postaviti pitanje nego stvoriti pretpostavku, zato što pretpostavke predstavljaju preduvjet patnje....
Često pretpostavljamo da naši partneri znaju što mi mislimo i da im mi ne moramo reči što želimo. Mi pretpostavljamo da će oni učiniti što mi želimo, jer nas tako dobro poznaju. Ako  ne učine ono što pretpostavljamo da trebaju učiniti, osjećamo se poniženim. U bilo kojoj vrsti veze možemo pretpostaviti da drugi znaju što mi mislimo i da im ne moramo reći što želimo. Stvaramo pogrešnu pretpostavku da druga osoba zna što stvarno želimo. Čitava drama nastaje kada na toj pretpostavci stvaramo i druge pretpostavke. Stvaramo pretpostavke da svi vide život onako kako ga mi vidimo. pretpostavljamo da drugi misle onako kako mi mislimo, osjećaju onako kako mi osjećamo.
Za ljubav nisu potrebni razlozi; ona postoji ili ne postoji. prava ljubav znači prihvaćanje drugih ljudi onakvih kakvi jesu bez nastojanja da ih promijenimo. Ako pokušavamo da ih promijenimo, to znači  da nam se oni zapravo ne sviđaju. Naravno, ako odlučite da živite s nekim, ako sklopite taj sporazum, uvijek je bolje sklopiti takav sporazum  s nekim tko je upravo onakav kakav biste vi željeli  da bude. Pronađite nekoga koga uopće ne morate mijenjati. Mnogo je lakše pronaći nekoga tko je već onakav kakav bismo željeli da on ili ona bude, umjesto da pokušavamo promijeniti tu osobu. Također, ta osoba vas mora voljeti upravo onakve kakvi ste, tako da on ili ona neće moratri vas da mijenjaju. Ako drugi osjećaju da vas trebaju mijenjati , to znači da vas u stvari ne vole onakve kakvi jeste. Zašto biste bili s nekim ako niste onakvi kakvi bi on ili ona željeli da budete. 
Najbolji način da sebe spriječimo u stvaranju pretpostavke jeste da postavljamo pitanja. Osigurajte sebi jasnu komunikaciju. Ako nešto ne razumijete, pitajte. Nađite u sebi dovoljno hrabrosti da postavljate pitanja sve dok ne osigurate da vam je sve onoliko jasno koliko može biti. Kada jednom ćujete odgovore, nećete morati stvarati pretpostavke jer ćete znati istinu.
Također, pronađite u sebi dovoljno hrabrosti da tražite ono što želite. Svatko ima pravo da vam odgovori da ili ne, ali ćete uvijek imati pravo da pitate. Na isti način, svatko ima pravo da pita vas, i vi imate pravo reči da, ili ne.
Ukoliko nešto ne razumijete, bolje je da pitate i da to razjasnite, umjesto da stvarate pretpostavke.
Uz pomoć i ovog sporazuma lako ćete dobijati što želite jer će se vaš duh slobodno kretati kroz vas. Ovladat ćete vještinom namjera, vještinom duha, vještinom ljubavi, vještinom zahvalnosti i vještinom života. To je cilj Tolteka. To je put ka osobnoj slobodi. 

UVIJEK UČINITE SVE ŠTO MOŽETE
 
Postoji još samo jedan sporazum, ali taj sporazum nam omogućava da ostala tri postanu naše duboko ukorijenjene navike. On govori o provođenju prva tri sporazuma. Uvijek učinite sve što možete.
Pod bilo kojim okolnostima, uvijek učinite sve što možete. Ništa manje i ništa više. 
Imajte na umu da ono što možete uraditi neće biti isto u svakom trenutku. Kada se ujutro probudite osvježeni i puni snage, najbolje što možete uraditi više je od onoga što možete noću kada ste umorni. Najbolje što možete uraditi razlikovat će se kada ste zdravi i kada ste bolesni, ili trijezni, odnosno pijani. Najbolje što možete učiniti zavisit će od toga da li se osjećate divno i sretno, ili ste uznemireni, ljuti, ili ljubomorni. 
Ukoliko se trudite učiniti više od onoga što možete, utrošićete više energije nego što je neophodno i na kraju ono najbolje što možete učiniti neće biti dovoljno dobro. Kada se previše naprežete, slabite svoje tijelo i radite protiv sebe, i tada će vam trebati više vremena da postignete svoj cilj. Ali ako činite manje od onoga što vi možete, izlažete sebe frustracijama, samoosuđivanju,osjećaju krivice i kajanju.
Ako uvijek dajete sve od sebe nikada nećete morati sebe kriviti. a ako sebe ne krivite  nikada nećete morati patiti zbog osjećaja krivice, stida, i nećete kažnjavate sami sebe.
Ako budete činili sve što možete, živjet ćete punim plučima. Bit ćete produktivni, bit ćete dobri prema sebi, zbog toga što ćete davati sve od sebe svojoj obitelji, svome društvu, svima. Aktivnost je ono što će vas učiniti neizmjerno sretnim. Kada uvijek činite sve što možete, vi ste u akciji. Činiti sve što možete znači da to činite zato što to želite, a ne zato što očekujete nagradu. Kada nešto radite ne očekujući nikakvu nagradu, otkrit ćete da uživate u onome što radite. Nagrada će doći, ali vi se ne vezujete za nagradu. Dobit ćete i više nego što ste se mogli nadati ako ne očekujete nagradu. Ako volimo to što radimo, ako uvijek činimo sve što možemo, onda zaista uživamo u životu. Dobro se zabavljamo, nije nam dosadno i ne doživljavamo stresove. 
Činite sve što možete zbog toga što tako želite, a ne zbog toga što tako morate i ne zbog toga što pokušavate zadovoljiti druge.
Ukoliko nešto radite zbog toga što ste na to prinuđeni, nikada nećete biti u stanju dati sve od sebe.Tada je bolje da to uopće ne radite. Umjesto toga vi ćete činiti sve što možete. To što uvijek činite sve što možete čini vas tako sretnim. Biti aktivan znači živjeti punim životom. Pokazati svoje pravo lice znači stupiti u akciju. Možete imati mnogo ideja u svojoj glavi, ali ono što mijenja stvari jeste akcija. Bez provođenja ideja u dijelo ne može biti ni manifestacije, ni rezultata, ni nagrade. 
Činiti sve što možete sjajna je navika. Ja uvijek činim sve što mogu u svemu što radim i osjećam. Činim sve što mogu da bih svome tijelu pružio sve i da bih primio ono što moje tijelo može da mi da.
Najbolji način da kažete: ˝Volim te, Bože˝, jeste da u svom životu činite sve što možete˝. Bog je život. Bog je život u akciji. Najbolji način da kažete: ˝Hvala ti, Bože˝, to je da se okanite prošlosti i da živite u ovom trenutku, upravo ovdje i upravo sada. Što god da vam život uzme, dignite ruke od toga. Kada se prepustite i okanite se prošlosti, omogućit ćete sebi da živite punim plučima u ovom trenutku. 
Pravo da budete sretni je pravo koje ste stekli rođenjem. Rođenjem ste stekli i pravo sa volite, da uživate i dijelite s nekim svoju ljubav. Živi ste, samo živite svoj život i uživajte u njemu. Nemojte se opirati tome da vas život prožme, jer vas tako prožima Bog. Jednostavno živjeti, riskirati i uživati u životu, to je sve što je potrebno. Recite ne kada želite reči ne, i recite da kada želite reči da. Imate pravo biti ono što jeste.
Vi izražavate svoju božansku prirodu samim tim što živite i volite sebe i druge. Božanski je reći: ˝Hej, volim te˝.
Prva tri sporazuma djelovat će samo ako budete činili sve što možete. Nemojte očekivati da ćete uvijek biti u stanju besprijekorno koristiti svoju riječ.  Ali možete dati sve od sebe. Nemojte očekivati niti da više nikada ništa nećete shvaćati osobno, samo učinite sve što možete. Nemojte očekivati da više nikada nećete stvoriti niti jednu pretpostavku, ali svakako možete i u tome dati sve od sebe.

 Kada budete poštovali ova četiri sporazuma, više nikada nećete živjeti u paklu. Nikada više. Vjerujte don Miguelu Ruisu, nagualu iz roda Viteza orla,i Imat ćete predivan život. Imat ćete potpunu kontrolu nad svojim životom. Ja mu vjerujem. Četiri sporazuma su tu;  vi samo trebate trebate usvojiti te sporazume i poštovati njihovo značenje i snagu. Živite dan za danom. Vaša ljubav i samopoštovanje bit će sve veći i veći. Vi to možete. Ako sam ja to mogao. možete i vi.

TOLTEČKI  PUT KA SLOBODI

Svi pričaju o slobodi. Širom svijeta, mnogui ljudi, mnogi narodi, mnoge zemlje bore se za slobodu. Ali što je to sloboda? Imamo li mi slobodu da budemo onakvi kakvi jesmo?
Odgovor je ne, mi nismo slobodni. Istinska sloboda je pitanje duha - to znači slobodu da budemo onakvi kakvi zaista jesmo.
Tko nas sprečava da budemo slobodni? Mi sprečavamo sami sebe. Zbog čega ne možemo biti onakvi kakvi smo?
U sebi nosimo davne uspomene, na doba kada smo bili slobodni i voljeli tu slobodu, ali mi smo zaboravili što zapravo znači sloboda. Vaše istinsko biće je još uvijek malo dijete koje nikada nije odraslo. Ponekad se to dijete pojavi kada se igrate ili zabavljate, kada ste sretni, kada slikate, ili pišete poeziju, ili stvarate na klaviru, ili se izražavate na neki drugi način. Najsretniji trenuci vašeg života su kada vaše istinsko biće izlazi na površinu, kada ne brinete o prošlosti ili o budućnosti.
Ali ako pogledamo svoj život vidjet ćemo da većinu vremena provodimo čineći nešto da bismo zadovoljili druge, da bi nas oni prihvatili, radije nego da živimo po svom. Eto što se dešava sa našom slobodom.
Sloboda za kojom tragamo je sloboda da koristimo svoje tijelo i um, da živimo svojim životom, umjesto da živimo životom koji nam nameće naš sistem vjerovanja. Jedan od načina da izmjenite svoja vjerovanja jeste da usmjerite svoju pažnju na sve dosadašnje sporazume i vjerovanja i promijenite ih. Ti naši stari sporazumi predstavljaju neku vrstu zavisnosti. Mi smo postali zavisnici svog načina života. Zavisni smo od bijesa, ljubomore i samosažaljenja. Zavisni smo od vjerovanja koja nam kažu: Nisam dovoljno dobar, nisam dovoljno pametan. Zbog čega bih se uopće trudio? Drugi ljudi učinit će to jer su oni bolji od mene.
Svi ti stari sporazumi koji upravljaju našim životom posljedica su neprestanog ponavljanja. Stoga, da biste usvojili Četiri sporazuma, morate koristiti ponavljanja. Uvježbavanje novih sporazuma u vašem životu je način da postanete još bolji. Ponavljanje vodi ka savršenstvu.

Možda ne možemo izbjeći svoju ljudsku sudbinu, ali možemo da biramo, da trpimo svoju sudbinu, ili da u njoj uživamo. Da patimo, ili da volimo i budemo sretni. Da živimo u paklu, ili da živimo u raju.

Kakav je vaš izbor.         
                                                     

Имајте прекрасен ден!