IDIVIDI forum Веб сајт
почетна страница почетна страница > Стил на живот > Уметност , култура и традиција
  Активни теми Активни теми RSS - Ваша песна,состав или што било напишано
  најчести прашања најчести прашања  Пребарувај форум   Настани   Регистрирајте се Регистрирајте се  Влез Влез

Ваша песна,состав или што било напишано

 Внеси реплика Внеси реплика страница  <1 34567 138>
Автор
Порака
La Ninja Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)
She Hulk

Регистриран: 13.Јуни.2006
Статус: Офлајн
Поени: 1605
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај La Ninja Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 20.Март.2008 во 11:28
И кога болката е причина за лош збор-тука сум да го чујам
И кога рака не подаваш а тонеш и тонам-тука сум за да гледам како тонеме поради нашите глупости
И кога сакаш да пцуеш да колнеш да навредиш-тука сум по мене викај
и кога милион зинати усти со очи ококорени гледаат накај мене и ми посакуваат зло -бутни ме во дупка (ко што направи) за да ги задоволиш.
И кога гледаш дека сето тоа е така пак пцуј
А се додека гледам јас дека е тоа така ке останам мирна иако неправдата владее....зашто има Некој кој еден ден се ке разјасни.....само го чекам тој ден. До тогаш...хммм....ке те големо%20гушкање


Изменето од blueprayer - 20.Март.2008 во 11:29
Ne sum pijan, samo lezam na zemja i se raduvam....
Кон врв
brza Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 06.Февруари.2006
Локација: vidiFOTOupotpis
Статус: Офлајн
Поени: 34534
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај brza Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 20.Март.2008 во 12:00
ne e bash nova,....ama ,neli,...prikazna e!


 Godina 3446AC    Lokacija: nekade na planetata zemja:         -  Dedoto mu vika na vnukot,za da zaspie: -sega ke ti raskazam prikazna za "Makedoncite i 120-te razbojnici" -iih,be dedo,pa ja znam veke taa,a  i ne se 120 tuku 40 - A, znam na koja mislish ama ne e taa,ovaa,sega skoro ja slusnav,ama neznam dali e vistinska - dobro,dedo ajde pocni!- znaci vaka: -si bil, mnogu,mnogu odamna eden narod na zemjata,ima edno 14 veka,tolku mnogu.Posle dolgo vreme konecno si go naredil zivotot nekako,ama  i toa ne traelo dolgo.Od neshta koi ne zavisele od nego, doshol vo situacija sam da odlucuva kako ke zivee.Dotogash si ziveel nekako ,samodovolno i gordo.E,makite pocnale koga toj bil ostaven sam da odlucuva za svojata sudbina.Po ugled na drugite zemji i toj pocnal da si go organizira zivotot i izbral 120 pretstavnici od narodot,koisto trebalo poleka,poleka da mu go podobrat zivotot i da gi stignat drugite porazvieni narodi,Zatoa vetuvale razni raboti,megu koi i deka brzo ke ja napravat zemjata da bide kako Shvajcarija - si slushnal za nea neli - da,dedo!- e duri togash,popoleka mesto zivotot na narodot da se podobruva toj pochnal da se vloshuva.Od den na den,od mesec na mesec stanuvalo se polosho i polosho.Poleka.poleka pochnale da se prashuvaat zosto e toa taka.Site okolu niv brzo napreduvale a ovie se poveke zaostanuvale,se polosho im bilo.tie 120-orica nosele se poveke zakoni i drugi pravila ama zivotot ne se podobruval.A, narodot se poveke patel.Se prashuvale kade greshat.Nasekade gi gledale krivcite, samo ne vo svojata zemja.A,sto da ti bila rabotata? Tie 120-orica znaejki kakov mu e narodot, pa neli i tie od nego poteknuvale,popoleka pochnale da ne go ebavaat za nisto ,ustvari,obratno, go dupele, pupele, trtele koj kako ke stigne- a, be dedo, ne razbiram sto zboruvash...-pa,dedino,i ne treba toa da go razberesh....kaj zastanav?-A,da go ebele vo site mozni pozi(neznam sega kolku gi ima).....-dedo, pak,ne razbiram!....Tie narodni izbranici se otugile od sopstveniot narod i pocnale da se odnesuvaat bez kontrola! Nikoj nishto ne im mozel,iako vo pocetokot imalo obidi da se zauzdaat.Nishto ne vredelo, Go pljachkosuvale se ona sto imalo nekoja vrednost.Stanuvale se poveke alchni, kako nekoi mitoloshki lamji,azdai i drugi strashni zivotni od prikaznite..- dedo, nemoj da me plashish ...A nikoj ne gledal ili ne sakal da go priznae toa.Uste poloso bilo toa sto tie se mnozele sekojdnevno kako klonovi...-znaes sto e toa neli....-da,dedo toa e koga od edno zivotno ili covek se pravi negov duplikat....- da ama ovie voopsto ne si licele.Isti bile samo po toa sto i tie go doebuvale narodot..-dedo, be!..-I taka minuvale godini i godini, a narodot se poveke tonel vo bedata.Na nikoj ne mu teknuvalo deka problemot e vo niv! Uste poloso,sekoi cetiri godini koga birale novi 120-orica,narodot bil lazen kako i pred toa,a toj slepo im veruval.Site bile isti.Nikoj da otkrie deka problemot bil vo samiot narod.Toj vazel za miren,krotok,srdecen ama se dodeka ne go izberat na mesto od koe ke ima vlijanie vrz drugite luge.Togas se pretvoral vo nesto sosema sprotivno.Kako jagneto odednash da se pretvori vo volk.Znaes deka volkot ne ubiva kolku sto mu treba tuku mnogu poveke...........-mozno li e,be dedo,ova da e vistinska prikazna? -Neznam,be dedino,....edino znam deka imale nekoj pijalok koj go vikale skopsko ....i se im bilo mozhno.Mozebi i toa bilo del od problemot,vikale deka toa e najdobroto od niv!..A,Jas dedo mislam ima vrska so genite..-sto znaes ti za toa,a..-znam dedo, od niv zavisi se i se plasam da ne imam i jas nekoj takov gen...-ne se plasi dedino,prirodata gi isprava svoite greski,a tuka e i chovekot ako taa ne e dovolno brza...-tuku ajde na spienje! Utre so babati imame rano reservirano  transfer do Pluton,a jas oko ne sum zatvoril. popat nemozam da spijam zasto tamu sme za polovina chas.Ima tamu eden novo otvoren muzej za univerzumot, pa ke ja pobaram knigata "DISAPPEARED NATIONS IN THE KNOWN UNIVERZUM".Ako voopshto postoel toj kutar narod, vo nea ke go ima.Tuku, nosi si go videofoncheto stalno so tebe.Koga ke stigneme ke se vidime.....Kosmofon bese neli.....da,dedo!    zarem e mozno nekoj da preziveal??!!


Patriotizmot e poslednoto skrivalishte na kriminalcite.-Albert Einstein
Mokjta od sekogash privlekuvala lugje so nizok moral.-Albert Einstein
Кон врв
eurydice Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 18.Март.2008
Статус: Офлајн
Поени: 429
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај eurydice Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 20.Март.2008 во 12:28
Во моите очи ти си принц.
Исцрпен од сите порази, без коњ и меч, бос по трње се тетеравиш, во последен обид да ја ослободиш заспаната убавица, и тоа е твоето јунаштво.
Коњот е твоето немирно срце а мечот е твојот прецизен збор, кралската руба ти е душевната галантност на која и се восхитувам секојдневно.
Во твоите очи јас не знам што сум, но сакам да се огледувам во нив.
Таму сум убава, дива и паметна, таму сум совршена.
Таму сум дома.


Кон врв
ПодВодно Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 09.Декември.2007
Статус: Офлајн
Поени: 7391
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај ПодВодно Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 20.Март.2008 во 18:59
Х Х Х

Чавките се пребројуваат на високите гранки;
ситни капки и гневни олуци.
Обична дождлива вечер.

Кон врв
alan ford Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)
Techno thief

Регистриран: 02.Март.2008
Статус: Офлајн
Поени: 10782
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај alan ford Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 21.Март.2008 во 06:12
Dok ova noć lagano tone u beskraj, a kazaljka na satu spokojno odbrojava vrijeme, pokušavam tu, na drugom kraju svijeta, da budem sretna što znam da postojiš, stvarno postojiš, ali si jako, jako daleko.

Uvijek se nasmijem kad se sjetim kako si mi pričao da ćeš, dok mi budeš pisao pisma tipkajući po računarskoj tastaturi, sam sebi ličiti na savremenog Henri Milera, koji je i u po-odmaklim 80-tim, s šarmom starog pokvarenjaka, pisao onako nježna i strasna pisma svojoj neprežaljenoj, velikoj ljubavi, prelijepoj glumici Brendi Venus. (Tada još Tom Henks i Meg Rajan nisu razmenjivali elektronsku poštu i nije postojao izraz 'virtuelna stvarnost'. Meni i danas to 'virtual reality' tako hladno i milenijumski zvuči, ako mu ne dodaš malo čežnjive prašine, malo sjetne tuge, beskrajnih plavičastih snova i kapljice nježnog bola. A njih je u našoj stvarnosti i više nego dosta.)

Uvijek si nas poredio sa velikima, iako sam ti stalno govorila da je naša priča sićušna i da za nju nema mesta u svjetskoj književnosti, već je njena veličina u atomskoj snazi one prozirne suze, koja večno svetluca u oku i stalno se čini da će pobeći. A neće, znaš da neće.

Kad bi bar bio malo bliže i ova bi noć manje bolela. Ali neka mili moj - kao što sve prođe - i ovo će proći, i vidjećeš - bićemo opet zajedno i biće lijepo kao prije.

Ljudi kažu da se vremenom svi snovi raspadnu ko trošne lađe i raspuknu kao baloni od sapunice... Polako, jedan po jedan... Ako se to i desi - valjda tad shvatiš da to i nisu ni bili pravi snovi, da je to samo bila iluzija sna, samo dodir magličaste žudnje.

Znaj mili moj - nema te crne sile zla koja bi mogla da se javi, pa da prestanem da te sanjam, da te želim, da ti pišem, da te iščekujem, da sa tobom čavrljam, da te slušam kako simpatično vrtiš svoj akcenat, da te izluđujem svojim bubicama, da te čekam da mi pričaš o ljubavi, o 'muškim vrlinama' i pogledima na svijet, da mi 'otvaraš oči', da mi nježno šapućeš i da me voliš...

Nema te stvari koja bi mogla da baci u sjenu sve ono lijepo što smo jedno drugome rekli, kroz šta smo prošli, što smo doživjeli...

Ne boj se zlato moje - ne mogu nemiri ono što može spokoj.
Ne pogađa sreća - koliko boli tuga.
Nije sutra ni crnije, ni bjelje - nego što je bilo svako juče....
Uvek je nekako. I uvek se može... I dalje se mora.

Potpuno razumem svaki tvoj oprez. Svaku tvoju stanku. Svaki tvoj strah. Svaku tvoju ranu. Svaku tvoju bol. Svaku tvoju nesreću i svaku tvoju tugu.

Svi mi imamo pravo na neke svoje tišine. Na neke svoje neiscjeljene rane, na neke svoje patnje i na neki svoj tihi i nijemi mir.

Postoje neke stvari o kojima se ćuti. O kojima se ne priča nikom.
I neke o kojima se priča.
I neke o kojima se priča samo prijateljima.

Znaš, duboko sam uverena da je i tvoja i moja čitava nesreća u tome što smo se rodili na pogrešnim mjestima. Da smo kojim slučajem svijet ugledali na drugoj strani svemira sve bi bilo drugačije. Sve ovozemaljske patnje bi nam bile daleke i svi problemi nepoznati i tuđi.

Da smo se rodili na srećnijem mjestu, u srećnijoj zemlji, u srećnije vrijeme...

Na to ne možemo uticati niti se to da promijeniti.
Možemo jedino da se iz sveg srca trudimo da pronađemo one naizgled male i beznačajne sitnice koje boje život nežnim tonovima i uz koje će nam možda biti ljepše i lakše da preživimo ovo malo što nam je još ostalo da odživimo....
Vjeruj mi - tako mora..

Znaš, svi smo mi iz neke ljubavi rođeni. I tako je počelo.
Dat nam je ovaj život na poklon, kao listić za tombolu.
Možemo puno dobiti, ali ne moramo.
Možemo sve izgubiti, ali ne moramo.

Sreća uvijek ima dve strane - sjaj i tugu.
Nikada još nisam srela nekog ko je nenormalno bogat i bezgranično srećan....
Ali znam mnoge koji su tako siromašni, a imaju tako velike radosti...
Vidiš - Bog se uvek potrudi da stvori ravnotežu.
Poslije velikih radosti obično dolaze velike tuge....
I obrnuto - posle velikih, olovnih kiša - pojavi se sunce....

Ponekad mi se čini da je car Radovan duboko negde zakopao svoje blago i da ga niko ovozemaljski ne može pronaći.. Ali nije, veruj da nije. To blago je u nama i niko nam ga nikada neće začarati. Zato što je u srcu - a taj put nije za svakog prohodan..

Znaš, kad god ti pričam o sreći - osjetim se pomalo nesrećnom. Valjda shvatim da je sreća o kojoj sanjam tako nedostižna.... I to me raznježi....

Ako ti stalno misliš o nesrećama, patnjama i bolovima, o stvarima koje peku i guše, o nemirima koji te muče, o stradanjima i ranama......one ne mogu nestati, zacijeliti se i proći... Ne mogu, vjeruj.

One se hrane i rastu kad im pridaješ značaj. One te tada još više obuzimaju. One se šire. One bujaju. I bivaju još gore nego što su inače. I još veće. I još više peku.... I žele da te dotuku... I uspjeće im - samo ako im dozvoliš. Ako im se predaš. Ako ih ne obuzdaš.

Svako ima nekog koga voli.
Ja imam tebe. I ti imaš mene.
Zar to, za početak, nije dovoljno da kreneš dalje?

Svako ima nekog koga nema.... I koga žali. I bez koga mu je teško.
I koga ne može niko i ništa vratiti. I bez koga se život ponekad učini težak. I siv. I nemoguć. I uzaludan...
Ali ni to se ne da izmjeniti...

Mi moramo ići dalje.
Svaki dan odživjeti kao da je posljednji.
I praštati.

Kažu da je Bog svakom dao da ponese onoliko koliko može....

Ne zaboravi ljubavi moja - uvjek postoji neko ko te čeka na kraju puta. Na kraju dana, na kraju svega. Uvjek...
Uvjek postoji neko ko te voli baš takvog kakav jesi, ko te baš takvog prima, kome si baš takav drag... Uvjek postoji neko ko te želi saslušati, ko samo čeka da nešto kažeš...

Ja znam da si ti jedna velika i čista duša. I znam da me voliš.. I znaš da te volim..

I znam da ovu samoću i daljinu moramo izdržati.
Znam da ćemo uspjeti. Ja te vidim, u snove ti dođem i gledam šta sanjaš..

Vidjećeš, činiće ti se jednog dana - sve ovo što je danas tako surovo, stvarno i bolno - biće jednom tako daleko i nemoguće, da nećeš povjerovati da smo kroz sve to prošli i da si sve to proživjeo. Svi mi živimo u nekim hodnicima vremena.

Često nam se čini - lavirint nema kraja.
Vidjećeš mili, i ovo će proći.....

Volim tvoje varljive godine, tvoje razbarušene misli, tvoja pomješana osećanja, tvoje nježne riječi, tvoja brižna i čežnjiva pisma kad me dugo nema....

Volim tvoje izgubljene snove, tvoje ispreturane emocije, pomalo stidljive ljubavne izjave, zauvek potrošene nemirne godine, pokidane iluzije.... Tebe cijelog, takvog kakav jesi, kakav si stvoren, kakvog te znam....

I sad vidiš, dok ispijaš prvu jutarnju kafu čitajući ovaj mail - u ovoj dalekoj noći, poput one tako davne i obične 'proste vojvođanske zime' - tu sam, sa tobom, i tako snažno mislim na nas. Nema te sile koja mi te može ukrasti iz srca.. Ni provalije vremena i prostora koja vječno može da nas dijeli.

Znaš ljubavi, otkad si otišao na mom nebu više nema zvijezda.
Jesi li čuo za one crne rupe u svemiru koje astronomima predstavljaju vječitu zagonetku? Ima to sa tobom neke veze i ima zbilja nešto u tome.

Eee, zlato moje - čini mi se noćas - umrijeću od sjećanja.
A voljela bih sa tobom vječnost da podijelim. Možda čak i više od toga: malo parčence raja. Da odmorim malo dušu.

(Kad god mi u inbox-u piše 'You´ve got mail.' - učini mi se da mi se sam Henri Miler mangupski smješka i da mi vragolasto namiguje.
Možda je to od suza, od vremenske razlike ili kosmičke prašine. Ili od ko zna čega sve ne?)

Znaš, shvatila sam to odavno: ti nisi sa ovog svijeta - pripadaš zvijezdama s one strane svemira i sav si od svijetlosti stvoren.

Želim ti dobro jutro, ljubavi moja nježna...
I šaljem poljubac za sreću, za dobar i lijep dan.....
Svaki novi dan....
I vrag može citirati Sveto pismo za svoje potrebe.
Кон врв
alan ford Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)
Techno thief

Регистриран: 02.Март.2008
Статус: Офлајн
Поени: 10782
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај alan ford Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 21.Март.2008 во 06:25
Си беше еднаш еден Њубе. Њубе беше сиот разочаран од се. Од животот, од љубовта, од општеството, од својот омилен фудбалски тим и друго. Реши да стори нешто во врска со тоа. Отиде еден викенд на стадион, урлаше викаше навиваше, ама ништо, пак загубија. Отиде пред собрание на република Република, да протестира, ги отера на крај сите во три лепе, ама џабе. Ништо и од тоа. Излезе вечерта во град. Им се додворуваше на десетина девојќи едноподруо по корпите. Ништо. Му остана уште животот како нешто кое претставува нешто од поважните нешта. Си рече во себе дека барем може самиот да диригира и да одлучува за својот живот како таков. Иако никаков. Тогаш Њубе реши да си го одземе животот. Реши да се обеси. Отиде кај баба му, која живееше на четврти спрат, ги зема нејзините хулахопки и си направи јамка со нив за својот врат, а другиот крај го врза за решетките од балконот. Го погледна небото, онака рамнодушно и се фрли удолу.
I vrag može citirati Sveto pismo za svoje potrebe.
Кон врв
zbunet Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)
Претседник Зеленковски

Регистриран: 24.Февруари.2007
Статус: Офлајн
Поени: 15549
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај zbunet Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 21.Март.2008 во 08:25
Ti si gomnar neprokopsan,
vol u dol kupus u laana,
od koj li ludnica si izbegan
pa samo seres naokolu.
Krv da seres na den vtor veligden
i doma laden u celo da te bacuvaat
zosto si pizda rasipana,
a pcues zosto si maloumen
i koj znae od koja planina si se simnal
govedo edno volovsko.
Za zalenje si mnogu
pateticen i slab
mrsul zelen vrz lajna zasuseni,
crvu eden mizeren
zal za tebe mi bese
oti si takov skapan
no sepak potsetuvas na covek
no samo vo temnica mracna.
Kopile edno zbuneto !
Кон врв
zbunet Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)
Претседник Зеленковски

Регистриран: 24.Февруари.2007
Статус: Офлајн
Поени: 15549
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај zbunet Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 21.Март.2008 во 08:47
A sepak ne e seedno
a sepak pod koza mi vleze,
a sepak vetiv deka da povredam nema,
a sepak go zgaziv svojot zbor,
dodeka ogledaloto me obvinuva.
Mislev za sebe nesto podobro
no samo spijun i predavnik bidnav
na sopstvena dusa
koj patot na polzavite go sledi
koi ligavejki se stigaat do celta.
Na borba sum ucen od mal
vednas da udram
silno i bez zal,
dodeka docna ne bidna
nacin koj stana golem del od mene
surov, preziren, odvraten i gnil.
Ljubovta za omraza ja zameniv,
za omrazen da bidnam
stom maskata mi padne
stom temnite naocari gi simnam
stom ocnici usni mi grdat.
A tolku sakav poinakov da bidam
sto saka i go sakaat
dopira i go dopiraat
duvka i razigruva zenski kosi.
Кон врв
ПодВодно Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 09.Декември.2007
Статус: Офлајн
Поени: 7391
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај ПодВодно Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 21.Март.2008 во 09:44
nazad na tema!!!



dozd nema a nie nakisnati
sneg nema a sneg se topi
proletta ne opi

Кон врв
zbunet Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)
Претседник Зеленковски

Регистриран: 24.Февруари.2007
Статус: Офлајн
Поени: 15549
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај zbunet Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 21.Март.2008 во 09:45
Ruzo, mori Ruzo
sviram po tebe
za da zastanes i da ti go svirnam
Кон врв
zbunet Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)
Претседник Зеленковски

Регистриран: 24.Февруари.2007
Статус: Офлајн
Поени: 15549
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај zbunet Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 21.Март.2008 во 11:12
Jas ke cekam
dur po celo me baknuvaat,
ko da sum umrel
vo teska nesreka.
Ke mi frlis troski ko na pile
sto bi trebalo da me drzat
dur se vratis,
ke me zakacis kako zimska jakna
na zakacalka zad vrata
kako koga prolet ide
dur od cekanje se usmrdam
i pocne da ti smeta
i se setis deka treba da me stavis vo masina
so onie ostanatite
sto odamna se usmrdea.
A potoa izbleden i skusen
na balkon ke visam
za potoa spakuvan da bidam do slednata zima
velejki si deka moze ke se najdam
za ova ili ona.
Кон врв
ПодВодно Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 09.Декември.2007
Статус: Офлајн
Поени: 7391
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај ПодВодно Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 21.Март.2008 во 11:24
dobar si, mi go opravi raspolozenieto,
znaev jas deka vo skolo site lektiri gi imas procitano
Кон врв
Monuska Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 27.Ноември.2007
Статус: Офлајн
Поени: 2128
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај Monuska Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 22.Март.2008 во 00:12
Осаменост

Повторно и повторно ми се враќа, празнината во срцево и тешките мисли и се омилено место за посета. Еве ме пак, грицкам нокти и се обидувам да ја скротам нервозата во стомаков, со која во последно време и се будам, и само чекам некој да ми стапне на нерв и да извадам се што ми натежнало. Тоа е единствениот начин. Некому да се развикам за да можам да се исповедам, зошто освен на тишината никому не можам да проговорам ни збор. Пред тебе молчам во страв дека се што ќе кажам ќе го свртиш на шала, а јас толку многу сакам еднаш да ме сфатат сериозно. Многу барам. Не е еднаш си рекол, многу барам, а мене не еднаш ме боцнало одвнатре дека ништо не добивам. Но игнорирам, по навика, не си признавам. Но се си има своја граница, нели? Па и лажењето сам себе. А најлошо е кога не се знаеш сам себе. Е тоа навистина е маѓепсан круг. Знаеш само колку боли кога знаеш дека си оставен сам на своите мисли, на својата способност да се тешиш? Морам сама да си ги кажувам оние глупави фрази за позитивно размислување. Која патетика. Најтажно од се е што ми успева. Утре ќе се разбудам, ќе го турнам се ова под килимот на заборавот и спремна сум за уште некое разочарување попратено со по некој излив на емоции, кој зачудувачки силно ме бодри да продолжам да се лажам. Толку и ми требаше, збор-два исполенети со разочарување, проткаени со бес и веќе се испразни се што ми тежеше. Само осаменоста останува, таа што треба да ме гушне и да ме теши со чоколадо е последна на листа за исповед. Едноставно те одбива лицето на ситење, задоволство и лажна загриженост.
Сите го сакаме она што не можеме да го имаме. Вистинските луѓе знаат да се помират со тоа...
Кон врв
zbunet Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)
Претседник Зеленковски

Регистриран: 24.Февруари.2007
Статус: Офлајн
Поени: 15549
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај zbunet Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 22.Март.2008 во 07:42
Stani si nautro porano,
nadrvi si stapcence
zastani na balkoncence.
Kako dirigent ti so nego
maftaj levo desno
za sto poise ja vidat tvojata slava
i za cas pocnuva
filharmonija
pod nebo otvoreno,
- Au, lele, wow,
so mu e na ovoj.
A publika poleka gubi zdiv,
rakopleska i ti veli :
 - Bravo, maestro !
Кон врв
 Внеси реплика Внеси реплика страница  <1 34567 138>
  Сподели тема   

Скок до Овластувања Кликни и види ги опциите

Forum Software by Web Wiz Forums® version 10.03
Copyright ©2001-2011 Web Wiz Ltd.

Страницата е генерирана за 0,250 секунди.