IDIVIDI forum Веб сајт
почетна страница почетна страница > Стил на живот > Уметност , култура и традиција
  Активни теми Активни теми RSS - Ваша песна,состав или што било напишано
  најчести прашања најчести прашања  Пребарувај форум   Настани   Регистрирајте се Регистрирајте се  Влез Влез

Ваша песна,состав или што било напишано

 Внеси реплика Внеси реплика страница  <1 2425262728 138>
Автор
Порака
fleur de lis Кликни и види ги опциите
Нов член
Нов член
Лик (аватар)

Регистриран: 01.Мај.2008
Статус: Офлајн
Поени: 25
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај fleur de lis Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 29.Мај.2008 во 05:23


Тик-Так-Тик-Так…

Ме прашуваш колку време стојам тука.

Не знам, можеби не премногу долго, а можеби и цела вечност.
Оној звук, Тик-Так-Тик-Так…одамна не го слушам. Непријатен ми е. Одекнува во мене, и ми носи само неизвесност и страв. А, не сакам да се плашам, мразам неизвесност. Овака се стои, стојам и јас. Не одам никаде.
Напред НЕ, затоашто е нејасно, а назад не постои, зарем не гледаш, празно е…избришано!
Ке останам тука засекогаш. Можеби мислиш дека сум заробена, но НЕ! Слободна сум и безбедна. И не сум сама. Тука сум со сите мои соништа несонувани, тука сум со сите мои желби неостварени, тука сум со тебе, љубов моја недољубена.
И ДА, срекна сум. Мигот е мој, а колку трае, не знам.

                                  Тик-Так-Тик-Так…тој звук одамна не го слушам.

Ме гледаш со невера и ме прашуваш Зошто?

А што би мерела? Времето! Кое време?
Она изгубеното или она што никогаш нема да дојде? Она што не двои и носи само тегоба и болка, или она што го крадеме, кое не мами, опива и дава лажна надеж?
Молчиш, одговор немаш.

Знам дека стојам, но не сум сама, во мене стои се што имам.

                                  Тик-Так-Тик-Так…тој звук одамна не го слушам.





Изменето од fleur de lis - 29.Мај.2008 во 05:24
...''beauty rejoices, not those who possess it, but those who are capable of loving it and worshipping it''...
Кон врв
eurydice Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 18.Март.2008
Статус: Офлајн
Поени: 429
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај eurydice Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 29.Мај.2008 во 13:31
xxxxxxxxxxxxxxxxx

kolku sum poubava vo tvoite misli
tolku sum pogrda vo moeto ogledalo.
kakva kletva e taa
sto odzema od vistinskoto
za da go nakiti zamislenoto?
vo moite oci i moite misli
ti si tolku ist
vo moite oci i tvoite misli
jas sum tolku razlicna.

Кон врв
fragola Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 02.Февруари.2008
Статус: Офлајн
Поени: 3829
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај fragola Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 30.Мај.2008 во 00:16
Kraj.
Cvrsto resavam,
nitu minuta povekje
ne prodavam
na somnezi i prasanja razni.
Sfativ,
za vozvrat nisto ne dobivam.
Po gjavolite se,
po gjavolite i jas i ti,
na krajot barem edno razbiram,
na nekoj nacin sme isti.
Civa e deneska
pouspesnata maska?
Komu pripagja,
poubedlivata bezgrizna nasmevka?
Ednakvo istrajni,sili ramnomerni,
itame kon tronot.
I ne grizi se,
na obajcata ke ni se ostvari sonot.
Nagradata prva
ke bide podelena,
na dvete najveseli maski,
so pocesti dodelena.
I duri togas,
na krajot ke sfatime
i namesto so radost i nasmevka
da se zablagodarime,
ke posakame nagradata da ja vratime.
No ke bide premnogu docna,
kako sto oskarot
ne moze da se vrati
i za filmot snimen,
scenarioto da se promeni.
I get enough exercise...just pushing my luck.
Кон врв
eurydice Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 18.Март.2008
Статус: Офлајн
Поени: 429
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај eurydice Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 30.Мај.2008 во 12:11
ЖЕНСКА ПРИЗМА

Купи ми сончев зрак со твојата насмевка.
Купи ми палаво ветре   со твојот   шепот.
Купи ми летен дождец со твоите бакнежи.
Купи ми горчлив сладолед со твоите зборови.
Кон врв
zbunet Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)
Претседник Зеленковски

Регистриран: 24.Февруари.2007
Статус: Офлајн
Поени: 15549
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај zbunet Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 30.Мај.2008 во 17:15
Kreacii momentalni,
zaradi kratok zdiv,
zaradi nekakov pocetok
i zaradi nekoj nezgoden kraj.
Zaradi nekoj uslov,
koj e nebiten,
a sepak dominira,
zaradi senka nokna
sto ja stvara
demonot koj ne ceka
zad kos sekoj.
Kriva kula
nema samo vo Piza,
denes sto bese,
ne znaci deka i utre ke bide,
dali slika od heroj i svetec
isto znacat,
nema sto da se kaze,
nitu da se misli,
samo nadez neubedliva
zaedno ne drzi,
samo denes sto se misli
toa e vistina edinstvena
Кон врв
zbunet Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)
Претседник Зеленковски

Регистриран: 24.Февруари.2007
Статус: Офлајн
Поени: 15549
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај zbunet Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 30.Мај.2008 во 20:38
Vreme e,
za nezgodni slucki
i gnasni faci,
vreme e
za gnidi na koi treba da im se smeskam,
a bi gi udavil vo prvoto virce.
Vreme e,
loso da mi bide,
po zatvoreni vrati
kako macka da gre*am,
vreme e da mrazam
i muskuli da pokazuvam,
dodeka se percam
samo za mali momenti osamenost
koi dragi ke mi bidat,
koga sum nikoj
dobro da mi bide,
molejki se da se setam
kade domot mi bese
Кон врв
zbunet Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)
Претседник Зеленковски

Регистриран: 24.Февруари.2007
Статус: Офлајн
Поени: 15549
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај zbunet Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 30.Мај.2008 во 20:49
Da draga moja,
denes sum neurozen,
sigurno zeskoto vo glava mi udri,
pa mumlam recenici kratki,
demek poezija pravam,
demek nesto znam,
demek nesto umeam.
Mislam so brzina na besot sto me jade,
rzam i vijam iako ne znam zosto,
koga se mi e dobro
od strana gledano,
No uste nesto mi fali,
na koe da se osmelam
da mislam ne mozam,
na koe dorasnat ne sum,
no bar tebe te imam,
iako minuvas
pred da uspeam da ti se izraduvam
Кон врв
lutka Кликни и види ги опциите
Нов член
Нов член


Регистриран: 30.Мај.2008
Статус: Офлајн
Поени: 3
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај lutka Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 31.Мај.2008 во 00:03
Srce ce te jednog dana jako zaboleti,pomislices lakse je umreti nego voleti.Pokupi komadice slomljenog srca i nastavi da volis,da sanjas,da zelis,nastavi da zivis iako je tesko,jer naci ces nekog ko te je vredan i shvatices da zivot nije tako nesrecan i bedan!


Danas moje srce place, djeli samnom teske boli ostavlja me jedan decko, kojeg srce stvrano voli. Dusa moja sad je prazna, tezak mi je svaki dan, On je tako htio, ljubav nasu ugasio, jer je drugu zavoljeo. Ja sad neznam sta osjecam, da li ga MRZIM ili jos VOLIM Ali ipak nastojat cu gorku ljubav da prebolim


Od sada gledacu te nekim drugim ocima,u mislima bices mi prasina davnog secanja,u srcu uspomena slatka ali uvela,a u zivotu osoba koja sa mnom nije umela....


Ne placem sto odlazis,vec sto te necu preboleti,gde god da odes vecno cu te voleti,svaku cu pesmu tebi posvetiti,a ti se mene ....neces ni setiti


Plasim se da ti kazem da si mi stalno u glavi, da mi tvoj pogled u mislima haos pravi, da si jos odavno moja ljubav i zelja... Plasim se jer ne zelim da izgubim nesto tako vredno - TEBE za prijatelja!

Jednog dana ces ti plakati zbog mene, kao sto sam ja plakala zbog tebe, jednog dana cu ti nedostajati, kao sto si ti meni nedostajao, jednog dana ces ti ceznuti za mnom, kao sto sam ja za tobom, jednog dana ces me zavoleti, ali ja necu voleti tebe!!!

zamislim te i shvatim da zelim te,pogledam te i shvatim koliko zapravo volim te,osetim te i shvatim da obozavam te,ali kad otvorim oci shvatim da nemam te!

Кон врв
lutka Кликни и види ги опциите
Нов член
Нов член


Регистриран: 30.Мај.2008
Статус: Офлајн
Поени: 3
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај lutka Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 31.Мај.2008 во 00:05
Zar si stvarno nakon svega
mislio da možeš reć'
da me voliš kao prije
ja ću preko svega preć'.

Božija pravda baš je spora
ali ipak dolazi,
ja sam to odavno prošla
što ti sada prolaziš

Ljubav tvoja, ljubav tvoja
meni nikad ništa dobro nije donijela
ljubav tvoja, ljubav tvoja
odavno u crno mene zavila

Ne sjećaš se ničeg više,
ja se sjećam, ljubavi
plakala sam kao kiša
kad si odlazio ti

Sad mi kazeš da sam hladna
kazeš da sam okrutna,
možda jesam, al' sam školu
kod tebe završila

Кон врв
Quentin Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 12.Јануари.2008
Статус: Офлајн
Поени: 763
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај Quentin Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 31.Мај.2008 во 00:05
Учам да те сакам полека и бавно,
како монах што се привикнува на врева.
Ја заборавам мачно и болно,
како наизуст научена молитва што
секое утро сум му ја шепотел на Бога.
Среде тој фрескопис коленичев,
бев грешен, па окајуван,
бев неверен, па фанатичен,
бев испразнет, па наполнет.
Само едно никогаш не бев.
Сакан.
Кон врв
fragola Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)

Регистриран: 02.Февруари.2008
Статус: Офлајн
Поени: 3829
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај fragola Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 31.Мај.2008 во 10:54
Kakva slika,
jas i ti,stranci,
ili mozebi zalutani patnici,
koi slucajno se zapoznavaat
i ljubezno raka si pruzaat.
Smesno,
kolku se plasev od toj cas,
ne veruvajki deka ke dojde,
pa sepak se stvori,
mozebi samoto vreme
go sozdade pred nas.
Mislite
vozdusna parea stanuvaat,
so izraz vkocanet,
ko mumii bez glas,
sfakjame deka edinstveno
zborovi prazni prezivuvaat.
A bese potrebna
samo pregratka topla,
koja znam,
ja posakuvase zelno kako jas,
vo mig da go stopi
ledot megju nas.
I get enough exercise...just pushing my luck.
Кон врв
alan ford Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)
Techno thief

Регистриран: 02.Март.2008
Статус: Офлајн
Поени: 10782
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај alan ford Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 31.Мај.2008 во 13:04


    Роза свената

    ... Скршена од болка, оддаена на заборав, го чувстувам пламенот во мене кој полека стивнува. Го снемува жарот кој некогаш тлееше. Времето ме одминува, не погледнувајќи ме заминува и ме остава мене-роза свената. Пресушува изворот на мојот животен еликсир и повеќе ништо не е исто, се е суво, сурово, бездушно... Со последните сили се обидувам да го задржам последното ливче со живот во него на моето стебло, но ветрот јури ко воз и се обидува да ме уништи оставајќи ме да се мачам. Маглата падна над градот потсеќа на мојот живот: монотон, сив, непредвидлив... Останувам и понатаму во безсозание лекувајќи си ги сама раните кои полека зацелуваат, но лузната останува да потсеќа на она што било некогаш и со времето одминало. Спомените избледуваат, не ги снемува - нејасни, а сепак тука се. Минатото е завршено, сегашноста созадава нови рани, а иднината... Се прашувам дали воопшти ја има? Како и да е, таа за мене е и понатаму неизвесна. Заледува крвта во моите вени, срцето ја завршува својата мисија, ме облеа лад. Во прегратките на земјата конечно го најдов својот мир и спокој. Сега сме само јас и земјата, никој не може да ме повреди. На камената плоча ладна стави ме мртва и бакни ме тогаш. Потоа нека ме проголта споменот и јас да продолжам да живеам спокојно, заборавена од сите во светот во кој постоев.

    Фросина Ангелеска
I vrag može citirati Sveto pismo za svoje potrebe.
Кон врв
anakin Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)
Unidentified Flying Object

Регистриран: 08.Август.2005
Локација: Machku Pichku
Статус: Офлајн
Поени: 18535
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај anakin Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 31.Мај.2008 во 15:31
NE E PRIKAZNA NEGO LIBRETO ZA OPERA NE NAISANA

se vika

demek zivot

RUDARSKI GRAD
GO VIKAT STALINGRAD
RUDARI, NIVNI ZENI I NIVNI DECA
TIE SE RUDARI. KIVNI NA ZENITE I DECATA ZA MIZERNIOT ZIVOT SO GO IMAT
ZENITE SE DEMEK ZENI
A DECATA SE DEMEK DEMEK DECA
RUDARITE IMAT EDNO DEMEK SMESTO KADE SE SREKJNI - PIVNIVCA
TAMU SE PIJANAT I PEJAT FALSH PESNI
NOKJE DOMA E SEKOENOKJE ISTO KAKO VCERA ILI ZAVCERA ILI PROSLIOT BOZIK
KJE GI ISSPOTEPAT SVOITE DEMEK ZENI I DEMEK DEMEK DECATA KOI SE GLAVNI KRIVCI ZA NIVNIOT MIZEREN ZIVOT
DETE NE E DETE NEGO CLEN DA BANDA
TAMU SE CUSTVUVA SIGUREN
ZASTITEN VO COPOROT
OD EDNA STRANA E DOBRO OD DRUGA STRANA SE PAK RANI
RANITE SE PRIMAT RANI SE RAZDAVAT NA SITE STRANI
BOLI
SO POVEKJE BOLAT RANITE ILI CUSTVOTO DEKA E DEMEK DEMEK DETE
PO GRESKA DETETO PRONAJDE KNIGA
PRVA KIGA SO JA PROCITALO VO ZIVOTOT
ZBOROVITE IMAT SILA- TOA SITE GO ZNAAT
SILA NA MILION RANI
SILATA NA ZBOROVITE MU KAZUVAT
NAPUSTI STALINGRAD
I TAKA ZAKON TE GONI
TAMU NEKADE POSTOI ZIVOT
A NE DEMEK ZIVOT
SILATA NEKA E SO VAS a ako ne vi treba, neka, i taka ne e nekoj trosok, ja ima nasekade okolu nas.

Кон врв
alan ford Кликни и види ги опциите
Сениор
Сениор
Лик (аватар)
Techno thief

Регистриран: 02.Март.2008
Статус: Офлајн
Поени: 10782
Опции за коментарот Опции за коментарот   Благодарам (0) Благодарам(0)   Цитирај alan ford Цитирај  Внеси репликаОдговор Директен линк до овој коментар Испратена: 31.Мај.2008 во 15:33
(tekst ispraten do edna moja postara prijatelka od Novi Sad..pred nekolku nedeli)

Uvijek se nasmijem kad se sjetim kako si mi pričala da ćeš, dok mi budeš pisala pisma tipkajući po računarskoj tastaturi, sama sebi ličiti na savremenog Henri Milera, koji je i u po-odmaklim 80-tim, s šarmom starog pokvarenjaka, pisao onako nježna i strasna pisma svojoj neprežaljenoj, velikoj ljubavi, prelijepoj glumici Brendi Venus. (Tada još Tom Henks i Meg Rajan nisu razmenjivali elektronsku poštu i nije postojao izraz 'virtuelna stvarnost'. Meni i danas to 'virtual reality' tako hladno i milenijumski zvuči, ako mu ne dodaš malo čežnjive prašine, malo sjetne tuge, beskrajnih plavičastih snova i kapljice nježnog bola. A njih je u našoj stvarnosti i više nego dosta.)

Uvijek si nas poredila sa velikima, iako sam ti stalno govorio da je naša priča sićušna i da za nju nema mesta u svjetskoj književnosti, već je njena veličina u atomskoj snazi one prozirne suze, koja večno svetluca u oku i stalno se čini da će pobeći. A neće, znaš da neće.

Kad bi bar bila malo bliže i ova bi noć manje bolela. Ali neka mila moja - kao što sve prođe - i ovo će proći, i vidjećeš - bićemo opet zajedno i biće lijepo kao prije.

Ljudi kažu da se vremenom svi snovi raspadnu ko trošne lađe i raspuknu kao baloni od sapunice... Polako, jedan po jedan... Ako se to i desi - valjda tad shvatiš da to i nisu ni bili pravi snovi, da je to samo bila iluzija sna, samo dodir magličaste žudnje.

Znaj mila moja - nema te crne sile zla koja bi mogla da se javi, pa da prestanem da te sanjam, da te želim, da ti pišem, da te iščekujem, da sa tobom čavrljam, da te slušam kako simpatično vrtiš svoj akcenat, da te izluđujem svojim bubicama, da te čekam da mi pričaš o ljubavi, o 'zenskim vrlinama' i pogledima na svijet, da mi 'otvaraš oči', da mi nježno šapućeš i da me voliš...

Nema te stvari koja bi mogla da baci u sjenu sve ono lijepo što smo jedno drugome rekli, kroz šta smo prošli, što smo doživjeli...

Ne boj se zlato moje - ne mogu nemiri ono što može spokoj.
Ne pogađa sreća - koliko boli tuga.
Nije sutra ni crnije, ni bjelje - nego što je bilo svako juče....
Uvek je nekako. I uvek se može... I dalje se mora.

Potpuno razumem svaki tvoj oprez. Svaku tvoju stanku. Svaki tvoj strah. Svaku tvoju ranu. Svaku tvoju bol. Svaku tvoju nesreću i svaku tvoju tugu.

Svi mi imamo pravo na neke svoje tišine. Na neke svoje neiscjeljene rane, na neke svoje patnje i na neki svoj tihi i nijemi mir.

Postoje neke stvari o kojima se ćuti. O kojima se ne priča nikom.
I neke o kojima se priča.
I neke o kojima se priča samo prijateljima.

Znaš, duboko sam uveren da je i tvoja i moja čitava nesreća u tome što smo se rodili na pogrešnim mjestima. Da smo kojim slučajem svijet ugledali na drugoj strani svemira sve bi bilo drugačije. Sve ovozemaljske patnje bi nam bile daleke i svi problemi nepoznati i tuđi.

Da smo se rodili na srećnijem mjestu, u srećnijoj zemlji, u srećnije vrijeme...

Na to ne možemo uticati niti se to da promijeniti.
Možemo jedino da se iz sveg srca trudimo da pronađemo one naizgled male i beznačajne sitnice koje boje život nežnim tonovima i uz koje će nam možda biti ljepše i lakše da preživimo ovo malo što nam je još ostalo da odživimo....
Vjeruj mi - tako mora..

Znaš, svi smo mi iz neke ljubavi rođeni. I tako je počelo.
Dat nam je ovaj život na poklon, kao listić za tombolu.
Možemo puno dobiti, ali ne moramo.
Možemo sve izgubiti, ali ne moramo.

Sreća uvijek ima dve strane - sjaj i tugu.
Nikada još nisam sreo nekog ko je nenormalno bogata i bezgranično srećna....
Ali znam mnoge koji su tako siromašni, a imaju tako velike radosti...
Vidiš - Bog se uvek potrudi da stvori ravnotežu.
Poslije velikih radosti obično dolaze velike tuge....
I obrnuto - posle velikih, olovnih kiša - pojavi se sunce....

Ponekad mi se čini da je car Radovan duboko negde zakopao svoje blago i da ga niko ovozemaljski ne može pronaći.. Ali nije, veruj da nije. To blago je u nama i niko nam ga nikada neće začarati. Zato što je u srcu - a taj put nije za svakog prohodan..

Znaš, kad god ti pričam o sreći - osjetim se pomalo nesrećnom. Valjda shvatim da je sreća o kojoj sanjam tako nedostižna.... I to me raznježi....

Ako ti stalno misliš o nesrećama, patnjama i bolovima, o stvarima koje peku i guše, o nemirima koji te muče, o stradanjima i ranama......one ne mogu nestati, zacijeliti se i proći... Ne mogu, vjeruj.

One se hrane i rastu kad im pridaješ značaj. One te tada još više obuzimaju. One se šire. One bujaju. I bivaju još gore nego što su inače. I još veće. I još više peku.... I žele da te dotuku... I uspjeće im - samo ako im dozvoliš. Ako im se predaš. Ako ih ne obuzdaš.

Svako ima nekog koga voli.
Ja imam tebe. I ti imaš mene.
Zar to, za početak, nije dovoljno da kreneš dalje?

Svako ima nekog koga nema.... I koga žali. I bez koga mu je teško.
I koga ne može niko i ništa vratiti. I bez koga se život ponekad učini težak. I siv. I nemoguć. I uzaludan...
Ali ni to se ne da izmjeniti...

Mi moramo ići dalje.
Svaki dan odživjeti kao da je posljednji.
I praštati.

Kažu da je Bog svakom dao da ponese onoliko koliko može....

Ne zaboravi ljubavi moja - uvjek postoji neko ko te čeka na kraju puta. Na kraju dana, na kraju svega. Uvjek...
Uvjek postoji neko ko te voli baš takva kakva jesi, ko te baš takvog prima, kome si baš takava draga... Uvjek postoji neko ko te želi saslušati, ko samo čeka da nešto kažeš...

Ja znam da si ti jedna velika i čista duša. I znam da me voliš.. I znaš da te volim..

I znam da ovu samoću i daljinu moramo izdržati.
Znam da ćemo uspjeti. Ja te vidim, u snove ti dođem i gledam šta sanjaš..

Vidjećeš, činiće ti se jednog dana - sve ovo što je danas tako surovo, stvarno i bolno - biće jednom tako daleko i nemoguće, da nećeš povjerovati da smo kroz sve to prošli i da si sve to proživjeo. Svi mi živimo u nekim hodnicima vremena.

Često nam se čini - lavirint nema kraja.
Vidjećeš mili, i ovo će proći.....

Volim tvoje varljive godine, tvoje razbarušene misli, tvoja pomješana osećanja, tvoje nježne riječi, tvoja brižna i čežnjiva pisma kad me dugo nema....

Volim tvoje izgubljene snove, tvoje ispreturane emocije, pomalo stidljive ljubavne izjave, zauvek potrošene nemirne godine, pokidane iluzije.... Takva cijela takva kakva jesi, kakva si stvorena, kakvu te znam....

I sad vidiš, dok ispijaš prvu jutarnju kafu čitajući ovaj mail - u ovoj dalekoj noći, poput one tako davne i obične 'proste vojvođanske zime' - tu sam, sa tobom, i tako snažno mislim na nas. Nema te sile koja mi te može ukrasti iz srca.. Ni provalije vremena i prostora koja vječno može da nas dijeli.

Znaš ljubavi, otkad si otisla na mom nebu više nema zvijezda.
Jesi li čula za one crne rupe u svemiru koje astronomima predstavljaju vječitu zagonetku? Ima to sa tobom neke veze i ima zbilja nešto u tome.

Eee, zlato moje - čini mi se noćas - umrijeću od sjećanja.
A voljeo bih sa tobom vječnost da podijelim. Možda čak i više od toga: malo parčence raja. Da odmorim malo dušu.

(Kad god mi u inbox-u piše 'You´ve got mail.' - učini mi se da mi se sam Henri Miler mangupski smješka i da mi vragolasto namiguje.
Možda je to od suza, od vremenske razlike ili kosmičke prašine. Ili od ko zna čega sve ne?)

Znaš, shvatio sam to odavno: ti nisi sa ovog svijeta - pripadaš zvijezdama s one strane svemira i sva si od svijetlosti stvorena.
I vrag može citirati Sveto pismo za svoje potrebe.
Кон врв
 Внеси реплика Внеси реплика страница  <1 2425262728 138>
  Сподели тема   

Скок до Овластувања Кликни и види ги опциите

Forum Software by Web Wiz Forums® version 10.03
Copyright ©2001-2011 Web Wiz Ltd.

Страницата е генерирана за 0,281 секунди.